15.2. 2015.
Pa evo novog dnevnika.Moglo bi se pitati zašto sada? A moglo bi se odgovoriti zašto ne sada.Ipak, mislim da mogu reći zašto ne prije.Iz vrlo jednostavnih razloga: lijenosti, a ponekad, makar manjim djelom, neinspiriranosti. No to je prošlo, ili bolje rečeno uspio sam prebroditi svoju lijenost i nevoljkost te evo odlučio započeti ponovo zapisivati svoje misli.
Sad, kako će ovo biti cjelogodišnji dnevnik ne namjeravam pisati kako sam to činio u prvom, svaki dan, nego svaki drugi do treći dan.Zapisivati ću svoje misli, što je očito iz naslova, i nastojat ću ih uvijek učiniti razumljivima, makar ne garantiram da će one to biti, možda će se kome učiniti da samo buncam gluposti...al eto mogu se samo truditi da ih učinim razumljivima.
A sada da se ukratko ispričam; dakle ispričavam se svkome tko se nađe povrijeđen, ipak ne ispričavam se ako sam tu osobu povrijedio, jer ako jesam onda je to namjerno i sa razllogom, nego ako je zbog mene i mog pisanja ta soba bila izložena uvredi.Također se ispričavam i svakoj osobi koja je mojom krivnjom ili zaslugom dobila ovo na čitanje. I ispričavam se što su isprike ovako šture, no nisam baš čovjek od isprika, tim manje kad se radi o mojim mislima. Stoga se sada ispričavam i za sve ono što bih mogao pomisliti, a što bi netko smatrao vrijednim ispričvanja.
I to bi bilo to, sretno mi bilo, kao i svakome tko se nađe da ovo čita!
21.2.
Ljudi lažu, to je znano, lažu u malome i u velikome.Kako znati da lažu je teško, no čovjek se može voditi sljedećim pravilom da ustvrdi koliko je vjerojatno da mu se laže.Pravilo dakle glasi:Vjerojatnost da čovjek laže će biti proporcionalna osobnoj koristi i profitu koji on može izvući iz toga da se njegove laži smatraju istinitma, tj da se u njih povjeruje.Kada je korist mala ljudi se neće zamarati lažima.No kako je korist veća, bio to novac, moć, vlastito zadovoljstvo, to će laž kojom se ona stječe biti veća.To se posebice može primjeniti na svaki autoritet, koji svoju moć stječe baš na taj način.Po tom se principu može i zaviriti u mnoge od raznih autoriteta proglašene ''istine'' i tada se upravo u njima ova pravilnost.Što u jednu od tih ''istina'' vjeruje više ljudi to ona donosi više koristi onima koji su je stvorili, i to je ona više ispletena od laži.Ovo pravilo se dakako ne tiče toliko običnog, priprostog čovjeka, koliko moćnika, vjerskih vođa i državnika čija se moć temelji na poslušnosti i povjerenju ljudi, koje ne mogu steći ničime doli lažima. Ipak i priprost običan čovjek laže, i veličina laži mu također ovisi o koristi koju može izvući iz tog da se u njih povjeruje, ali on laže na puno manjoj razini, i najčešće mu je korist kratkotrajna i malena, ili pak uopće nije matrijalna, nego je laž izrečena kako bi se samog sebe ili bližnjeg od patnje očuvalo.
Zaključak je da ljudi lažu iz koristi i da uvijek valja imati na umu kakvu tko koristi može izvući iz čega.
23.2
Kako je samo lako nositi masku.Za svaku osobu navući na lice drugu masku.Nije li to ono što svi činimo? Pred svakime smo druga osoba, pred svakime pokazujemo drugo lice.Oni koje sebi podlažemo, oni koje tlačimo će nas kao strašne i zle vidjeti, oni koje pak volimo će nas kao drage i blage vidjeti.Oni kojima se smiješimo kao radosne, oni kojima se mrštimo kao nezadovoljne, oni na koje se deremo kao ljutite, a mi ćemo se shodno tome kako nas vide i ponašati...No tko će nas uistinu znati? Bog, bi tko rekao, ali čak i vjernici pred svojim bogom drugo lice pokazuju, i čak i on pred njima katkad.Svi smo dakle prijetvorni, svi svaki dan za svaku osobu drugu masku navlačimo, i da, u tome problem ne vidimo, štoviše u tome uživamo. A zašto i ne bismo?
