Ženskaa

556 30 0
                                    



-Aleks.. Mislim da bi bolje bilo da ideš danas u školu. Ja kada završim javiću ti se. -ne želim da nastrada zbog mene.

-Ne mogu da propustim utakmicu. Posebno ako ti igraš..- ponekad kada nešto kaže mogu da navedem tačno 100 razloga zašto ga volim.

-Kasniš, Ela!- trener je trčao prema meni. Kasnila sam samo 3 minuta a za njega je to 3 sata. Zato ga na volim previše.

-Znam, izvinjavam se.-

-Dobro samo požuri čekamo te..- otišao je unutra.

-Kakav kreten. Hajde Aleks..- Kada sam ušla imala sam šta da vidim. Niko se nije presvukao i niko se ne zagreva.

-Šta je ovo?- tek kada sam se razdrala oni su primetili da sam došla i odmah su se presvukli.

Aleks je otišao da sedne dok sam se ja presvukla. Ja imam posebnu svlačionicu jer sam žensko i ne mogu da se oblačim zajedno sa muškarcima. To sigurno ne.

Počeli smo sa zagrevanjem. Trčali smo 5 minuta a zatim se dobacivali međusobno. Ponovo smo vežbali našu ,,tajnu" strategiju. Izgledali smo užasno!

-Šta se desilo sa vama?!- pitala sam dok smo odmarali.

Niko ništa ne odgovara. Vidi se da su umorni. Kako je to moguće kad vežbamo samo pola sata.

-Da pogađam... ,,Safir" .. Provod celu noć..- ,,Safir" je jedan od najboljih klubova u celoj Kaliforniji tako da znam gde momci iz tima idu kad god hoće dobro da se provedu.

-Da...- progovorio je Sem jedini od njih i spustio glavu.

-Sjajno... Dobro.. Brže kući da idete i da se naspavate. Tačno u 17:00 da ste svi ovde. Jasno?!- koliko god mrzela da se derem na njih, moram, jer mogu da budu tako neodgovorni.

-I šta ja da radim sada?- pogledala sam Aleksa koji me je samo gledao jer nije znao šta se dešava trenutno. Pošla sam kod njega i sela na stolicu.

-Šta je bilo?- pitao je zabrinuto.

-Jedna reč.. ,,Safir".- uzela sam telefon. Bilo je 12:00. Imaju dovoljno vremena da se odmore.

-Opa.. Dobro su se oni proveli. Ponedeljkom dolaze one ženske...-

-Aha.. Čekaj. Šta!?!-

-Hahaahaha...- smejao se kao budala.

-Šta je smešno!?- stvarno ga ne razumem.

-Da si samo videla svoj izraz lica.. – sada se već držao za stomak koliko se smejao.

-Da,da.. Mnogo smešno. Nego, ženska, kako ti znaš kada tačno dolaze te kurve tamo?- sada sam se ja zlobno nasmejala i pogledala ga.

-Pa ja... Znaš... Rekli su mi oni!- kako volim kada se zbuni i ne zna šta da kaže.

-Aha.. A ako pitam njih hoće li oni to potvrditi? To da su ti baš oni to rekli?-

-Ne znam.. Možda neko zna da čita misli pa mi usliši molitve..-

-Jaooj...- koliko god se ljutila na njega ne mogu da prestanem da ga volim. Ne znam zašto...

-Znači sad imamo malo vremena samo za nas dvoje... –

--Jadan na jedan?- podigla sam loptu a on se namrštio.

-Nisam mislio to ali hajde.- uzeo je loptu i tako smo ,,igrali" košarku. Nije postojalo nikakvih pravila. Smeš da gurneš protivnika, da ga zgaziš na nogu tako da vrišti kao miš....

Vreme je brzo prošlo. Sada smo se samo jurili po hali. Kada smo napokon stali izmoreni, Aleks je došao do mene.

-Znaš, mogli bih jedan dan da odemo na kampovanje.-

-Super! Rubi bi se svidelo..-

-Ne, bez Rubi. Samo nas dvoje..-

-Više vremena zajedno? Zvuči zanimljivo...-bacila sam loptu koja je odletela ko zna gde. – A kada tačno?-

-Subota i nedelja. Idemo u moju malu vikendicu gde stalno idem na kampovanje. Dalje je od grada i svež vazduh.- vidi se da mu je malo neprijatno. Samo ne znam zašto?

-Dobro, može?-

-Ali znaš kako je lepo...-počeo je da me moli.- Čekaj. Rekla si da hoćeš?- pogledao me je tako iznenađeno.

-Ne vidim razlog zašto ne bih pošla..-gledao me je par sekundi a posle se nasmejao koliko je mogao.

-Hvala ti, hvala...-

-Hej! Ako me ugušiš ništa od kampovanja. A ne znam ako bude nešto bilo važno?-od jednom mu se sklonio osmeh sa lica. Kao da je strepeo da ne kažem ovo a ja sam morala da upropastim sve.

-Ne brini Aleks, šta god da se desi idem na kampovanje..- sada sam ja zagrlila njega. Zašto je tako nežan i povučen po nekad?

Vreme je brzo prolazilo. Smejali smo se, pričali, planirali šta da radimo na kampovanju čak i ako je još ponedeljak.....

(da ubrzam malo.. xD)

Utakmica se završila. Da nisam momke poslala kući ko zna šta bi se desilo. Billo je samo 65:63. To nije ličilo na naš tim. Čak i ako smo pobedili drugu školu, nisam se osećala kao pobednica. Sigurno je od umora.

Otišla sam kući i legla da spavam. Nekako mi je bilo čudno bez Aleksa. Dugo nisam mogla da spavam. Sva sreća što sam još uvek druga smena pa ne moram da ustajem rano. Uspela sam da zaspim gledajući njegovu sliku koju sam ponovo prebacila u telefon. Kad se samo setim kako sam sebe ubeđivala da nikad ne smem da se zaljubim ponovo dođe mi da se ubijem. Kad sam pomislim šta sam sve propustila. Umesto da se zabavljam ja sam tugovala. I sve radila suprotno.. Kako mi je onih par meseci pre nego što sam upoznala Aleksa bilo jadno.. Ne želim da mislim na to više.. Nikada ne razmišljajte o prošlosti, osim ako nije lepa naravno. :-)

______________________________________________________________

Evo mene opet.. xD

Sutra sam prva smena ja još sedim ovde i pišem ovaj deo.. 

Odlučila sam da napišem jedan deo NEŠTO VIŠE O SEBI. Na sva pitanja odgovaram tako da pišite pitanja u komentar ili u poruke... 

Love you all <3 :-*

Ljubav boli...Where stories live. Discover now