Iznad neba🔚

9

 – Samo pusti mila, mogu ja to sam. Možda me noge ne služe više, a i ove ruke su nakaradne, ali toliko mogu. Ne moraš ti sve. – Mrgodam na njega dok mu namještam jastuk iza glave da može lijepo da se namjesti u neki polusjedeći položaj da mogu da radim vježbe njegovim nogama.

– Nisam te pitala da li možeš, ni da li želiš da ti to uradiš ili ja. Rekla sam ti da ćeš morati prihvatiti da ću ja ove i mogo gore, zapravo teže stvari od sada raditi s tobom. I nije mi teško, nije me stid, ti si moj voljeni otac i za tebe ću sve uraditi, jesmo li se razumjeli? – Oči u kojima se presijavaju suze gledaju me nježnošću, i tugom. Znam koliko mu je sve ovo teško, mnogo teže nego drugim ljudima, jer takav je kakav jeste i ne da da ga drugi služe i tretiraju kao nesposobnog.

– Eto kraljica proslavila devedeseti prošli tjedan, a ja neću dočekati ni šezdeset drugi.

– Pa ti nisi kraljica stari moj. Da oprostiš, njoj nitko nije ni do koljena to svi znamo. Nitko našoj Elzi nije ravan. – Nasmije se i odmahne glavom. – Nemoj tako razmišljati stari. Ljudi s tvojom bolesti mogu živjeti, ako se pridržavaju svega što im je liječnik propisao i imaju redovite terapije i njegu.

– Mila meni prijeti treći svakoga dana. To su prognoze za mene. I taj treći udar će biti koban. To neću preživjeti i ja i ti to znamo. Sve ovo sada je samo preživljavanje dok čekam da me taj treći dokrajči.

– Nadat ćemo se da se to neće tako brzo dogoditi, jer želim da budeš još dugo tu, sa mnom.

– Amelia dušo ti znaš da ti ovdje mjesto nije. Da si rođena za veliki grad, za lijep život, za uspjeh koji ćeš postići uskoro. Znam da nikada nisi voljela ovo mjesto, a sada si doslovno osuđena da budeš ovdje. Nakon... Svega. – Savijem mu nogu vježbajući je i ne kažem ništa. Vjerujem da on pod tim svega misli na Huntera i događaje koji su obilježili njegov život, jer i sam je rekao da je moj otac bio dobar pema njemu.

– Ništa se nije dogodilo tata. Istina, nisam voljela dolaziti ovamo i smatrala sam da me vi nepotrebno dovlačite ovdje protiv moje volje, jer znaš i sam koliko sam voljela svoj život u gradu. Ovdje za mene nije bilo ničega, osim konja. Nakon što je Daisy uginula... Osjećala sam se posebno sama ovdje.

– Znao sam to, ali morali smo te s vremena na vrijeme maknuti od svega onoga. Bila si... Nemoguća. – Istina je, bila sam.

– Vidjela sam nova grla danas. Prelijepi su. Marvin kaže da si kupovao prije svega ovoga.

– Istina. Među njima je i vranac duge grive. Njega nam je doveo...

– Hunter?

– Da. Pripadao je njegovoj ženi.

– Zašto mi nikada nisi htio reći ništa o njemu tata? Viđali smo se često, čuli se telefonom, dolazili ste k meni, a nikada mi nisi htio...

– Iz istog razloga iz kojeg ti nisi pitala za njega Jane. Ti znaš koji je to razlog. – Kimnem potvrdno, koliko sam slična ocu nisam bila ni svjesna.