Iznad neba🔚

EPILOG

2018 godina

– Ja ću ti to namjestiti Amelia. Mogu ja to. Nisam više malena, sada sam već velika cura, daj ovamo! – Kali namješta mašnu na pozadini moje haljine dok Haley okreće očima i hvata se za glavu.

– Ostavi ujnu na miru ti mala dosado i bolje idi kod bake provjeri braću. Mjesto ti je s djecom, ne ovdje s nama.

– Gospođo majko, mislim da je krajnje vrijeme da shvatiš da sam ja malo više  odrasla od svoje braće koji su tek prohodali zaboga!

– Nemoj ti meni gospođo majko, da ti ne isprašim tur, mali davežu. Briši dolje baki i ostavi Ameliu da se sredi da je ujko i ostali svatovi ne čekaju. – Slegnem ramenima, Kali otpuhne, ali nema govora majčina riječ se mora poštivati.

– Nadam se da su dečki dobri i da ne stresaju Opheliu i Iselu.

– Naravno da su dobri, pa to su naša djeca ženo, kakvi da budu od ovako savršenih majki? – Nasmije se pa mi gurne ukosnicu u pletenicu. Pogledam se u ogledalu, najradije bih zaplakala što od sreće tu i od tuge. Znam da mog oca nema danas uz mene, ali baš kako nije bio fizički prisutan kada sam na svijet donijela njegovog unuka Jadena Morrison Rusella, osjećala sam njegovno duhovno prisustvo svo vrijeme kako bdije nada mnom i čuva nas sve. Sudbina je htjela da se u noći kada je moj otac izgubio svoj život u meni rodi novi, onaj kojem je on udahnuo svoju svjetlost i dobrotu. Moje pilule nisu djelovale i trudnoća je došla da li nošena sudbinom ili nečim drugim nikada neću znati, ali da mi je dala čitav svijet na dlanu kada sam ugledala ta dva mala plava oka–jeste. Cijelu trudnoću sam vrijedno radila na specijalzaciji, porodila sam se u istoj toj bolnici, uz svoje kolege i mog voljenog. Skupa smo dočekali našeg sina, a sada kada je malo odrastao, dovoljno da može stajati na svojim malim nožicama, tu smo u Kirku i dan je našeg vjenčanja. Danas ćemo zakonski postati muž i žena, iako smo mi to pred Bogom već odavno. Kada je Jaden napunio četiri mjeseca vratili smo se u Kirk, Hunter je preuzeo sve svoje poslove, Neymi je preuzeo bar, a Charles mi je kao vjenčani poklon kupio zgradu u kojoj smo zadnjih mjeseci uređivali moju ambulantu. Baš ovdje u Kirku gdje je nema i gdje je mnogima preko potrebna. Tako će svi oni koji ne mogu sebi priuštiti liječnike u Yetholmu moći dolaziti ovdje i dobiti svu liječničku pomoć koju im mogu dati.

Sretna sam. Ja sam prokleto najsretnija žena na svijetu i to ne mogu sakriti. Zaljubila sam se kao klinka, voljela sam dok sam postajala žena, a sada kada sam majka volim u tolikoj mjeri da mislim da je to prosto nemoguće. To je nešto sasvim posebno, osjećaj koji dolazi s mjesta iznad sunca i mjeseca, iznad neba.

– Jesi spremna dušo? – Majka otvori vrata noseći Jadena u rukama, a mališan odmah pruži svoje ručice prema meni.

– Spremna sam. – Uzmem svog sina u naručje pa polako zadižući kraj haljine krenem van. Na izlazu stanem jer me dočeka Charles koji mi pruža svoju savijenu ruku.

– Uzmi moju ruku kćeri. Tvoga oca danas ovdje nema, ali ja sam ti obećao biti tu uvijek kada zatreba. Bit će mi čast predati te mom sinu i učiniti vas oboje najsretnijim ljudima na svijetu. – Suze se skupljaju, gutam ih da ne razmuljam šminku, Haley se potrudila da me sredi kao princezu.

– Volim te... Oče. Ne znam što bih bez tvoje ogromne ljubavi koju mi pružaš svo ovo vrijeme. – Zagrlim ga, pazeći da ne zgnječim sina, poljubi mi čelo i povede me stazom kroz dvorište. Svi okupljeni stoje poredani uz stazu kojom prolazimo, a Sky i Blanca punog trbuha malenog ždrepca klanjaju glave prema meni što me oduševi.

– Hunter ih je trenirao za ovo zadnjih mjeseci.

– Oduševljena sam. – Priđem čovjeku mog života, on uzme u ruke našeg sina, poljubi ga, a zatim poljubi moje čelo ispod sitnih dukata koji zveckaju s marame.

– Predivna si Ljepoto.

– I ti si. – Pruži Jadena Iseli, a svećenik krene sa svojom ceremonijom. Matičar već čeka svoj red, pa kada se pred Bogom zareknemo jedno drugom na vječnu ljubav, on ne duži samo zatraži potpise i udari pečate.

– Dugo sam razmišljao što da ti poklonim kada imaš sve. Naravno kada imaš mene ništa ti više ne treba – kaže, nasmije se i digne obrve.

– Narcis!

– A, onda sam shvatio što bismo ti skupa tvoja majka i ja mogli pokloniti.

– Vas dvoje? Ovo će biti kaotično. – On je pozove da priđe, pa kada Ophelia stane ispred njega on se opet nasmiješi.

– Jedino što namaš u životu trenutno i što ti možemo dati je ovo. – Ophelia ga gleda, nasmije se i onda ga snažno zagrli. Umalo ne padnem u nesvijest kada to vidim, a kada mu uhvati dlanovima obraze pa poljubi i jedan i drugi, momentalno se prihvatim za Charlesove ruke.

– Tvoja majka i ja smo shvatili da je najbolji poklon koji ti možemo dati... To da me ona konačno prrihvati, da prihvati dio svoje genetike, zaboravi prošlost i prestane na Rome gledati kao na pošast ovog svijeta.

– Mama... zaista si... – ona samo kimne potvrdno i počne da plače. Privlačim je u zagrljaj, Hunter se pridružuje, Charles i Isela skupa s Jadenom također. Dok u rukama držim čitav svoj svijet podginem pogled gore, visoko iznad neba.

– Hvala ti tata! Hvala ti na svemu!

K    R   A  J

Stigli smo do kraja još jedne priče. Hvala svima na druženju kroz nastavke i onima koji će je čitati završenu. Ostavite vaše  mišljenje i komentare, autoru znače.  Nadam se da vam je priča bila lepa i da je ispunila vaša očekivanja. 

      Senka