Chapter 30

4K 242 30
                                    

Prošla je tačno jedna sedmica dana otkako sam otišla od Louisa .I pored svega, još uvijek mogu osjetiti njegov vreo dah na mojim usnama. Previše se uzbudim i pri samoj pomisli na to, ali sve što želim jeste izbrisati to iz svog sjećanja,no čini mi se da je nemoguće.

Nora kaže da nisam trebala otići jer je,kao i obično,fan epskih ljubavnih priča. Šalila bih se kada bih rekla da me ne poznaje,predobro me poznaje i nešto mi govori da je bila upravu. Sada je već kasno, i ne želim se zamarati s time. Uostalom,nisam stvorena da volim nego da me vole.Pomislim da će mi se sve to jednog dana vratiti i da ću voljeti s tolikom boli i čežnjom,ali kako kada ja ne znam voljeti?

Sve se može naučiti,barem to nije teško,ali pravo pitanje jeste -da li ja želim naučiti?Ne znam.

Znam samo to da me ni Louisov jaki stisak nije spriječio da odem. Da me ni sviranje automobila koji je naglo zakočio ispred mene nije zaustavilo. Da me ni ono trčanje iza mene nije ohrabrilo,a da su kasni noćni pozivi ono što mi najmanje treba. Srećom,prestali su i sada razmišljam u kolikoj sam opasnosti zbog toga.

Spremivši se za fakultet , nadala sam se da se Tomlinson ni danas neće pojaviti. Počela sam sa nadoknadom gradiva, i nije da mi ide loše.Ne želim da on to pokvari samo jednim pogledom koji će biti dovoljan da mi koncentracija za čitav semestar opadne.

Čudno je i to što mi Joel više nije prilazio,ali sigurna sam da nešto muti.Nemoguće je da nakon onakvog poniženja ostane potpuno miran.To nije u njegovom stilu,kao ni fizički napadi.Uvjerena sam da će zadati udarac tamo gdje se najmanje nadamo i bojim se da će se to odraziti na sve ljude u mojoj okolini.


Sišla sam niz stepenice i usput zatekla tišinu u dnevnom boravku. Tata je jučer otputovao u Evropu,mama je ponovo vani kao i svaki put kada on nije tu. Anne razgleda stanove,a Harryu i Erin poprilično dobro ide izbjegavanje mene. Ili sam ja odustala od ispitivanja kada znam da mi ništa neće reći.Ne mogu reći da me to idalje ne zanima i znatiželja me izjeda.Par puta sam prisluškivala njihove razgovore,ali nisam čula ništa značajno.Nora je i po tom pitanju imala raznih ideja,ali na kraju je shvatila da neću pristati ni na jednu.

Uzimam jabuku iz zdjele i dvoumim se da li da posudim ključeve jedinog slobodnog auta.Vise na zakačkama iza ulaznih vrata u hodniku i kao da me gledaju. Ipak,odlučim ići pješice i nadati se da će se Nora javiti na telefon i usput me pokupiti.Ako se to ne desi, biti će ovo dugo pješačenje.


Louis's P.O.V


"Nisam je prokleto jebao!" vičem na Richarda koji me ispituje za sve i jednu novopečenu djevojku u njegovom biznisu .Među njima je i Daprhy i nema šanse da se desi ono što on planira. Do tada, zatvoriti ću ovo idiotsko mjesto i strpati ga u šugavi zatvor gdje mu je i mjesto.


"A onu crnku?"

"Ne znam ni o kome govoriš, nemoguće ih je sve upratiti." jednostavno mu odgovaram.

"A onu malu si mogao?Gledaj mali Tomlinsone, ne igraj se sa mnom!" naginje se preko stola i kroz zube mi govori.Ljut je toliko da mu se znoj slijeva niz čelo ,a obrazi su mu zategnuti. Ljubičasta marama viri iz bijelog džepa njegove košulje i volio bih njome svezati ova gadna usta.

"Šta i da se igram?Ti si se jebeno igrao sa mojom majkom.." ne znam odakle mi ovolika hrabrost, ali sekunda mi fali da ga udarim. Ne razumijem kako ovaj matori idiot može biti ovoliko ponosan na sve stvari koje je učinio. A tek ja, kako ja mogu biti ponosan jer sam dio toga?

Dan kada je Harry napustio ovo mjesto bio je njegov spas,Anne i Erin su bile njegov spas ,a ja toga nemam. Osjećam se izgubljeno u svemu ovome i dojadilo mi je. Koliko proklinjem dan kada je otac potpisao papire za razvod, kada sam ja prekinuo ugovor sa fudbalskom momčadi i kada sam kročio na ovo jebeno mjesto.

Marked /Obilježena/Where stories live. Discover now