Ungrateful (PAUZIRANA)

Chapter 7.

Neki ljudi putuju kao kuferi. Ništa ih ne zanima i vrate se s putovanja, a da baš ništa nisu ni vidjeli ni doživjeli. Međutim, ima i onih kojima je običan izlazak u šetnju putovanje i avantura o kojoj bi mogli napisati putopis ili, čak, knjigu. Svijet je prepun zanimljivih mjesta do kojih se može stići na različite načine. Međutim, da bi se napisao dobar putopis, uopće se ne mora otputovati negdje daleko, točnije, ne mora se uopće otputovati...
Tajna je dobrog putopisa u tome da budeš budan: da su sva tvoja osjetila i sve tvoje misli otvoreni doživljajima s puta. Mjesta imaju svoje oblike, boje, zvukove, mirise. Drukčija su kad ih obasjava sunce, a drukčija kad su mokra od kiše. Svako mjesto ima svoju priču. Katkad je zapisana u stablima, katkad u stijenama, a često u pogledima ljudi koji ondje žive. Barbarino mjesto je, također, imalo svoju priču. Klub na kraju grada, u koji su zalazili samo oni „hrabriji", odnosno kurve i ženskaroši, pijandure i drogeraši, zapravo je bila samo velika kuća. Orunula izvana, a za one koji vole dobar provod, „osmjeh od milijun dolara" iznutra. To mjesto je imalo svoju priču, a ta priča počela je prije skoro dvije godine. U toj priči se našla Tina, J i polako su se skupljala sva sranja.

"Bila je toliko žgoljava i još je obukla sandale, a prsti su joj kao čačkalice. Fuj. Onoliko kose što joj je ostalo, bilo je raščupano i uništeno. Hm.. e da, imala je neke krpe strgane na sebi i bila je toliko prljava i smrdljiva da sam se skoro ugušila! Izgledala je kao neka rugoba! Užas..."-vitka djevojka plave kose i zelenih očiju objašnjavala je J'u i ostalim djevojkama oko nje destikulirajući rukama i rašpajući duge crvene nokte.

"Jedina rugoba što postoji si ti, Kensi! Jesi li ikada čula za siromaštvo i bolest anoreksija i bulimija? Ne, ha? Hajde sad, dimi da te vidjela nisam...sve!"-teške crne marte odjekivale su prostorijom, a lanci zakvačeni za vruće hlačice se sudarali kao valovi pod vjetrom dok je kratka crna majica, laganog materijala, s križem vijorila oko doista privlačnog tijela.

"Balavice mala, kako se ti meni to obračaš?!"-Kensin glas zakrešti pored Barbarinog uha unoseći joj se u facu.

"Onako kako zaslužuješ. Možda jesam balavica, ali ti si... jebote, ti si na razini petogodišnjeg djeteta. I nikad, ali nikad mi se ne unosi u facu, jasno?"-Barbarin prst poleti prema Kensinim prsima odgurujući ju prema iza lagano šetkajući i prijeteći. "Nikad."

Shvativši na što je ciljala, J odmakne Barbaru od djevojke spremne na svađu, a Kensi i ostale cure potjera van iz kuće. Volio je gledati ženske tuče, ali Barbara bi ju ubila, doslovce, ubila "Shvaćaš li da mi svaki put otjeraš ženske? Moram se skrivati od tebe, jebote."

"Budi mi zahvalan, vjerojatno bi pokupio sifilis i slićna sranja... ako već nisi."-posprdno kaže natačući gorko piće u dvije čaše i narežući dvije kriške limuna te nasipajući malo soli na tanjurić.

"Vjeruj, nisam, koristim kondome. Za što drugo služe? Dobro, s tobom ne koristim."

"Jebiga, bio si mi prvi."

"I posljednji."-J primakne Barbaru s leđa uz sebe i prisloni tople usnice na njezin mirišljavi vrat.

"Jesi li siguran?"-pitanje je ispalo provokacijsko, ali nije. Sama je znala da joj nije jedini, a ni posljednji sigurno neće biti. Ispadala je kao prava kurva, no nije se prodavala za nikakve novce ili slićno, jednostavno je to radila iz zabave i... da je na trenutak obli val sreće.

"Stopostotno siguran."

"Nemoj biti."

Barbara se okrene prsa u prsa s J'om, obližući donju rumenu usnicu i gledajući malo u njegove vraški plave oči, malo u vrele usne. Isuse, tako ga je htjela poljubiti. Htjela je okusiti,već istrošene, usne, htjela ih je grickati, igrati se njima. Htjela ih je imati samo za sebe, no suzdržavala se. Nije htjela učiniti prva korak. To je prepuštala J'u.