Angel

"Briga me za vražji protokol, imam pravo vidjeti svoju nećakinju!"

Sljedećeg dana probudila me iznenadna sunčeva svjetlost.

"Pa koji vam je vrag?" upitam mamurno, škiljeći na jedno oko.

"Ustani, imamo toliko toga za napraviti." čujem Ethana kako govori.

Kad sam se privikla na svjetlost, vidjela sam Ethana kako mi donosi odjeću. Primjetila sam da mu je kosa dosta nemarno počešljana, a crna majca kratkih rukava bila mu je neispeglana.

"Zašto mi donosiš odjeću?" upitam ga zbunjeno.

"Nešto u vezi s krunidbom." kratko će on podižući u zrak crvenu majcu kratkih rukava i sive tajce. "Hoće li ovo biti u redu?"

"Da, hoće."

Otišla sam u kupaonu, uredila se i obukla. Za ovu priliku odlučila sam staviti puder na lice jer su mi se oko očiju ocrtavali ogromni podočnjaci.

Izašla sam iz kupaone i zatekla Ethana kako popravlja deku na mom krevetu. Okrenuo se prema meni i zasmijuljio.

"Daj sjedni ovdje."

Zbunjeno sam sjela na krevet. Odjednom osjetim kako mi kroz kosu prolazi češalj.

"Zašto ovo radiš?" upitam ga još jednom.

"Moram ti se iskupiti za ono jučer." kaže on. Začešlja mi kosu u stranu, a zatim počne plesti pletenicu.

"Ne moraš mi se ništa iskupljavati."

"Moram."

"Ne moraš."

"Moram, Thalia."

"Ne moraš, Ethan."

"Moram, to mi je dužnost."

"Ne, ne moraš, ja sam kraljica, naređujem ti da se ne iskupljavaš."

"Ali ja ću svejedno to napraviti jer nisi kraljica, zaboravljaš da si princeza."

"Ethan..."

"Thalia..."

"Ne prkosi mi."

"Ne prkosim ti, nego radim ono što je ispravno, a ti me pokušavaš spriječiti." reče on sa naznakom razgaljenosti u glasu.

"Samo zato što je ispravno, ne znači da mora biti i učinjeno." pokušam mu objasniti smirenim tonom.

Nakon te rečenice, konačno je ostao bez argumenata.

"U redu, ali ne mogu vratiti vrijeme." kaže on i sveže kraj pletenice. "Već sam se iskupio." šapne mi na uho.

Nasmijem se.

"Nemoguć si." kažem i odgurnem ga od sebe. "Zar nisi rekao da moramo ići?"

"Joj, da." udari se po čelu.

Brzo smo izišli iz sobe, a zatim sišli u veliku sobu za sastanke gdje sam zatekla gomilu ljudi. Iza vrata sam začula nepoznat glas:

"Njeno Visočanstvo Thalia Jane White i Ethan od Zemljane Doline!"

Svi u sobi su se poklonili.

"Nisi mi rekao za ovo." siknem Ethanu na uho. Ethan nedužno slegne ramenima.

"Molim vas, nema potrebe za tim." kažem prisutnima glasno.

Ljudi se usprave i zagledaju se u mene. K vragu. Kladila bih se da sam crvena k'o paprika. Patrick mi izvuče jednu od pet stolica na čelu stola. Dugim koracima priđem stolcu i sjednem. Kad sam ja sjela sjeli su i svi ostali. Sa moje lijeve strane sjeli su Amber i Ryan, a sa desne Hayley i Ethan. Iz ove prespektive vidim koliko je ta soba za sastanke zapravo velika. Ovdje se udobno smjestilo barem pedeset ljudi.