School for Supernaturals

Trideset i sedam

~Trideset i sedam~

Zagrlila sam oca i majku koji su me cijelu izljubili.

"Uspjet ćeš, Pany. Znamo da hoćeš." rekao mi je otac ohrabrujuće me potapšavši po ramenu.

"A i ako ne budeš, svejedno ćemo te voljeti." pogledala sam u Anne koja je nervozno brisala suze koje su joj pobjegle iz očiju.

"Oh, Anne..." uzdahnula sam i čvrsto je zagrlila. "Nemoj trošiti svoje suze na mene. Sve će biti u redu."

Anne se lagano nasmiješila. "To bih ja tebi trebala govoriti."

Čvrsto sam je zagrlila upijajući njezinu ljudsku energiju, koja bi uskoro mogla kolati i mojim žilama. Ne! Neću tako razmišljati!

"Stvarno bi bilo krajnje vrijeme da pođemo." Rochell je cupkala nogom dok nas je čekala pokraj otvorenih vrata.

Nevoljko sam se odvojila od Anne i pogledom prešla preko svih u ovoj sobi. Svi su mi se ohrabrujuće smiješili što mi je dalo dovoljno snage za dalje.

Na izlazu sam im mahnula po posljednji put i krenula prema velikom crnom terencu koji je stajao parkiran ispred kuće.

Maggieina glava je provirila iz suvozačevog prozora. "Hajde, Pany!"

Potrčala sam prema terencu i, otvorivši stražnja vrata, svalila se na sjedalo pokraj Masona.

Stric nas je čekao spreman na vozačevom mjestu, dok su se Maggie i Leslie stiskale na sjedalu pored. Izvila sam glavu u stranu i pogledala Coline koja se mirno smješkala.

"Spremna?" upitao me Mason smrtno ozbiljan.

"Koliko mogu biti", uzdahnula sam naslonivši glavu na naslonjač u trenutku u kojem je terenac jurnuo kroz mrak povevši nas u nepovratnu avanturu.

Nekoliko minuta je vladala tišina i čulo se samo pjevanje ptica i pokoje zijevanje. Mislim stvarno, tko još putuje u školu u četiri sata ujutro!?

Leslie se odjednom nakašljala s prednjeg sjedala. "Kako ćemo se uopće ubaciti u školu." upitala je.

"Nemaš brige." viknuo je stric s vozačevog mjesta. "Stupili smo u kontakt s onom curom, Tarom Buray."

Naglo sam se odvojila od naslona. "Tarom? Onom Tarom?" upitala sam u nevjerici.

"Nju si trebala dovesti Black Beauty. Sjećaš se?" podsjetio me stric pogledavši me preko retrovizora. Utroba mi je nelagodno poskočila na sam spomen Black Beauty.

"Ona je obavijestila ravnatelja škole da dolazimo i predstavila nas kao svoje najdalje rođake tako da nemamo problema s dolaskom. Ionako se sada održava proljetni ples."

Kada sam shvatila što je rekao oblila me vrućina i kao da me nešto spriječavalo da duboko udahnem. Mason me zgrabio za ruku natjeravši me da ga pogledam. Kao da je znao u čemu je problem. Kvragu, što ako se ponovi ono od prošlog puta? Što ako ga ponovno zamalo ubijem!?

Panično sam ga gledala, ali u njegovim očima nije bilo ni traga straha. Vjerovao mi je. Kvragu, nakon svega mi je vjerovao!