I prečesto se u ovoj mojoj lijepoj domovini, ali i svijetu, vidi i čuje, kako ljudi na pozicijama, koji bi trebali biti bar donekle obrazovani i inteligentni, pričaju o vraćanju prošlosti u život.
O vraćanju starih ideja, o obnavaljanju starih slavnih država, ali prečesto to donosi i činjenje zla spram neke skupine ljudi, što naši ljudi na pozicijama sami nikad ne bi priznali, što iz samouvjerenosti, što iz bahatosti, a što i iz pukog ne razmišljanja. Jer naša je povijest(svijetska) takva kakva je, ona nije bajna, ona nije junački slavna, jer je sva njena slava izgrađena na krvi i suzama nevinih i potlačenih. Zato je i dobro da je ona prošlost, zato je i dobro da su njene najgore i nemoralne ideje ( npr. fašizam, nacizam, staljinizam, feudalizam, teokracije) mrtve ili na samrti. Zato je i dobro da su države koje su se vodile tim idejama mrtve, zakopane, baš kao i te ideje, u moru knjiga. I za dobro ljudskog roda trebali bismo se nadati da će one samo tamo i ostati.
Pa zašto onda, svi ti ''veliki'' ljudi našega vremena zazivaju te mrtve države, ideje i doba, zašto zalud pokušavaju oživjeti ono što je mrtvo? I sami znamo da ono što je mrtvo ne može oživjeti, doli u bajkama, a državu i svijet se ne može voditi na temelju bajki.
Stoga jao onome koji pokuša mrtve države i ideje oživljavati, ili još gore sa današnjima mješati, jer iz toga samo čudovište može proizaći....
Mi smo stvorci od navike, zato očekujemo da će sve ići vječno kako jest i sami vjerujemo i nadamo se nekoj vječnosti, zato se i opiremo pormjenama bilo koje vrste, kako se naše navike ne bi najednom urušile, kako stabilnost i stalnost koje uzimamo zdravo za gotovo ne bi propale. No unatoč svemu tome, svakom našem trudu, promijena je stalna, i mi smo joj, htjeli ili ne, podložni baš kao i sve drugo što jest, ako ne i više....
...Razne će se vlasti predstavljati na razne načine, ipak meni je najdraže predstavljanje vlasti kao pastira. Oni kojima se govori da su ovce, dakle puk, narod, se baš tako i ponašaju spram svojih pastira, tj svoje vlasti. Jer oni, baš kao i ovce ne misle dalje od danas, a danas im je važno se spasiti od vuka. Ali da vide dalje, vidjele bi da ih pastir ne štiti iz ljubavi, nego iz koristi, jer on će im uzimati vunu godinama a kad više ne budu služile toj svrsi će ih na okrutan način priklati za meso i zabavu (nekako kao Rimljani sa robovima). Pastir to neće čak često ni činiti iz egzistencijalnih razloga, nego radi profita, dok vuk ubija samo da bi preživio.Ipak vrhunac cijele te obmane pastira nad ovcama jest to što ih on uspije uvjeriti da mu je stalo do istih...
Uvjeren sam da, kada bi ovce shvatile koja im je sudbina u pastirovim rukama, rađe bi se same borile protiv vukova ili im same u usta uskočile, jer čak je bi i za ovcu, da je obdarena tolikim razumijevanjem, bilo bolje umrijeti u slobodi, negoli biti izrabljivana doživotno u ropstvu.
....Naše hrvatsko društvo je društvo prirodnog zakona jačeg.Ono je izgrađeno i ustrojeno tako da se, nažalost, od malih nogu svakoga odgaja da gazi sve na svom putu. Moć, novac, snaga, što brže stjecanje navedenog, pa i nasilje su vrline koje se cijene u nas. Nudi nam se ili da budemo dobri ljudi i budemo zgaženi i izmrcvareni ili pak da mrcvarimo i gazimo ali i da budemo uspješni i slavljeni.Cijene se u nas i glupost više od pameti te forma više od sadržaja. Netko može najveće gluposti zapakirati u govor pun domoljublja i katoličanstva i svi će ga hvaliti, dok netko pak može najveće mudrosti zapakirati u govor bez istih ili pak u govor koji bi pokudio zlorabljenje istih i svi će ga popljuvati. To je naše društvo, i onda čak očekujemo da nam bude dobro i da nas se van naše Hrvatske cijeni! Baš kao što mi nerijetko ne cijenimo stečevine kulture i civilizacije 21. stoljeća. tako ne možemo očekivati da će oni koji u 21. stoljeću i žive (jer kod nas su mnogi još uvijek zapeli u 20. Ako ne i prije), cijeniti nas
....Čak i da želim ,ne mogu se definirati kao nacionalist, ma koliko god ja ljubio svoju domovinu. Taj pojam su mi sami samoprozvani nacionalisti ogadili, u potpunosti ga upropastili, učinivši ga ogavnim i prljavim preko svake mjere. Danas je nacionalizam postao šovinizam, rasizam, uzdizanje sebe i svoga roda u nebesa bez ikakve zasluge te ponižavanje i prijezir prema svakom drugom narodu.Nacionalizam su pretvorili iz svijesti o pripadnosti, iz ljubavi prema svojoj naciji, prema svom narodu, u mržnju, a sama mržnja spram drugog je danas postala nažalost mjerilo ljubavi spram naroda i domovine. Pa stoga, meni ne preostaje drugog izbora, nego da svoju ljubav prema domovini, no ne toliko prema njoj, koliko prema narodu (svom i svakom drugom) nazovem čišćim i lijepšim pojmom – rodoljubljem, a sebe da nazovem rodoljubom.
....Domoljublje nije mahanje zastavom, deranje, pozivanje na rat, mržnju, obnavljanje neprijateljstva i stvaranje nasilja. To nije domoljublje, makar se današnji domoljubi na takvo ''domoljublje '' najviše pozivaju, i to ne može biti domoljublje, jer ono čini zlo i štetu samoj domovini.Domoljublje je služenje domovini, obavljanje svoga posla, plaćanje poreza, poštivanje zakona, doprinošenje zajednici kako bi ona napredovala i doprinošenje društvu kako bi ono postalo bolje. To je pravo domoljublje, sve ostalo je sramota!