25.2
Svaka religija, baš kao i svaki bog jedne religija, bas kao i svako svećenstvo u nekom razdoblju povijesti te religija, ima od svojih vjernika jedan vrlo jednostavan zahtjev, koji su vjernici, meni na čudo, sebi na čudnu radost i veselje, spremni ispuniti, a to je da se boje.Jer zna svaki bog i svaki vjerski vođa da će strahom, a ne ljubavlju i djelima za sebe vječno i odano okovati puk svoj.Strahom od smrti, i kazne poslije iste, kao i strahom od kazne za života (izbacivanje iz zajednice, nesreća uzrokovana božjom ljutnjom itd.) ih drže sebi odanima i spriječavaju bijeg svakog plahog čovjeka iz tih okova.Istovremeno stvaraju u čovjeku svojim slatkim otrovnim riječima strah od slobode i od njega samoga uvjeravajući ga da ga njegovi okovi čuvaju, a ne zarobljuju.I tako vjernik zavoli okove koje mu je postavio svećenik, bog i čitava religija, i tako onaj koji je u strahu i strepnji zavoli one koji mu uzrokuju strah i strepnju. No da se zna, ne voli on svoje ''čuvare'' radi njih, jer su ''dobri'', nego radi sebe, da ga čuvaju, da ga ne kazne što ih ne voli i na kraju da dobije onu iluziju od nagrade što mu je obečavaju.
Doista dakle treba se čovjek bojati, no ne onoga i onih namjera za koje mu drugi govore da ih se boji, nego namjera onih istih koji mu govore čega se bojati.
28.2
Doista volim promatrati ljude! Mi smo ljudi zanimljiva stvorenja, makar toganismo ni svjesni dok ne stanemo sa strane i sagledamo se u cjelini.Promatrati ljude, to nije neka velika stvar, nije neka mudrost, štoviše sumnjamda bi svakome bilo i zanimljivo.Ipak nekome poput mene tko bi rađe promatraotuđe međudjelovanje negoli sam sudjelovao u njemu, je to odličnarazonoda.Zanimljivo je vidjeti način na koji tko govori, način na koji se tko učijem društvu drži, način na koji pokazuje radost, tugu, uzbuđenje iravnodušnost.Neizbježno je nakon nekog vremena početi razlikovati lažne osmjeheod pravih, usiljeni smijeh od iskrenog, i himbeno prijateljstvo od stvarnog.Volio bih i kad bi pogledima koji se među ljudima dijele mogao dati na važnosti,no teško je ovih dana, posebice u društvu mojih godina, protumačiti pogled akotaj svako malo leti na mobitel.Ipak da koga ne prevarim, ne bih mogao iste ljude više od sat vremenapromatrati, jer koliko god mi ljudi bili zanimljivi, koliko god složeni, ipaksmo i stvorovi od navike, a nakon sat vremena se ljudi počnu i ponavljati,možda ne u onome što govore, ali da u načinu i pokretima.I naravno da nisamsamo promatrač, istina da nisam druželjubiv kao većina, ali nisam ni asocijalante stoga i sam, kao i svaki čovjek uostalom, sudjelujem u toj velikojzbrci.Ipak, za razliku od većine, volim se katkad izvuči iz te zbrke, sići sate pozornice i, da se poslužim Balzacovim riječima, promatrati tu ''ljudskukomediju'', kako bih se malo nasmijao (pa i samome sebi), kako bih se sažalio ipomalo nešto i naučio.Uostalom, čovjek treba imati zanimaciju.
Evo nastavak i za ovaj dnevnik.Na početku je mali uvod koji vrijedi i za drugi dnevnik, "Dnevnik zaljubljene budale".Ovo bi trebao biti ozbiljniji dnevnik koji se bavi svime osim ljubavlju, pa će stoga ovdje takvi nastavci biti objavljivani.Objavljivat ću svakih tjedan dana nastavak za jedan od dva dnevnika, uz nadu da ću se vremenski stići do kraja godine.
Eto, uživajte koji čitate i pratite ako vas ima!
