Kako su ovo izvadci iz starog dnevnika onda ću još par dijela postaviti ovdje pa ću potom počet objavljivat po redu iz novog dnevnika. Uz malo sreće ću se sustići.
10.9. 21:50
Moja je priroda u biti podvojena, na idealističku i na realističnu stranu.Idealistička strana moje prirode je ona iz koje sve apstraktno i sve više manje pozitivno kreće.Realistična je ona koja ipak spriječava slijepost i koje mi kaže kako stvarno stvari jesu.Da konkretno objasnim:
Idealistička će strana ustvrditi da su ljudi sposobni se nositi sa apsolutnom slobodom, i da nema potrebe, štoviše da je zlo imati bilo naravnog bilo nadnaravnog Velikog brata, policajca promatrača.No realistična je ta, koja će mi uzastopno u pozadini moje divne ideje govoriti, da većina ljudi nisu spremni na slobodu, ni na ograničenu a kamoli na apsolutnu, da nisu dovoljno odgovorni za to i da im je i samima draže i lakše bit robovima gospodara i pod stalnim nadzorom i zapovijedima, negoli se odgovorno nositi sa svojom slobodom.
23.9. 21:00
Rekoše mi da ću se preobratiti. I to još uvijek tvrde, uporno i neumoljivo, sa uobičajnim samouvjerenjem da jedino oni posjeduju istinu. No, ja se ne mogu obratiti ni na jednu religiju, iz vrlo jednostavnog razloga. Ja i religija, ja i religiozni ljudi, krećemo sa sasvim suprotnih stajališta, gradimo uvjerenja na sasvim suprotan način i tražimo istinu na sasvim suprotan način. Religija (dakle i religiozni ljudi) imaju svoj stav a priori, i onda stvarnost i činjenice pokušavaju iskriviti i prilagoditi svojem stavu, samo zato jer su uvjereni da ne mogu biti, štoviše ne smiju biti, u krivu.Ja pak, krećem promatrajući zbilju, činjenice, i svoje stavove gradim shodno tome. Dakako da ni ja nisam imun samoobmanama i samozavaravanju koje proizlaze iz pukih želja, ali ja to ograničavam i suzbijam (pa i odrekao se stoga nekih lijepih samozavaravanja), dok religija i religiozni to potiču te time za sebe stvaraju lažnu stvarnost, koju, nažalost, ne drže samo za sebe nego je pokušavaju i nametnuti drugima.
Ukratko, ja iz stvarnosti stvaram mišljenje (ili stav), koje je podložno promjenama ako se dokaže da je krivo ili ako se prilike u stvarnosti promijene, dok religija i religiozni stvore (izmisle) vlastito mišljenje (ili stav) i onda stvarnost, cijeli svijet i sve ljude, zakone prirode, pokušavaju zgurati i prilagoditi tom svom unaprijed nepravljenom kalupu.
I to im nikad neće uspijeti, jer pokušavaju stvarno podrediti onome što je i prečesto (u njihovom slučaju) imaginarno ili temeljeno na imaginarnom.
Zato se ja na religiju bilo koje vrste ne mogu vratiti....i nije mi žao zbog toga.
30.9. 22:55
Crkva se ne može nadati nikakvom većem uspjehu ili napretku u današnjem svijetu. Kod nas u Hrvatskoj može, jer su tu ljudi još proganjani duhovima prošlosti i zadojeni strahovima iste.
No to nije jedini razlog, razlog jest i stav Crkve. Stalno prijeteći, stalno u opasnosti i u nekom strahu, stalno govoreći svoji čanovima da ih nevidljivi neprijatelj proganja i čeka iza ugla...
I tako, kako to inače bude, netko tko se predstavlja kao riješenje za strahove ljudi, sije te iste strahove na svakom uglu, misleći da si time stječe prijatelje i podanike, i možda bi ih u prošlosti i stekao, ali danas samo odvraća razumne od sebe.
7.10. 21:00
Ako ima skupina ljudi koju ne mogu shvatiti, koju teško mogu tolerirati, to su oni koji su svojevoljno neobrazovani i koji svoju ignorantnost smatraju mudrošću te je nastoje kao takvu i širiti... no ono što moram zamijetiti jest da u tu skupinu spadaju i sve one druge skupine koje su mi mrske: rasisti, fundamentalisti, ekstremni nacionalisti, pseudoznanstvenici...
10.10. 23:10
Ideje nisu imune na kritiku, one ne zaslužuju poštovanje a priori! Često, i previše puta, čujem, a i biva mi rečeno, da ako se neku ideju ili riječi kritizira ili ismijava, je taj čin, zapravo nedostatak poštovanja prema toj ideji. I mene to pogađa. Jer ideja nije ljudsko biće, ona nema prava, ona nema dostojanstva i ne može biti uvrijeđena. Ideja, misao, baš i je tu da se o njoj raspravlja, i po potrebi ju se kritizira i ismijava. No to ne znači da se kritika ili ismijavanje automatski prenosi na ljude koji je podržavaju.
Primjerice, svi znamo da su ljudi davno smatrali da je zemlja centar svemira, ili pak da je ravna ploha, ali to ne znači da, budući da su obje te ideje smiješne i glupe, su i svi ljudi prošlih vremena bili glupi.
Ljudi imaju prava, i zaslužuju poštovanje....ideje to moraju steći.
11.10. 20:50
Od svih ideja, najgore su dogme...one su protivne samoj prirodi misli, samoj prirodi ideje, jer se u njih ne smije sumnjati, ne smije ih se provjeravati ni protpitkivati (a i ne može), ne smije ih se čak ni ismijavati. Doista, one su najgori izrod misli, okovi ljudskoga uma.
14.10. 21:50
Ljudi su moralno neutralni pri rođenju... to vidimo po prirodi djece, ona mogu biti utjelovljenje dobrote i nehajnosti, nevinosti, ali mogu biti i zlobna do boli, bahata i arogantna, nasilna.
To nije tako jer su djeca zla ili dobra, nego baš zato što su moralno neutralna, ona nemaju pojma o moralu, o dobru i zlu, i djeluju samo po svom htjenju, i onda ovisno o tome čine ono što nazivamo dobrim i ono što nazivamo zlim.
