Marked /Obilježena/

Chapter 39

Liam je tako šarlantno i samouvjereno hodao da sam na trenutak,prije nego nas je toplim glasom pozdravljao,pomislila da je postao uobražen kao nikada do sada,ali nije."Hej" izvukao je jedinu slobodnu stolicu za stolom i smjestio se između nas dvije. Ja sam mu odgovorila,ali Erin ga je zbunjeno posmatrala. "Ovo je Liam,a ovo je Erin,Harryeva djevojka.."

"Harry je onaj tvoj rođak?" klimnula sam glavom i ona mu se nasmiješila.Bilo je čudno ponašati se normalno nakon onako ozbiljnog razgovora. Shvatila sam da ,pored toga što povremeno znam biti grozna,nikada ljude ne treba osuđivati na prvu jer ne znaš kroz šta su prošli. Ja lično i nisam imala neke traume,a opet sam dvadeset i četiri sata bila nervozna i drska osim sa bliskim ljudima kojih je bilo izrazito malo.

Louis , on se ipak trudio da koliko-toliko bude normalan u odnosu na sve kroza što je prošao,kao i Erin.Harry tu i nije neka žrtva,osim što mi se čini da stvarno voli ovu tamnokosu djevojku.I bolje bi mu bilo jer je uradio neoprostive stvari,a ona mu je ipak oprostila što je nevjerovatno.Sumnjam da je pristao na to samo zbog prijavnice jer gledavši u ovu djevojku, sve više bivam uvjerena da ga ona nikada ne bi prijavila.Čini se da je znala da ga baš ona može spasiti što se i odrazilo na ljubav između njih.

"Darphy.." Liam me pogledao na što sam primijetila Erininu nelagodu.

"Ja,bio sam bezobrazan prije dva dana, sebičan i bezobrazan, stvarno ne znam kako sam mogao biti kreten koji će ti držati prodike.." Liam ne bi bio Liam da ne osjeća krivicu,makar trunkicu krivice.

"Uredu je." slegnem ramenima jer i jeste, nisam se naljutila,samo me nakratko izbacio iz takta svojim nepristojnim ponašanjem.

"Onda,ponovo prijatelji?"nesigurno je upitao.Nagela sam se preko stola i zagrlila ga kako bi mu stvari bile jasnije.Erin nije ništa komentirala,ali bilo je jasno da se ne osjeća baš najugodnije stoga sam shvatila da bi bilo najbolje da krenemo.

"Mi bi trebale ići"

"Oh,uredu" Liam se izmakao i ustao kako bi nas ispratio.Pozdravili smo se i krenuo je niz ulicu.

"Nije loš."

"Molim?" pogledala sam je zbog slobodnog načina na koji je ovo izjavila.

"Pa zgodan je, i pristojan i definitivno bolji kandidat od Louisa"

"I definitivno si pukla,nijedan,a ni drugi!" mislim da upravo lažem samu sebe.

"Ma nemoj?" a i ona to zna.

"Pa da, ne treba mi nijedan" nasmijala sam se od uha do uha trudeći se da ovo bude uvjerljivo.

"Vidi, ne moraš tim lažnim osmjehom prikrivati činjenicu da si stekla osjećanja prema Louisu i da zato ovaj Liam,kako već,nema šanse kod tebe."ta akademija koju je završila je vražija škola za talente, ova cura je previše pametna. Možda je greška što je upuštam u moj život jer će mi svaki put na ovako brutalan način sasuti istinu u lice.

"Dobro." priznala sam sa ovom riječju koja baš i nije imala veze sa ovim,no opet kažem dobro. Mislim ,sigurno joj neću reći : Da, sviđa mi se ili Zaljubila sam se. Ne, mislim da to čak ni Nori neću priznati.

Erin, mičući kosu u stranu,pogledala me ispod oka i nasmijala se onako,samoj sebi.Odlučila sam to zanemariti. "Mislim da će biti kasno ako to ne priznaš.."opet me uspjela pročitati." Priznam,šta?"

"Ne budi glupa."

"Ne razumijem o čemu govoriš!"

"Stvarno uspiješ iznervirati čovjeka.."

"To mi je profesija."

"Vidi, Louis nije najbolji tip na svijetu,ali ako si se uspjela baš u njega zaljubiti kao u nikoga do sada jer mi ne ličiš na osobe zaljubljive prirode, reci mu." ni u najluđim snovima.