1.4.
Palo mi ja napamet, pošto sam razgovarao sa prijateljem o totalitarnim režimima dvadeset stoljeća, da ovdje napišem moj odgovor na pitanje koje me već neko vrijeme kopka, a koje smo si na kraju razgovora i sami postavili.Koja je razlika? Ili da budem točniji, koja je razlika između komunizma i fašizma. Naravno ovo što slijedi je samo moj način da to objasnim, ne toliko na političkoj razini, ili u količini mrtvih, nego više na jedan psihološki način.Koja je dakle razlika? Razlika je u prirodi dviju ideologija.Fašizam(pod ovime bih ubrojao, ako mi se to neće uzeti za zlo i nacizam) je poput mladunca, djeteta, bačenog u nasilno okruženje, u kojem i samo trpi nasilje, čime ponašanje i priroda tog djeteta kasnije postaju plod nasilja i poniženja iz djetinjstva. Kada ono napokon dozrije, postaje jednako nasilno, a odrastavši u nasilnom okruženju ono voli nasilje, uživa u njemu na perverzan način i shvaća samo zakon jačeg.Fašizam je stoga, rekao bih, po prirodi zao i nasilan, to je dio te ideologije gotovo od njenog samog začetka.On vrši nasilje nasilja radi, poput podivljale životinje, a svoje razloge temelji na krajnje primitivnom shvaćanju društva; podjeli na plemena, narode i rase.Kako rekoh bliže je životinjskom negoli ljudskom.
Komunizam je također od svog začeća bačen u nasilje.Dok je fašizam bio u prirodno nasilnom okruženju i kao takav je svoju prirodu razvio tek kasnije, kao reakciju na nasilje koje je prošao, komunizam je svoju prirodu, bar onu po kojoj je najpoznatiji (logori, politička ubojstva) razvio kao mehanizam obrane od nasilja.Što na kraju krajeva nije ni čudno, nasilje je najčešći odgovor na nasilje, a komunizam je, kao posebno dijete svoga doba, bio napadnut još u kolijevci, jer na svjetskom podiju je to dijete moglo postati opasno, kako su tadašnji ljudi uvidjeli.Uostalom, komunizam je imao i povijesnu podlogu za svoje djelovanje, i za svoju prirodu, a to je sudbina svih revolucija i ideologija koje se temelje na njima.Naime, komunizam (a i ostale ideologije temeljene na revoluciji) nastaju iz kaosa uslijed revolucije, i tada ne samo da nakon kaosa moraju uvesti red, nego se moraju, kako sam već naveo obraniti od vanjskih napada.Naravno da je najbrže, i k tome najlakše riješenje, okrutno i neumoljivo nasilje, teror.To je jedini način da novorođena ideologija preživi kaos u koje je rođena.I, baš kao što je za očekivati, komunizmu to nasilje opstanka radi prelazi u naviku, kao korisno i lako uporabljivo sredstvo za daljnji opstanak. Ako je fašizam poput podivljale životinje kojoj je cilj samo ubiti, onda je komunizam s druge strane paranoičan čovjek koji je spreman radi vlastite paranoje, ili pak jednostavno iz navike, ubiti ono što smatra prijetnjom.Jedna je ideologija okrutna, obijesna, nerazumno, perverzno opsjednuta nasiljem i primitivnim podjelama, a druga se pokazala paranoičnom, okrutnom u jednakoj mjeri, ali na ljudski inteligentan način.Što je opasnije neka čitatelj procijeni, podivljala životinja ili okrutan čovjek bez moralnih ograničenja.
5.4.
Uvidio sam da je religija poput proizvoda na tržištu, a da su svećenici poput prodavača koji pod svaku cijenu moraju prodati svoj proizvod.Na tržištu naravno ima mnogo proizvoda, svaki prodavač treba, da bi zaradio, prodati što većoj količini ljudi svoj proizvod. Da bi to učinio, rabi razne načine. Jedan koji je u slučaju religije jako primjenjen je nasilno upadanje na tuđe tržište i uništavanje robe.Sličan način, rabljen u starija vremena je ekonomskom prisilom, u slučaju religija, stvarnom prisilom, natjerati kupce da kupe proizvod.Treći, više rabljen danas nego u prošlosti je demoniziranje, umanjivanje vrijednosti tuđeg proizvoda u očima kupca. Četvrti način, također jako popularan na današnjem tržistu, i stvarnom i religijskom, je reklamiranje, no one varljive vrste. U kratko, iznose se sve prednosti proizvoda, niska cijena, a u slučaju nekih stvarnih proizvoda i svih religijskog se kupcima kaže da su jadni i bespomoćni bez proizvoda koji im se prodaje.Naravno najvažnije pri prodaji proizvoda jest da je prodavač vješt. Kako su prodavači religije, svećenici, vješti i kako to prodaju svoj proizvod? Prilaze sa osmijehom na licu, zanemarujući cijelu svoju prošlost prevare, ugnjetavanja, uvjeravajući svoje kupce da su im potrebni i prodajući im svoje proizvode sa raznim „uslugama". Ukratko, možda bi se kler trebao baviti biznisom i ekonomijom...
14.4.
Što ako sam u krivu?Doista što ako jesam? Nisam li i ja čovjek da mogu biti u krivu? Jesam, i stoga sam svaki dan sprema se suočiti sa time da sam u krivu, bilo u slučaju nekih sitnica, bilo u slučaju velikih pitanja.Ipak, neću baš prihvatiti da sam u krivu samo na tuđu riječ, neka mi se to dokaže, baš kao što ja nastojim kad god mogu dokazati da sam u pravu.Uz to rađe ću biti u krivu pa ispraviti, nego biti u krivu zauvijek.
Na kraju, ako ima išta što prezirem iz dubine svoga bića, to je uvjerenost da se ne može biti u krivu, to je bahatost kojom se smatra obdarenim vansvjetovnim znanjem i pravom da se uvijek bude u pravu, a bez da se svoje tvrdnje ikad da na preispitivanje i dokazivanje.Valjda sam baš zato takav kakav, i valjda mi je zato apsolutni autoritet tako mrzak...
