Iznad neba🔚

11

- Majka ti je sinoć bila veoma uznemirena dušo. Došla se javiti da je stigla, ili me samo došla obići, ali bio sam budan pa je sjela da mi ispriča kako je prošlo. Ruke su joj drhtale i glas pucao. Rekla je da je sve u redu, ali ja znam da nije. Jesi li...

- Da posvađala sam se njom - kažem, pa ga izguram van, na dvorište i krenem prema sjenici gdje nas čekaju kava, sok i one male mekane korasane koje znam da voli pa sam ih jučer tražila od Agnes, naše kuharice. - Ne baš posvađala, ali pitala sam ju da li je istina ono što sam čula i iako je poricala, u njenim očima i ponašanju jasno sam vidjela da je to itekako istina. I to ju je razbjesnilo.

- Hoćeš mi ispričati? - doguram ga do sjenice i smjestim, sjednem preko puta i naspem na sok u čaše, zatim otvorim providnu kutiju s kroasanama i time mu izmamim osmijeh.

- Rekla sam ti da moram s njom razgovarati o nečemu i da ako ustvrdim da je to istina ona je...

- Mrtva za tebe? - kimnem potvrdno, on odmahne glavom. - Znam da si to rekla dušo, ali što god da je u pitanju ne možeš tako govoriti. Ona je tvoja majka, dala ti je život i vjerujem da što god da je uradila, sve i da te to povrijedilo sigurno je bilo jer je smatrala da je to za tebe dobro. Roditelji ne idu protiv svoje djece mila, nikada.

- Ona jeste tata!

- Što je učinila? - izdahnem, pa zatim udahnem duboko hvatajući zrak pun sumnje da li uopće trebam da mu kažem za to što je učinila ili je bolje za njegovo stanje da ne zna ništa, da se ne opterećuje dodatnim stresom jer to je moj problem i ja ga moram pokušati ispraviti kako tako. - Jane?

- Učinila je nešto vrlo ružno i strašno da bi spriječila Huntera u jutro odlaska da se nađe sa mnom.

- Što?

- Tako smo se dogovorili. Hunter i ja. Da se nađemo ujutro i oprostimo. Htjela sam mu dati sve moje brojeve i kontakt da može da mi se javi i uzeti njegovo naravno.

- On nije došao i zato si bila slomljena.

- Nije da ne znaš, to nije tajna. Svih ovih godina pitala sam se koji je razlog tomu, a onda mi je Cavill jučer rekao. - Kako to kažem ugledam starčića kako s pomoću štake ide preko dvorišta noseći pod miškom kutiju šaha. - Rekao mi je da je Hunter više od svega želio doći, ali spriječila ih je bol i stanje u kojem su to jutro obojica bili.

- Ne znam da se nešto dogodilo mila, i ne sjećam se da me itko o tome obavijestio.

- I nije te obavijestio, jer da jeste ja bih znala. Mi smo otišli kući, a oni su završili u bolnici zbog trovanja hranom.

- O, Bože.

- Tog jutra su bili u groznom stanju jer su večer prije jeli... - Cavill je sada već skroz blizu i osmijeh na njegovu licu je iskren, radostan i prijateljski. Kako sada da kažem ocu da je ona to poslala kada znam koliko mu Cavill znači.