path to future

3.3.

3. T A K E  I T  S  L O W 

"Maybe all love isn't true love in the messed up way you and I have experienced it but...I think that this can turn into something even better."

ZALJUBLJENOST je, kao i ljubav, teško definirati. Granicu između zaljubljenosti i ljubavi, Zoey je uvijek dijelila na četiri stupnja.

1. Pa... sladak je?

2. Sviđa mi se.

3. Okej, zaljubljena sam u njega.

4. Volim ga

Ona je lutala između druge i treće faze, nesigurna gdje se nalazila. U njezinoj glavi sve je i dalje ponekad bilo puno Kaia i Heatha i nije mislila da ima mjesta u glavi za još toga niti još komadića srca za razbiti. A opet, kada je bila s njim, to mjesto u njezinoj glavi više nije bilo rezervirano za Kaia i Heatha, sada je tamo bio Sebastian.

Prije je bilo drugačije. Svaku osobu voljela je na svoj način. Mislila je da je voljela Kaia, jer joj se sviđao toliko dugo. Možda je bila zaljubljena u njega. Ali to je bilo to. Definitivno je bila zaljubljena u Heatha. Ali kako je vrijeme prolazilo i kako ga nije viđala, on je postajao sve straniji njenome srcu.

Dogodilo se, doduše, da ga je ponovo srela. Bilo je to sredinom studenoga, prije nego što je upoznala Sebastiana i taman kada je počela zaboravljati na njega.

Putovala je u grad udaljen neka četiri sata na sajam knjiga, ali koliko god voljela knjige nisu one bile to čemu se radovala. Radovala se vidjeti Heatha ponovo. Nije znala zašto je tako, zapravo ga je taman počela zaboravljati.

Taman je bila plaćala knjigu koju je kupila, kada je začula poznat joj glas.

Okrenula se istog trena, sigurna da se jako crveni. Novce je bacila u torbu ne trudeći se naći novčanik i stidljivo pozdravila.

Shvatila je koliko joj se zapravo sviđao.

U kakvu bi se ogromnu zaljubljenost to moglo pretvoriti da je bio bliže.

I kako je bolje da nije, jer imao je curu.

A čak i da nije, kao da bi se ikada zanimao za nju.

Vratila se sa puno starih, i još nekolicinom novih sjećanja. A komadić njenoga srca i dalje je ostao tamo gdje je i bio. Kod njega.

Kai je bio prva ljubav. Heath nemoguća.

Sebastian je bio... bio je misterija. Na neki čudan način, jer sve je zapravo bilo toliko očito.

I njihovi razgovori i komentari svih drugih koje su oni uporno ignorirao. Jer počeli su se dopisivati već idući dan, i izlaziti u skupinama svake subote. Dogovarali su se oni i ići sami, ali uvijek se nešto dogodilo pa nisu mogli. Sebastian je bio bolestan nekih tjedan dana i taman nakon toga počela je škola, a kako nikada nisu završavali u isto vrijeme bilo je teško naći termin kada su mogli izaći. A kada bi izašli uvijek bi otišli sami, šetati, ali nitko nije činio ništa više.

Sve dok jednog dana jesu.

I bilo je čudno. Nimalo pjesnički. A opet toliko lijepo. Možda, baš zbog toga, i ljepše. Bilo je brzo, doduše, i odmaknuli su se. A tada nisu to spominjali više.

I onda se dogodilo opet. Duže. Bolje. Osjećala je one trnce koje dugo nije.

I jedva je čekala poljubiti ga ponovo.