Iznad neba🔚

27

Sjednem između Huntera i majke, odvjetnik sjedi preko puta nas za stolom. Iskreno ne znam što nas očekuje u očevoj oporuci, ali čim je odvjetnik došao ovako brzo znam da je to bilo po očevoj želji. On nikada nije ostavljao stvari za kasnije, nije vjerovao u odlaganje neizbježnog niti u ono ima vremena, sutra ću. Tako da sam potpuno sigurna da je svom odvjetniku naložio da nam se obrati čim ga pokopamo i da to ne odlaže nepotrebno.

– Gospodin Morrison bio je veoma kratak i jasan u svojoj oporuci, pa ni ja neću pretjerano dužiti. Ako dozvolite pročitat ću vam njegovu posljednju volju, u oporuci koju je kod mene sastavio nedavno–iznova. Inače promjena oporuke traje koji dan duže dok se sve zakonski ne sredi, ali on je želio sve što brže obaviti kao da... Dobro, nećemo o tome ovo sve je ionako dovoljno tužno za sve ovdje prisutne. Mogu li krenuti?

– Možete naravno – kažem, a Hunter mi stegne ruku ispod stola.

– Dakle: – Ja Jaden Morrison, pri čistoj i da se ne lažemo ne toliko zdravoj svijesti sastavljam novu oporuku u prisustvu odvjetnika Richarda Gawina koji će istu učiniti važećom u najkraćem mogućem roku.

Prvo, preko Ricarda koji vam ovo čita želim svima da vam zahvalim što ste bili veliki i važan dio mog života i što ste ga činili lijepim puno više nego teškim. Moja voljena žena Ophelia pružila mi je ljubav i život o kakvima sam kao mladić uvijek sanjao. Podarila mi je predivnu kćer i učinila me veoma sretnim čovjekom. Čovjekom koji je s njom pored sebe rastao i razvijao se i postigao velike uspjehe u životu. Da nije bilo tebe Ophelia siguran sam da bi moj život otišao u nekom sasvim drugačijem smjeru i pod tim ne mislim dobrom. Uvijek si me držala nogama čvrsto na zemlji i zbog toga ti neizmjerno hvala. Znam da život sa mnom nekada nije bio lak, ali nalazili smo kompromise u svemu pa tako i u tome. Ne bih ovdje pisao o ljubavi koju sam gajio prema tebi i koju ću držati u svom srcu sve dok negdje u nebeskom plavetnilu postoji i zadnja iskra moje duše, jer ti si uvijek znala i osjećala svu tu ljubav. Želim ti reći da bih bio jako sretan kada bi nastavila moj posao, kada bi ostala u politici, na mom mjestu jer znam da ti kao jaka, hrabra žena možeš donijeti promjene za sve one kojima to treba. Možeš postići mnogo toga samo trebaš vjerovati u sebe i znati da ću ja uvijek biti s tvoje desne strane i vodit ću te kroz sve. – Majka rida, krupne suze padaju i glasno udaraju o stol.

– Mogu nastaviti? – Odvjetnik primijeti da se slomila pa stane. Ona samo kimne potvrdno da nastavi. – Sve što se nalazi u mom uredu, sve što sam imao i ono što smo skupa u našem životu stvorili ostaje tebi Ophelia. Kuća u Yetholmu i polovina novca s mog računa, te sav novac sa našeg zajedničkog. Vodi našu kuću i posao onako kako si to uvijek radila i smiješi ti se svijetla budućnost. U njoj istina neće biti mene fizički, ali dušom ću uvijek biti uz tebe. I onoga dana kada u tvoj život dođe drugi čovjek, čovjek od krvi i mesa u čijim ćeš rukama moći naći utočište kako si cijeloga života u mojima. Bit ću tu da vam dam svoj blagoslov jer ti ne zaslužuješ biti sama do kraja svog vremena. Koliko god ti jaka mala ptica bila, trebaš krila orla da te zaštite od svijeta kada te izudara svojim pesnicama. Nauči oprostiti, nauči voljeti sve ljude bez razlike u njihovim narodnostima, krvi, vjeri. Poštuj svakoga, ne sudi nikome ako ne znaš njihovu priču. Bori se za svoju sreću, a sreću naše kćeri digni u samo nebo, jer ona je najvažnija. Ona je ono što ti je ostalo od mene osim uspomena, ona je ono što rukama možeš zagrliti i usnama poljubiti i čuvaj je kao najveće blago kakvo i jeste. Volim te uvijek i zauvijek. Jaden. – Odvjetnik odloži papir na stol, pa pogleda u majku koja se davi plačući. Pomilujem joj rame i dam drugu maramicu.