2. polovica 5. mjeseca

78 7 8
                                    

22.5.
Donedavno sam, kad sam se vidio u budućnosti, vidio pravnika, ili filozofa, ili u najgorem (najboljem) slučaju povjesničara.No u zadnje vrijeme zbilja razmišljam da bih mogao vidjeti psihologa.Ljudski um me oduvijek zanimao i fascinirao, ali tek sada sam počeo razmišljati da bi to moglo biti područje moga rada, da bih se tom fascinantnom, čudesnom stvari mogao baviti.A imam samo godinu dana da otkrijem je li to nešto za što sam ja sposoban i spreman...


24.5.
Sve mi se više čini, kako vrijeme prolazi, da ostajem bez prijatelja.Kad sam bio još djete, svi su mi bili prijatelji, što je uostalom za djecu normalno.Kako je vrijeme prolazilo tako se naravno broj prijatelja prorijeđivao.A i sama definicija prijatelja se s vremenom promijenila.Nije to više bio svatko s kime se upoznaš.Prijatelj postaje bliska osoba, više od poznanika, najčešće manje od člana obitelji.I tako se broj prijatelja smanjuje.
A onda očito nastupi ovo razdoblje u kojem prijatelji samo počnu nestajati, isparavati.Ni glasa se više od njih ne čuje.Kako se nositi sa time, kada osobe koje su mi bile oslonac, osobe koje su me mogle slušati i ne pobjeći, osobe koje sam ja mogao slušati, osobe koje su me održale normalnim, samo odšeću iz mog života.Osim toga, uvijek se postavlja pitanje, jesam li ja tomu kriv, a bio ja to ili ne, zbog toga kakav jesam, će me to pitanje stalno podbadati u podsvijesti.No...što da još kažem...jadan sam, sa sve manje prijatelja i time, ne baš najsvijetlijom budučnošću.


30.5.
Ovo sam već dulje vrijeme namjeravao napisati.Već sam više puta čuo ovakve izjave: ako nema Boga onda nema morala ili ako nema Boga od kud moral ili ako nema boga kako to da mi ljudi ne silujemo i ubijamo naokolo, kako to da se ne ponašamo kao životinje. Temelj navedenih izjava je uvriježeno mišljenje da moralnost proizlazi iz religije, štovanja nekog božanstva, i iz jednako uvriježenog mišljenja da je moralna izvrsnost nešto jedinstveno čovjeku (a kako je ima samo čovjek i nijedna druga vrsta onda mora da je „ulivena" u njega)
Naravno ukoliko se samo osvrnemo i razmotrimo vrste s kojima smo najviše u rodu, primjerice čimpanze, vidjet ćemo da one imaju pravila ponašanja, složenu strukturu društva, osjećaj pravde, empatije i dr.Ukratko, imaju toliko „ljudskih" odlika, uključujući temelje našeg morala, da samim svojim postojanje ruše tvrdnju o ljudskoj jedinstvenosti.Da se osvrnem na još nešto vezano uz ovo.Često se u ovakvim raspravama govori prije navedena tvrdnja, da bismo bez Boga bili kao životinje, i često se odmah poslije navodi kako bismo ubijali, silovali i slično.No sagledamo li životinje, koje koliko nam je znano ne štuju božanstva, i sagledamo li čovjeka vidimo da ta izjava ne stoji.Naime vrsta koja najviše ubija, siluje i uništava jest baš moralno „uzvišen" i „bogom nadahnut" čovjek.Mislim da sam time riješio jedan od temelja ovog argumenta, a to je apsolutna jedinstvenost i nadmoć čovjeka na svim područjima.A sad drugi temelj, porijeklo morala.Moral je po definiciji skup običaja i pravila.Kako se može uočiti i druga živa bića osim čovjeka se drže nekih temeljnih pravila i nekih temeljnih običaja koji su im zajednički sa čovjekom.Ta zajednička pravila i običaji su temelj morala, polazna točka evolucije prirodnog morala, i argument protiv samo čovjeku božanski ulivenog morala.Da krenem od početka.Čovjek je u početku živio u malim skupinama.Da bi skupina funkcionirala i jačala nužno je imati pravila kako bi se spriječilo štećenje skupini u korist pojedinca.Temeljno pravilo je naravno zabrana ubijanja članova skupine, jer za svakog člana manje, skupina je slabija.Takvo pravilo možemo donekle uočiti i u životinjskom svijetu.Zatim je vjerojatno uslijedilo pravilo ne uzimanja stvari drugih u skupini, ili ukoliko je sve zajedničko, ne smije se prisvajati nešto trajno za sebe.Opet se slično može učiti u životinjskom svijetu.Potom slijedi zabrana napastovanja tuđeg partnera, makar je to vjerojatno više proizašlo iz osjećaja da je jedan partner posjed drugog, negoli iz osjećaja ljubavi i bliskosti.To se također može uočiti u životinjskom svijetu, makar možda u puno manjoj mjeri.Kako sam već naveo prije navedena pravila su bila uređena radi dobrobiti skupine, i baš radi njene dobrobiti i napretka se dalje razvija i usavršava ljudski moral.U jednom trenu skupine ljudi postaju ogromne, struktura se raslojava i dijeli, a na čelo dolazi često manja skupina ljudi.Tako složene skupine zahtjevaju i složeniji skup pravila te tako nastaju prvi uređeni zakonici, najstariji od koji prethode navodnom izvoru morala religioznih.
Ipak, razvoj morala je na dulje vrijeme ovdje stao, krečući se tek uz manje korake.Jedna od velikih mana tadašnjeg morala, ali u nekim dijelovima svijeta je i danas to problem, jest njegova primjena samo unutar skupine u kojoj vrijedi.Primjerice, moral i zakon kažu „Ne ubij!", ali to vrijedi samo za Hrvate, dok se na ostale ne primjenjuje.Univerzalnog morala koji bi obuhvaćao sva ljudska bića i sve ljude smatrao jednako vrijednima i time svako zlo djela prema bilo kojemu od njih jednako lošim nije nastao sve do, mislim, 19.-20. Stoljeća.Naravno, u teoriji su mnogi moralisti govorili o svom univerzalnom moralu.Kršćanstvo i Islam su dobar primjer toga kada su pravilo ne ubijanja primjenjivali samo na „ispravnu" denominaciju kršćana ili muslimana, a ostale ubijali bez trunke milosti.
Ili pak Amerikanci pri pisanju svoje deklaracije nezavisnosti, davali su prava svima (unutar svoje skupine), ali su primjerice crni robovi (druga skupina) bili izostavljeni.
Ukratko, moral se razvija i kreće, nije uliven, statičan i vječno isti.I to je dobro.


Ovo je zadnje poglavlje, nakon ovoga započinjem jedan cjeloviti dnevnik koji će sadržavati i ovaj i onaj drugi, kako izvorno i je.


Dnevnik budale (Kolovoz 2014. - 30. svibnja 2015.)Where stories live. Discover now