Angel

"Pričaj mi o tati."

Probudio me zvuk mog mobitela. Ugasila sam ga i protegnula se. Nešto na leđima ne peklo i žarilo kao sam vrag. Skinula sam gornji dio pidžame. Zamijetila sam bjelinu na leđima. Polako sam prstima opipavala tu bjelinu. Osjetila sam perje.

Odjednom me prošlost udarila u glavu. Krila. Chris. Poljubac. Tata. Atlantis. Ja kraljica.

Toliko se toga jučer desilo, zaista me iznenađuje koliko nam sudbina stvari priređuje. Donedavno sam bila obična cura sa naočalama, a danas sam kraljica.

Kad smo već kod toga, sjetila sam se očeva pisma. Jedna fraza mi se neprekidno ponavljala u glavi.

'Neprijatelji pokraj kojih prolaziš, a da toga nisi ni svjesna.'

Ne mogu si predočiti nikoga iz svoje blizine za potencijalnog neprijatelja. Mama i Jaden? Ne, oni nikako. Na njih tata sigurno nije mislio. Jada i Andrew? Nemoguće. Tko bi još mogao predstavljati opasnost? Ponovno mi se upalila žaruljica.

Chris. Upoznala sam ga u parku, a prije toga sam ga sanjala. Nakon toga smo otišli na spoj, a kad sam odlazila udario me kamion. Ne vjerujem da je to slučajnost.

Obukla sam tajice i bijelu hoodicu. Obula sam papuče i posrćući krenula prema kupaoni. Protresla sam glavu kako bih razbistrila misli i vid. Obavila sam higijenu i vratila se u sobu. Pogledala sam na mobitel. 6 sati i 15 minuta. Zašto sam uopće ustala?

Prisjetila sam se jučerašnjeg dana. Nasmiješila sam se sjetivši se Chrisa. Prsti su mi sami poletjeli prema usnama. Bilo mi je tako predivno kod njega, možda svratim do njegova stana.

Pogledom sam potražila naočale i našla ih na pisaćem stolu. Uzela sam ih u ruke i promotrila pukotinu. Mogla bih sad otići u ordinaciju naručiti stakla. Odložila sam ih na stol i izišla na balkon.

Nebo je bilo prekriveno sivim oblacima, a suncu ni traga. Sve mi se čini da će danas biti kiše. Duboko sam udahnula. Sjetila sam se svoga oca, točno su ovako izgledala njegova jutra: čim bi ustao, obavio bi higijenu, a zatim izišao na balkon i duboko udahnuo. Kad bi barem bio ovdje s nama.

Začula san otvaranje vrata. Okrenula sam se i ugledala mamu u pidžami. Nasmiješile smo se jedna drugoj, a zatim je mama izišla k meni na balkon i obgrlila moja ramena.

"Nisam znala da si već budna." izjavila sam. Mama se samo nasmijala. "Jedva sam oko sklopila od brige jer te nisam vidjela ni čula kako dolaziš u stan." rekla je mama. "Bila sam kod Chrisa jučer, a kad sam se vratila, uspela sam se požarnim stubama." odvratila sam i upitala:"Pričaj mi o tati." Pogledale smo se. Mama je ušla unutra i sjela na moj krevet. Ja sam se naslonila na balkonska vrata."Otkuda da počnem?" uzdahne mama, a zatim polako krene s pripovijedanjem.

"Tog dana sam se vesela vraćala kući. Prošla sam sve završne ispite sa izvrsnim uspjehom. Bila sam sasvim zadubljena u svoje misli tako da nisam pazila kuda hodam. Zaletila sam se u nekoga i umalo završila pod kotačima auta. U zadnji tren, netko me uhvatio i povukao natrag na pločnik. To je bio tvoj otac. Na prvi pogled mi je izgledao vrlo umišljeno, plave kose i kraljevska držanja. No kad je progovorio, ostala sam sasvim zatečena." Zastala je i nasmijala se.
"Kad je progovorio, počeo je strašno zamuckivati, kao da nikada nije ni s kim pričao. Djelovao je tako jako simpatično. Tada sam zapravo shvatila kako prvi dojam jako vara. Izmijenili smo brojeve, i tako je sve to počelo."

