Angel

"Zašto je onaj tanjur na podu?"

"Thalia, je li doručak spreman?" poviče mama iz kupaone.
"Evo, samo što nije!" odgovorila sam joj veselo. Odlučila sam ispeći palačinke. Ispekla sam ih već dvadeset komada, a ostalo mi još malo smjese.

Posljednju palačinku sam odlučila epski preokrenuti. Bacila sam palačinku u zrak, ali prejako. Palačinka je završila svoje putovanje i odlučila prkositi zakonima gravitacije zalijepivši se za strop.

Ovo mi se još nikad nije dogodilo. Nisam imala pojma što napraviti. Na kraju sam ispod palačinke postavila tanjur. Ako se ikada odlijepi, palačinka će imati meko prizemljenje.

Stavila sam tanjur s brdom palačinki na stol. Također sam iz frižidera izvadila Nuttelu, jer bez nje palačinke nisu palačinke.

Mama je izišla iz kupaone i zadovoljno pomirisala zrak ispunjen slatkim mirisom palačinki. "Mmmm, ovo miriši jako fino!" reče veselo i smjesti se za stol. "Thalia, hoćeš biti srce i otići probuditi Jadena?" upitala me mama. Ja sam kimnula glavom i zaputila se prema njegovoj sobi.

Lagano sam pokucala na vrata. Ništa. Dozivala sam ga. I dalje ništa. Meni je inače zabranjeno dolaziti u Jadenovu sobu, pa sam zato izvadila mobitel i nazvala ga. S druge strane vrata se začula žestoka melodija.

"Da?" upita me Jadenov hrapavim glasom. Znam da je on moj brat, ali zvuči tako dobro ujutro.
"Gospodine Jaden, jeste li vi svjesni da je sad jedanaest sati i da je doručak na stolu?" upitala sam ga ozbiljno.
"Evo, Thalia, stižem." odvrati mi i prekine poziv.

Zadovoljno sam se smjestila za stol i rekla:"Posao obavljen! Dobar tek!" Prvu palačinku sam namazala Nuttelom i smotala. Divila sam se sama sebi, nikad mi ovako dobro nisu ispale. Mama je zadovoljno kimala glavom.

Jaden je sjeo za stol sav rasčupan. Mama nije čekala ni trenutka. "Jaden, zar kod tebe ne postoji češalj?" upitala ga je. Jaden je mami dobacio zar-baš-moraš pogled i uzeo praznu palačinku. Pogledao je u smjeru kuhinje. Znala sam što će reći.

"Zašto je onaj tanjur na podu?" upita Jaden zbunjeno. Mama je također bacila pogled na kuhinju. "Pogledajte gore." izustila sam suzdržavajući smijeh. Oboje su pogledali gore. Jaden se odvalio od smijeha, a mama se namrgodila. Kad sam se zasitila, otišla sam u svoju sobu.

Ponovo sam pogledala naočale. Pukotina je još bila na mjestu. Presvukla sam se u hlače na koje sam stavila tregere. Skinula sam majcu. Krila su i dalje bila savijena na leđima. Jedva sam ih vratila u osnovni položaj. Kad sam ih napokon rastegla, osjetila sam golemo olakšanje.

Nakon petnaest minuta bila sam prisiljena ponovno 'okovati' krila. Obukla sam hoodicu. Odlučila sam se malo prošetati. Svezala sam kosu u visoki rep i javila se mami. Otišla sam u kuhinju. Palačinka se još nije odlijepila. Nasmijala sam se i izišla iz stana.

Baš sam prolazila pokraj uličice u blizini moje zgrade. Sjetila sam se Constancinih riječi.

"Kad poželiš doći k nama, samo dođi u ovu uličicu i mi ćemo otvoriti portal."

Nešto me vuklo prema toj uličici. Žudjela sam saznati istinu. Stajala sam nekoliko trenutaka, a onda krenula u uličicu.

Polako sam koračala i ubrzo stgla do kraja. Odjednom se stvori portal. Duboko sam udahnula i zakoračila kroz portal.

Ponovo sam se našla u onoj bijeloj prostoriji. U susret mi je trčala Constance, sva nasmiješna. Zagrlila me.

"Thalia, mislili smo da se nećeš vratiti! Kako si nas iznenadila!" rekla je veselo. Znala sam na koga se to 'nas' odnosilo. Patrick se odnekud stvorio i zagrlio me.

"Što te zanima?" upita me Patrick. "Pa, sve." odgovorila sam jednostavno. Patrick je kimnuo glavom i trznuo rukom. U sljedećem trenutku pred nama su stajale tri fotelje. "Jel to normalno ovdje?" upitala sam ga bojažljivo. I on i Constance su se nasmijali i kimnuli. Sjeli smo i započeli razgovor.

"Ok, prva stavka koja mi nije baš posve jasna: što je osobna garda?" upitala sam Patricka. "Osobna garda se sastoji od 4 osobe. Svaka osoba vlada jednim elementom, te oni, zajedno s vladarem donose odluke o vođenju države, uređenju itd. Nitko od osobne garde ne može učiniti ništa sam, njegov ili njezin postupak moraju odobriti ostali članovi osobne garde. Također, oni su vladareva podrška u borbi. Vladar članovima daje darove koji na sebi imaju dragulje koje je dao izraditi prvi kralj Atlantisa, te je to znak vladareva povjerenja prema osobnoj gardi." objasni Patrick.

Zanimljivo. Znači, imat ću potporu od drugih ljudi. Plus, neću morati sama voditi državu.

"Članove osobne garde biram ja?" upitala sam. Patrick je kimnuo. "Zna li se u Atlantisu za mene?" ponovno sam upitala. Ovog puta je Constance odgovorila na pitanje. "Ne, ne želimo da ta informacija procuri. I bez brige, neće dok ne budeš spremna preuzeti tron." rekla je i nasmiješila se. "A tko sad vodi državu?" upitala sam. "Tvoja baka, Constance i ja." odgovorio je Patrick jednostavno. Podigla sam obrve. Ovo nije bilo očekivano. "Za baku mogu razumjeti, ali zašto vas dvoje?" upitala sam znatiželjno. Constance i Patrick su se pogledali, a zatim je Constance progovorila:"Zato jer smo Patrick i ja jedini preživjeli iz osobne garde tvoga oca."

Nastupila je tišina. Nisam mogla ni zamisliti njih dvoje kao članove osobne garde. Pustil sam tu misao i upitala još jedno pitanje:"U tatinom pismu se također spominje i trening...kako ću to odrađivati?" Patrick se zamislio. Nakon nekog trenutka je progovorio. "Nešto ćemo smisliti, jer treninzi su ovdje nešto što se shvaća vrlo ozbiljno. Najbolje će biti da ti sredimo putovanje. To putovanje će biti izlika da možeš doći ovamo i posvetiti se treninzima najviše što možeš."

U glavi sam potražila još neko pitanje, no nisam ga našla. Ustala sam i rekla:"Promislit ću o ovome svemu pa ću onda doći." Udahnula sam. "Treba mi vremena, ovo je sve još previše...novo. Mislim da bih sad trebala krenuti. Planiram mnogo toga obaviti, a dan je kratak."

Izgrili smo se, a zatim je Constance otvorila portal i ja sam se vratila natrag u L.A. Izišla sam iz uličice. Sljedeća postaja: Chrisov stan.
*
*
*
No. 13.
Nadam se da nema greškica, pisala sam na mobu i na brzinu. Ne znam što više reći. Ostavite vote i comment!
Love ya!❤✌