Marked /Obilježena/

Chapter 41

Moje čulo sluha skenira buku,onu nalik na zvono. Zaprepastim se kada to ustvari biva zvono kao znak za sljedeće predavanje. Primijetim da Nora još uvijek spava na mome krilu i ne želim joj smetati. Moja šaka je poluotvorena i u njoj držim telefon. Neudoban položaj u kojem sam zaspala ispod ovih stepenica odrazio se na moj vrat koji jedva mogu okrenuti.Sreća pa je pored nas bio radijator inače bi nas sada hitna pokušala oživjeti jer bi se vjerovatno zaledile od hladnoće koja dopire izvana.

Kada otključam telefon da pogledam koliko je sati, zaustavim pogled na onome što je ostalo otvoreno.Na ekranu je onaj isti album Louisovih slika koje sam tako očajnički željela obrisati,ali opet nisam mogla. Sada sam vjerovatno gledala te slike,a kada se vratim korak unazad vidim i da sam čitala poruke i onu gdje mu prokleto trebam i to hitno, možeš misliti.

Uzdahnem i izmaknem se polako budeći Noru.Kada se okrene prema meni i kada joj maknem kosu sa lica uvidim da se njena šminka razmazala i da bi bilo najbolje da idemo kući."Nora.."

"Pomiriti ćemo se..nisam ono mislila.." mrmlja i suze joj ponovo cure niz obraze. Ovakvo što vidim prvi put u životu i ne znam koji je stručni naziv osim toga da je jezivo i da je ne znam , pomislila bih da je bolesna.

"Nora,hej.." svjesna sam da ju ne bih smjela buditi,ali ne smijem dozvoliti da i u snu pati.

"Nora"

"Molim?Zašto me udaraš?" naglo se trzne i odahnem jer je dobro.Neću joj spominjati ovo što je sanjala jer je tako najbolje."Dođi,idemo kući.." pomognem joj da ustane sa poda i otresemo malo prašine sa odjeće.

"Ne idemo kući,moram razgovarati sa Collinom,idemo kod njega.."

"Ne budali, ideš kući" uspravim je i pogledam ravno u oči kako bi joj neke stvari konačno došle do mozga.Klimne i pitam je za ključeve od auta jer ona definitivno nije sposobna da vozi.Mislim da bi bilo najbolje da neprijemjetno izađemo jer ukoliko je onaj kreten ispred ima da mu polomim noge.Ustvari,ne znam zašto sam ovoliko ljuta na njega,ali činjenica da je zanemario Noru zbog običnog glupana nikako mi ne ide u glavu i kada bolje shvatim neke stvari,nije on nju zanemario nego mu je dosadila.Sada ga ipak boli to što je ona njemu dala nogu,a ne on njoj .Zbog toga sam ponosna na nju,pokazala je koliko snažna može biti.Njegov ponos je poražen,a njeno dostojantsvo još veće. Nije mi drago jer se ona pronašla u ovakvoj situaciji,ali bolje da prekinu nego da pate jedno s drugim.A usput ću se tako riješiti Joela,nadam se. Okej, ovo je bilo grozno s moje strane.

Uzmem naše torbe sa poda i ključeve u desnu ruku.Požurimo prema izlazu ,a onda i niz stepenice sve do kapije.Još nekih desetak koraka do parkinga i ona može nastaviti spavati,samo se nadam da neće buncati u snu kao maloprije.

Dođavola i snijeg,ponovo sam zapela  i smočila se. Danas nisam nimalo stabilna i bojim se da znam koji je razlog tome,tačnije ko je razlog tome.Prokleti Louis.

Nora se smjesti na prednje sjedište,zaveže pojas i glavu nasloni na sjedište.Ja učinim isto , samo se smjestim na vozačko mjesto,a torbe prebacim na stražnja sjedišta.Imam osjećaj da je stanje na putevima još uvijek otežano, kako li će biti za famozni Božić ne želim znati. Zapravo, to bi bilo genijalno jer u mojoj kući ne bi bilo lažnih okupljanja dan prije, a i poslije.Ne bi bilo lažnih osmijeha i sretne porodice koja nikada nije postojala. Sve što više posmatram zidove moje kuće shvatam da imaju sve manje uspomena. Sve je pusto , izglancano , namješteno po najnovijoj modi.Nigdje nema traga djetinjstva koji je ostao u mome sjećanju. 

Svirnem nekom kretenu kojem sam navodno stala na sred ceste.Dobro,jesam zakočila,ali šta ću kad sam se zamislila.

Pošto nam nije trebalo puno do Norine kuće, pomognem joj da izađe i usput uzmem svoje stvari iz njene sobe. Još jednom popričam s njom u vezi Collina i pomolim se za nju da mu se ne javi na telefon kako joj ne bi prodao neku glupu priču i onda kasnije on nju ostavio.Sigurna sam da ona to ne bi podnijela.Namjestim joj pramen crne kose iza uha i mahnem .Usput pozdravim njenu mamu kojoj očito smeta što ovako trčim niz stepenice,ali valjda sam tako navikla ili šta god.Usput, bacim pogled na toplinu kojom je okružen Norin dom. Gotovo sve je u starinskome fazonu što itekako podsjeća na one zaboravljene dane.Trgnem se i zatvorim vrata za sobom te se uputim pješice prema svojoj kući.