17.10. 21:00
Smatram da Katoličkoj Crkvi treba u svemu udovoljavati, bar u onim svjetovnim željama, koje su uvijek kroz stoljeća iste: moć i novac. Pa stoga nek joj se toga daje koliko ju je volja, njoj i svakoj crkvi i duhovnoj vlasti, jer one su kao lakom čovijek koji previše jede i pije, sve će ispovraćati i sam sebe osramotiti. Dakle, neka im se daje, na njihovu štetu, pošto uvijek traže.
18.10. 00:35
Volim večer, noć. Ona je vrijeme kada se gleda na prošli dan, kada se procijenjuje vrijednost istog. Za večeri se promišlja jesu li nade za prošli dan ispunjene, i znajući da najčešće nisu, se iste nade gaji za nadolazeći dan.
Večer je vrijeme kada rad za većinu nestaje i prestaje, a noć kad idu spati, druge živote u snovima živjeti...Pa zašto onda moj um meni ne da mira? Zašto mi simfonije u glavi svira? Zašto se stotine ideja rađa? A sve će to sa snom nestati, a ujutro će zalud biti....zato moram nešto sad zapisati.
19.10. 22:21
Zamjejećujem sve češće da mnogi vjernici, odrasli i mojih godina, riječju Bog ne definiraju ništa drugo nego svoje neznanje. I to je smješno, jer time prestaje sva istinitost za koju tvrde da je imaju te postaje očito njihovo samoobmanjivanje. Jer ondje gdje ću ja reći da ne znam, oni će, o čemu god se radilo, ustvrditi da znaju, i to samo sa jednom riječju ili mišlju, a to je Bog. A taj čin, što ga oni svakodnevno u sebi i pred svima čine je intelektualno neiskren, i najviše škodi njima samima, jer tvrde da posjeduju istinu i znanje koje ne posjeduju.
Oni su poput matematičara koji nepoznanicu u jednadžbi zamjeni sa x, samo oni se ne potrude potražiti nepoznanicu, ne priznaju da je x samo zamjena, nego spremno i samouvjereno ustvrđuju da su riješili jednadžbu te da je x riješenje, a ne zamjena za neznanje....jer to je sve što im danas Bog jest, zamjena za riječi ''ne znam'', samoobmana kojom govore sebi i drugima ''znam'' makar znanja nemaju...
20.10. 19:50
Moje ili tvoje neznanje nije dokaz postojanja nadnaravnog, ono je dokaz mojeg ili tvojeg neznanja!
21.10. 19:35
Svaka religija, a time i svaki oblik duhovnosti, mora biti građen, imati svoje temelje, u stvarnosti. Graditi je i razvijati je bez stvarnosti, tj bez stvarnih temelja, na čistom uvjerenju, je kao pokušati graditi stup nasred zraka, bez temelja i bez da nešto nosi. I baš kao takav stup, takva bi duhovnost propala, zapravo nemoguće bi ju bilo i izgraditi.
Samo uvjerenje, ako se ne temelji na stvarnosti, ne može ništa dobrog izgraditi.
29.10 21:20
Tolerancija ne smije tolerirati netoleranciju, jer netolerancija je poput pogubne bolesti, ukoliko se ne djeluje protiv nje ona će ubiti svu toleranciju, a što će tad naš ljudski rod?
30.10. 23:45
Često čujem od drugih da ne bih trebo bit sretan, radostan jer uvijek ima onih kojima je gore od mene...kakva je to muljaža, kakva laž i obmana! Čovjek nikada ne bi trebao biti nesretan, nikad suzu pustit, nit se od tuge u boli previrat, jer eto nekome je negdje gore nego njemu.
31.10. 19:10
Mi smo ljudi tako nezahvalni, a možda smo takvi jer zaboravljamo dobročinstva drugih.Možda nismo nezahvalni, nego samo jako zaboravljivi, bar što se dobroga tiče.
Svoje žive ne posjećujemo, ne spominjemo ih se, hvale i priznanja im ne odajemo, a kad su mrtvi im spomenike raskošne dižemo, posjećujemo ih i hvalimo. Živima ne dajemo ono što im treba, a mrtvima ono za što ih ne može biti briga (jer su mrtvi).
