Angel

"Pustite ga na miru!"

Krenula sam prema vratima i usput prošla kraj ogledala. Zapazila sam nešto čudno. Vratila sam se i stala ispred ogledala i...

O. Moj. Bože.

U ogledalu sam ugledala crnokosu 19-godišnjakinju plavozelenih očiju bez naočala u pidžami. Na njoj su bila, ni više ni manje nego....
Krila. Prava, ogromna, pernata, bijela krila.

S ovim ogledalom nešto definitivno nije u redu. Ni s mojim očima također. Vidim sve normalno kao da nosim naočale, na kojima mi je dioptrija minus tri i pol na svako oko.

Ovo mora da je neka smicalica, podvala. Čvrsto sam zatvorila oči. Ovo je san. Snažno sam se uštinula za obraz. Ponovno sam otvorila oči. I dalje su u ogledalu bila krila. Pa bar sam konstatirala da ovo nije san.

Polako sam rukom opipala leđa. Sledila sam se. Pod prstima sam osjetila perje. Pravo perje. Isčupala sam jedno pero. Malo me zaboljelo, što znači da ovo definitivno nije neka neslana šala. Proučila sam ga. Potpuno identično perju ptica. Imam perje na leđima. Kako ću znati da li imam krila?

Sjetila sam se kad sam se protegnula i udarila o nešto. Ponovno sam se protegnula, pažljivo gledajući u ogledalo. Kako sam istezala ruke, tako su se istezala i krila. E sad, kako ih privući naprijed?

Usredotočila sam se na pomicanje krila. Krila su se polako, ali sigurno pomicala naprijed. Boljelo je, zaista je boljelo, onako kao kad nakon dugog sjedenja u stanu odlučiš vježbati pa te drugi dan sve boli.

Uspjela sam. Pomaknula sam ih. Okrenula sam glavu u lijevu i desnu stranu. Sa svake strane vidjela sam velika, snažna i meka krila. Tek kad sam ih sklopila uz svoje tijelo mogla sam vidjeti koliko su zapravo bila velika. Dosezala su skroz do poda i sve do moje glave i još otprilike 20 centimetara iznad. U tom trenutku kroz moje je misli protutnjilo jedno vrlo važno pitanje:"Kako ću ih sakriti?"

Počela sam istezati krila u svim smjerovima. Sve su me manje boljela i sve više sam ih osjećala. Krenula sam ih savijati. Savijala sam ih negdje 15 minuta dok nisu bila savinuta na području mojih leđa. Malo je jezivo da krila od 2 metra možeš saviti, a time i smanjiti, samo na područje svojih leđa. Uzela sam jedine tregere u svom ormaru i stavila ih preko svojih krila. Kako ih nisam imala gdje pričvrstiti, držala sam ih rukama. Pokušala sam rastegnuti krila. Nisam ih mogla raširiti ni za lijek. Pospremila sam tregere i brzo raširila krila. Koje olakšanje.

Kad sam shvatila što mi je to na leđima, požurila sam do balkona. Zakoračila sam na požarne stepenice i otišla na vrh zgrade.  Duboko sam udahnula i izdahnula. Zatvorila sam oči i ponovno ih otvorila. Ako ovo kojim slučajem i jest san, bilo bi odlično kad bih se probudila prije nego što napravim nešto stvarno glupo.

Sasvim sam raširila krila. Osjetila sam kako mi se perje na krilima nakostriješilo. Uufff, ovo je postalo ultra jezivo i nimalo ugodno. Zamahnula sam krilima. Kosa mi je lagano zalepršala. Počela sam brzo zamahivati krilina. Moja bosa stopala su se počela odvajati od betona. Ovo nije moguće.

Nalazila sam se 2 metra od vrha svoje zgrade. Na pamet mi je pala misao da ne bi baš bilo poželjno da me netko vidi. Usporila sam zamahe i nježno se prizemljila na zgradu. Disanje mi je bilo ubrzano, a srce mi je očajnički željelo iskočiti iz prsnog koša i nekamo pobjeći. Moram razmisliti o svemu. Odlučila sam otići u šetnju.

Polako sam otišla do svog balkona. Stvarno bih se mogla naviknuti na ovo. Iako su krila bila ogromna i vrlo snažna, nisu ometala moje kretanje. Obukla sam traperice, na njih prikvačila tregere, sklopila krila, a zatim stavila tregere preko njih. Izvadila sam crnu hoodicu, kritički je promotrila i obukla je. Obavila sam higijenu i stavila naočale. Ovo sa naočalama nije bila baš dobra ideja. Sasvim sam zaboravila da ja vidim. Pronašla sam druga stakla, ona bez dioptrije koja sam dobila uz naočale. Izvadila sam stakla s dioptrijom i stavila ona bez. Nataknula sam naočale na nos. Savršeno. Svezala sam kosu u rep i obula crne starke. Uzela sam mob, a zatim na vršcima prstiju izišla iz stana(vjerujte mi, ne želite probuditi mog brata u 6 ujutro!).