ŽURKA ( 1 deo )

5.9K 304 7
                                    

Napravila sam haos u sobi, ali sam barem uspela da pronadjem dobru kombinaciju za žurku.
Gledam se u ogledalo po stoti put i proveravam kako mi stoji ružičasta uska haljina do kolena. Malo sam je podigla da bi bila kraća, želim da izgledam seksi, a ne kao neka štreberka.
Čula sam sirenu, pogledala kroz prozor, ispred je bio parkiran crni Audi.
Stigli su.
Brzo uzimam kaput i oblačim ga. Ponela sam crne štikle i istrčala iz sobe. Kada sam sišla niz stepenice u hodniku sam zatekla mamu sa krpom u ruci. Verovatno je prala sudove

-" Dodji kući na vreme, " osmehnula mi se " nemoj da kasniš "

Obula sam brzinski štikle " Neću mama " i izašla iz kuće.

Počinjem da se tresem od hladnoće. Žurim da bih što pre stigla do automobila. Otvorila sam vrata i sela na zadnje sedište.

-" Prvi put spremna na vreme." iznenadjeno će Darija

-" Izgleda da jesam." smeškala sam se " Ćao, Marko"

-" Ćao, Viki " upalio je auto " Krećemo"

* * *

Posle deset minuta vožnje stigli smo na mesto gde se održavala žurka. Jako sam nervozna. Ne poznajem nikoga, ovo je kućna žurka na kojoj smo pozvane , jer je održava Markov prijatelj. Marko je Darijin dečko, pa su i mene pozvali da idem sa njima, jer je Darija htela da podjem. Kada sam izašla iz auta, videla sam ogromnu kuću iz koje se čula glasna muzika. Ispred je bilo dosta učenika koje sam vidjala po školi i koji su bili stariji od mene.

- " Hoćemo li? " uhvatila me je za ruku i povukla " Veoma sam uzbudjena "

- " I ja sam, ali me je ipak jako sramota oni su stariji od nas dve " koračala sam što sporije.

Marko je bio kod ulaza i pozdravljao se sa nekim momcima. Ušle smo unutra, bilo je puno, jedva je moglo da se prodje.

-" Hoćeš da odemo po punč? " vikala mi je na uvo.

Muzika je jako glasna jedva je čujem, ali sam uspela da razumem PUNČ.

-" Važi " odgovorila sam

Nekako smo se probijale kroz gužvu i uspele da dodjemo do kuhinje.
Videla sam činiju sa punčom na stolu. Uzela sam da sipam prvo Dariji, a zatim sebi.

-" Igra mi se. Hajde sa mnom "

-" Glupo mi je. Ostaću ovde." uputila sam joj smesak " Mozda kasnije, za sada ću biti ovde"

-" Dobro " napućila je usta i izašla iz kuhinje.

Uzela sam gutljaj punča, svidja mi se, sladak je i nije toliko jak. Popila sam ga do kraja i sipala još jedni čašu.
Mislim da ću da razgledam. Možda naidjem na nekog zgodnog frajera. Krenula sam u hodnik, nisam nigde videla Dariju. Nadam se da me nije ostavila i otišla.
Stala sam kod stepenica koja vode na sprat. Nikog nije bilo gore, bar tako mislim. Svetlo je bilo ugašeno. Počela sam da se penjem, velika je gužva, a ja bas i ne volim gužvu. Gore se nalazio dugačak hodnik. Tiho je i mračno, nista se ne vidi. Hodala sam sporije da se ne bih saplela. Išla sam sve dublje u tamu. Na kraju hodnika sam čula prigušene glasove, dopirali su iz jedne sobe. Jedna vrata su bila pritvorena i iz njih je dipiralo svetlo. Preko puta se nalazila jos jedna soba na kojoj su vrata bila otvorena do pola.
Približila sam se dovoljno blizu da mogu čuti dva dečka kako se svadjaju. Jedan glas mi nije bio poznat, a drugi je zvučao kao Markov. Šta on radi ovde ? Sa kim to priča?

-" Skoro smo godinu dana ovde i nismo uspeli da je nadjemo. Zar je toliko teško naći jednu običnu devojku? " vikao je nepoznati dečko

-" Ne znamo ni kako izgleda, ni kako se zove. Trebaće nam jos vremena." odgovara grubo Marko

-" Znam, ali ako je ne pronadjemo mi, naćiće je oni. To ne sme da se desi. "

Bili su sve tiši, jedva sam mogla da ih čujem. Približiću se jos malo, ali ne preblizu, da me ne bi čuli.
Uspevam da čujem samo po nešto. Nisam čula zadnji deo, nadam se da nije bio toliko bitan.

-" Video sam jednog u školi, nedavno je došao. "

Ko je došao? O kome to oni pričaju? Koga traže? Nisam uspela da čujem ništa pre toga. Toliko sam se približila da sam nosem dotakla vrata. Pomerila su se milimetar i čuo se blagi skriput.
-" Ja ću proveriti " čula sam korake koji se približavaju vratima.

Uhvatila me je panika. Preplašila sam se i krenula unazad. Osetila sam kako me nešto uhvatilo za rame, ispustila sam od straha čašu i htela sam da vrisnem, ali mi je nečija ruka prekrila usta i povukla u sobu koja je bila iza mene i tiho ali brzo zatvorila vrata.
Mračno je, preplašena sam, počinjem da se otimam, ne mogu pobeći čvrsto me drži.

-" Smiri se. Neću te povrediti " čula sam tihi nežni glas " Pustiću te. Samo budi tiha da nas ne čuju. Važi? "

Klimnula sam glavom i ta osoba je polako sklonila ruku sa mojih usta, a zatim me i pustila. Okrenula sam se da vidim ko me je uhvatio. Pored mene je stajao nepoznati plavokosi momak.

Crni AnđeoWhere stories live. Discover now