Ungrateful (PAUZIRANA)

Chapter 2.

Jedna crta, dvije crte, tri, i tako u nedogled. Krv Barbari nije smetala, dapače, to se njoj sviđalo. Mješavina crvene i crne boje pasala je za njene oči, a ožiljci su bili kao tetovaže koje se ne mogu izbrisati. Ostaju zatočene u srcu i na koži. Kada bi joj dosadilo ili bi joj se počelo mračiti, stala bi i oprala ruku te promatrala stare i nove crte. Bilo su joj zanimljive i divila bi se svome 'remek djelu', a zatim bi iz dana u dan proklinjala život što to radi, što radi pakao od života i vraga od sebe.

"Znaš da to nije riješenje?"-Cameron, dečko koji ju zna iz pelena, koji je uvijek tu za nju, kojemu se svaki čovjek može povjeriti, nasloni se na okvir vrata promatrajući i komentirajući situaciju.

"Nemaš ti pojma."-mrtvo hladno Barbara ga odgurne i otiđe iz kupaonice do ormara u njezinoj sobi, zatim izvadi bijelu košulju kratkih rukava i jako kratku crnu minicu te crvene štikle na vrtoglavo visoku petu.

"Možeš obući nekakve traperice ili nešto drugo? Znaš, svoj stil i to.."-pokušavao ju je odgovoriti od kratkih suknji i haljinica, ali bezuspješno. Nije mogao smisliti da njegova najbolja prijateljica, sestra, nosi droljastu odjeću. Povraćalo mu se od takve odjeće. Jest da mu se to sviđa na ostalim curama, ali to da njegova sestrica oblaći nije mu moglo doprijeti u glavu.

"Ne, daj se makni! To je jedino što mogu obući u ovakvim trenucima, zato začepi."-vrisnula je odguravajući ga od sebe. Namještala je svoj grudnjak u paru s gaćicama da joj grudi budu veće i oblije, iako je za tinejdžericu imala zaista lijepe grudi. Kad god bi se Barbara spremala paradirala bi u grudnjaku i gaćicama dok bi tražila nešto za odjenuti, a tada bi Cameron najčešće došao odgovoriti je od sljedećih postupaka.

"Ne, ti začepi! Jesi li razmislila ima li kakav drugi način da se riješiš sranja i tog seronje? Nisi. Iskoristi mozak bar jednom u životu i učini pravu stvar kako sam ti rekao! Imaš šesnaest godina, za Boga miloga, Barbara!"-zakreštao je na Barbaru kao na kakvu životinju i pobrao se van iz kuće.

Cameron bi često trpio Barbarina sranja i nestašice. Odgovarao bi je od djetinjastih postupaka, mislio njezinom i svojom glavom, svaljivao sve njezine nevolje na sebe, tješio bi tetu Danielle umjesto nje. Sve je on radio. Ona nije bila svjesna kakvog prijatelja ima. Uvijek bi ga odgurivala od sebe, a zapravo je on taj koji je spašava. Kada bi svi otišli, on bi ostao. Moglo bi se reći da su Camerona Barbarini roditelji više voljeli od Barbare, spremda bi i on zaradio koji šamar od njih kada bi branio Barbaru. Jednostavno je bio spreman pobrati batina i da ima polomljenu svaku kost na svojem tijelu, bio je spreman na sve. Samo zbog nje. Barbara je bila razlog toga. Kao da ga je sami Bog poslao ka njoj.

Neki ljudi ništa ne razumiju, raspravljala je sama sa sobom misleći kako jedino ona ima životnih problema i kako se samo njoj dešavaju loše stvari.

Zadovoljna odjevnom kombinacijom koju je izabrala, stavila je uobičajenu šminku. Tuša, maskare, jarko crvenog ruža i malo pudera bilo je dovoljno da izgleda koju godinu starije i zrelije te parfema da mirisom očara muškarce oko sebe. U raznim popularnim klubovima bilo bi joj plaćeno piće tako da joj novac nije bio potreban, smještaj za prestpavati bio bi joj rezerviran po nekoliko noći i to joj je pasalo samo da se ne vraća doma iliti u pakao. Navlačeći crnu kožnu jaknu i štikle, silazila je što tiše i osvrtala se oko sebe da netko ne naiđe.

"Kamo si mislila da ti ideš?"-okrenuvši se u smjeru odakle dolazi glas, koža joj se automatski naježi, a knedla u grlu poveća.

"Tamo gdje nema vas."-odgovori odmičući se od oca kako se on primiče njoj. Znala je što slijedi nakon njihovog ragovora, pogotovo kada shvati da joj ide sve bliže i bliže.

"Znaš da takvo ponašanje nije lijepo?"-provokacijski se nasmije i uzme prvu stvar koja mu zapne za rukom.

"Znam, ali tko bi me učio o lijepom i ružnom ponašanju? Vi sigurno ne."-Barbara brzo proleti pogledom preko svojega oca i stvari u njegovoj ruci. Bojala se. Ovo je ono čega se bojala. Bojala se vlastitih roditelja.