Tada je nastupila tišina. Nisam željela prisiljavati mamu da priča, razumjela sam koliko joj to teško pada nakon 13 godina. Tatu u ovom stanu nismo spominjali od njegove smrti. Nakon nekoliko trenutaka, mama je smogla snage nastaviti pripovijest.

"Kad se Jaden rodio, bili smo presretni. Ja sam se toliko nadala da će Jaden ispasti na njega, no nakon svih nadanja, ipak je ispao na mene. Na Jadenov prvi rođendan, tvoj otac je konačno dobio posao. Radio je kao vodič u prirodoslovnom muzeju. Nevjerojatno je koliko je volio taj posao. Još jedna stvar koju je užasno volio je bila glazba. Čim smo kupili ovaj stan, tvoj otac je kupio i jedan stari pijanino. Nije prošao ni dan, a da on nije bar jednu melodiju odsvirao. Bilo je i dana kad je ostajao dokasna budan, mučeći se da nauči neku novu melodiju."

Nakon posljednje rečenice mamin je glas pukao. Niz lice su joj tekle krupne suze. Prišla sam joj i zagrlila je.

"Mama, ako ne možeš nastaviti, ne moraš. Ne želim te prisiljavati." Mama je samo odmahnula glavom i nastavila dalje.

"Nakon tvog rođenja, počeo se čudno ponašati. Tvoj je otac kao osoba bio vrlo paranoičan i zabrinut za sve ostale oko sebe, no tada je postao još paranoičniji. Koliko god se trudio da to prikrije, ja sam to više primjećivala. Možda je nekako predosjećao da mu se bliži kraj, ne znam."

Ponovno je zastala. Obrisala je suze s lica i pogledala me. Nasmiješeno je nastavila.

"Jaden se nikad nije želio družiti s njim. On je, kao starije dijete, htio biti samostalan, mislio je kako mu nitko ne treba. No ti si bila skroz druga priča, Thalia. Ti si se uvijek grčevito hvatala za svaku slobodnu minutu tatinog slobodnog vremena. Uvijek ste zajedno svirali i učili nove melodije. Zajedno s njim si ostajala budna dokasna. Ti si bila lijek za njegove boljke, ti si mu strašno puno značila."

Zamišljeno sam se nasmiješila. To je sve bila istina. Uvijek sam bila s tatom, kamo god bi išao. Bila sam poput priljepka, nikako me se nije mogao riješiti.

Primijetila sam da mama proučava moje lice.
"I nakon svega, ispala si na njega. Te njegove plavozelene oči, crte lica, naizgled nježne, no snažne ruke. Jedino što mi nije baš jasno otkud ta crna kosa. U mojoj obitelji svi imaju smeđu kosu."

Zadržala je pogled na mojoj kosi. Mene to i nije jako zabrinjavalo, dobro je dok imam kosu.

"Mama, gledaj koliko je sati, stigneš još odspavati." rekla sam mami primjetivši tamne kolobare oko njenih očiju. "U redu, ako ti tako kažeš. Ali ti pripremaš doručak!" odvrati mi mama i namigne. Nasmijala sam se i doslovno izgurala mamu iz sobe.

Bacila sam se na krevet i udubila u razmišljanje. Ako sam ja kraljica i tata je bio kralj, što je onda s Jadenom? Zašto on nema krila? Jao, tata, koliko si mi problema i pitanja donio! Samo se nadam da ću jednog dana znati rješenje ove velike zavrzlame.
*
*
*
Etogac, nastavak broj 12!
E, sad, ima nekoliko stvari...

1. Ajme, 456 pregleda!! Ljudi moji, jesam li vam ikad rekla koliko ja vas puuno volim?

2. Nastavci neće ići redovito, osmi sam razred pa pokušavam skrpati još koju dobru ocjenu da mi poveća bodove za upis. Stvarno bih htjela upisati jezičnu gimnaziju, a bojim se da možda neću imati dosta bodova.

3. Druga priča na mom profilu kreće sa završetkom školske godine. Tad sam htjela i krenuti s objavljivanjem, no dogodilo se to da je moj bratić upao na moj Wattpad profil i objavio priču. Tako da, nemojte ostavljati upaljeni profil bez nadzora!

To bi bilo sve!
Molim vas da ostavite vote i comment!