path to future

2.1.

1. F A L L I N G  A P A R T

„Digni glavu, ne daj se. Pjevaj pjesme ljubavne.

Zaplači, kad te nitko ne vidi."

— Parni Valjak

JEDNOM KADA ti je srce slomljeno, bojiš se pustiti ikoga u njega ponovo. Posebno kada je rana tek novonastala. Bojiš se ponovne povrede. Ili još gore; Bojiš se da ćeš povrijediti nekoga na isti način na koji je netko drugi povrijedio tebe.

Zoey Whittaker i Kai Walsh znali su se poprilično dugo. Ironično, vjerojatno se ne bi ni upoznali na nije bilo drugog Kai-a, onoga u kojega je bila zaljubljena. Bilo je to davno, još kada je ona bila prvi, a on drugi razred srednje, i kada je na Facebook profilu on iskočio u prijedlozima za prijatelje. Zvao se kao njezina simpatija, a prezivao kao jedna od njezinih najboljih prijateljica. Iz nekog je razloga smatrala to poprilično zanimljivim, pa mu je odlučila i poslati zahtjev.

Nekoliko mjeseci kasnije javio joj se. I pričali su, često. Svidio joj se. Da nikada nije upoznala drugoga Kai-a, vjerojatno bi se i zaljubila u Walsha. Išli su oni na kavu, i pričali satima i satima. I pričali su i nakon toga, često, ali uvijek je na njega gledala samo kao prijatelja – i on je to znao, jer znao je i za njezinu simpatiju.

Upoznala je ona i njegove prijatelje, i činili su se kao odlična ekipa – samo šti nikada nije previše razgovarala s njima. Ili nije imala vremena, ili oni nisu – bili su, doduše, suprotna smjena i rijetko se i mogli viđati. Također, većina njih morala je busom doma, pa su morali paziti na vrijeme.

Pa, barem dok se nije približio kraj godine.

Zadnja dva tjedna pola je sati bilo otkazano, a te sate onda su provodili na kavama izlazeći. Tada su već svi znali za njezin prekid; to je bilo gotovo jedino o čemu je i pričala. Unatoč tome, svima je bilo očito Kai-evo zanimanje za nju, pa čak i njoj; mada si ona to nikada ne bi priznala. Ona da se sviđa nekome? Da, baš. Uostalom, nije se osjećala spremna za nešto novo.

Bojala se da će napraviti isto što je Afet njoj napravio.

Bojala se da će se pretvarati da je zaljubljena – čak se i sama uvjeriti da je. Da će im biti lijepo. I da će ju onda, jednoga dana, nešto samo udariti i zaključiti da to nije dovoljno. Da joj se ne sviđa toliko. Ne onoliko koliko joj se Afet sviđao. I da će ga onda ostaviti.

Baš kao što je on – zaključila je kada je prvi put razumno promislila – to napravio. Znao je on reći toliko lijepih stvari, vjerojatno jer se i sam pokušao uvjeriti u iste. Sviđala mu se Zoey, možda, ali ni blizu onoliko koliko je možda Penelope prije nego što ju je zamrzio. A kada ga je to udarilo u glavu – da ova ljubav nije prava ljubav, ostavio ju je.

Ponekad bi Zoey vjerovala da je to bolja stvar za napraviti. Poštena. A onda bi shvatila da nije trebao nikada ni biti s njom isprva (kao što Zoey nije htjela sa Walshom) i onda nitko ne bi ni izašao povrijeđen. Uostalom, znala je podsvjesno, bilo je lakše vjerovati da ga mrzi.

Dane je provodila lutajući vlastitim umom. Čitala je razne knjige; o prekidima koliko i o sretnim ljubavima, nadajući se da će naći utjehu u tuđim problemima ili drugim sretnim završetcima. Slušala je čak i više glazbe nego inače. Pisala manje – a stvarno je voljela pisati. A onda je, nakon nekoliko dana, počela pisati intenzivno. Kada joj priče koje su drugi krojili više nisu bile dovoljne, počela je stvarati svoje. Pisala je ona o tami, i osjećajima, i likovima – a svaki je od likova dijelom bio ona. Svakome je dala komadić svoje duše i barem po rečenicu njezinih misli.

Izlazila je ona i dalje s prijateljima, kad god da je to mogla. Vidjela je tada, doduše, tko su joj pravi prijatelji, i tko će biti uz nju kada ih najviše treba. Dok su neki govorili samo puke riječi, pretvarajući se da im je stalo, drugi su bili uz nju gotovo svaku minutu koju su mogli, čineći sve kako bi joj skrenuli misli. Slomila joj se iluzija tada. Do prije nekoliko tjedana, smatrala je svoj život savršenim; bila je sretna. Sa predivnim dečkom, sa najboljim prijateljima – a onda se to sve raspalo.

Vidjela je tada; kako je za sreću potrebno tako malo. Ali i kako je dovoljno da se to malo oduzme – pa da joj u umu ostane potpuni kaos.