Iznad neba🔚

12

Sjašem s Blance i Hunter sjaše sa Skaja. Marvin nas gleda sa širokim osmijehom pa priđe i uzme konje.

– Nadam se da ste uživali s Blancom Gospođice.

– Dobra je ona. Jako dobra – kažem pa je još jednom pomilujem po bedru prije nego ih on oboje odvede. Ostanem gledati za konjima, ali Hunterovo prisustvo izaziva mi čudan osjećaj u trbuhu i cijelom tijelu. Krenem polako prema dvorištu i on krene sa mnom. – Drago mi je što sam te srela. I što možemo razgovarati kao dvije odrasle, normalne osobe.

– Amelia... Ja jednostavno ne znam kako da... Da se ponašam. Toliko dugo sam u crnilu da ne mogu da se iščupam.

– Razumijem to, ali rekla sam ti. Imamo toliko toga da kažemo jedno drugom, ja imam, a vjerujem da imaš i ti, jer kako sam shvatila... Još uvijek gajiš neka osjećanja za mene, kao i ja za tebe. I nakon svih ovih godina razdvojenosti i ne komuniciranja... – ne završim rečenicu jer začujem glasne povike koji dolaze iz pravca sjenice u kojoj sam ostavila oca i Cavilla. Hunter me pogleda, pojurim tamo, on krene uz mene. Vidim Opheliu kako mlatara rukama i čujem oca kako viče da je dosta i da ne želi više čuti niti riječ.

– Što se događa! – viknem na njih, ona me pogleda, a kada shvati da je Hunter tu, preko lica joj preleti izraz pakla. Cavill sjedi oborene glave, otac je u licu crven kao plamen. – Tata, što se desilo?

– Što se desilo? Tvoja majka se desila! Njena bolesna mržnja je ovaj put prešla sve mjere.

– Što je sad pobogu učinila?

– Nije učinila sad, učinila je prije šest godina i sram neka je bude. – Pogledam u Huntera, u Cavilla, pa u nju. Ona steže zube i usne, bijesna je. – Da sam to onda znao kunem se Ophelia bio bi to prvi put u životu da bih udario ženu. Ne, ne bih te samo udario Ophelia, mislim da bih učinio i nešto mnogo gore.

– Dobro je tata, smiri se. Ne smiješ da se uzrujavaš. Dobro je. Bilo je i prošlo je!

– Prošlo je? Tvoj život je mogao biti skroz drugačiji Amelia da ona nije otrovala ovog dečka. Mogla si imati ljubav koju si htjela, biti sretna.

– Samo preko mene mrtve!

– Ophelia šuti više! – dreknem na nju, pa priđem tati i pomilujem mu vreo obraz.

– Sada je gotovo tata, to se dogodilo i nema povratka u prošlost da ispravimo ono što je učinila – Cavill me gleda tužno, pogledam u Huntera, ona obori pogled. – Pokušat ćemo koliko toliko popraviti sve. Koliko se da.

– Amelia mislim da sam bila jasna sinoć kada sam ti rekla što će se dogoditi ako se spetljaš s ovim musavcem! – Hunter korakne naprijed i stane ispred nje šireći ionako široka ramena i prsa.

– Da li vi to prijetite svojoj kćeri gospođo Ophelia? Jeste li joj možda nečim prijetili zbog onoga što osjeća prema meni? – Majka šuti, ali prkosno diže nos na njega.