Iznad neba🔚

8

– Mila htio je! Vjeruj ovom starcu nesretnome, htio je kunem se Bogom. Ni ja toga jutra nisam došao da vas ispratim, zar se ne sjećaš?

– Kad bolje razmislim i nisi.

– Nismo mogli mila. Obojica smo umirali od bolova toga jutra. Kada su nas našli i odvukli u bolnicu ti si već bila otišla. Proveli smo dva dana ondje izbacujući otrov iz tijela.

– Otrov? Kakav otrov?

– Otrovali su nas mila. Otrovali su nas hranom.

– Pobogu tko vas je otrovao Cavill? Zašto bi vas netko htio otrovati? – pitam, a onda mi Hunterove riječi prođu kroz glavu. – Oni koji nisu željeli vidjeti bogatašku kći sa jednim garavim Putnikom. – Odskočim sa stolice kao da me netko opekao. – Cavill tko vas je otrovao? – on obori pogled ne želeći mi reći.

– Pusti to mila, prošlo je. Nemoj ga kriviti, htio je doći.

– Tko je to učinio, reci mi! – odmahne glavom, a meni se stvori grč u trbuhu jer mi samo jedna osoba padne na pamet. Samo bi ona bila spremna na takvo što. – Bila sam slomljena srca Cavill. Otišla sam. Bolovala sam dugo, a onda sam odlučila da ću ustrajati u onome što želim biti i raditi u životu i da ću se posvetiti sebi i učenju i neću dopustiti da me ljubav koju sam osjećala prema njemu omete u mom školovanju, u planu za budućnost.

– Zato nisi dolazila...

– Da sam došla još jednom, ostala bih uz njega. Ne bih se više vratila u Edinburgh, ostavila bih sve što me čekalo, ostavila bih svu tu budućnost i ostala s njim.

– Mila razumijem da si bila mlada i zaljubljena, ali shvatila si i sama da to nije dobra odluka.

– Shvatila sam. Moj otac nije zaslužio da ga jedina kćer osramoti i digne ruke od svega zbog jednog muškarca. Nisam mogla živjeti vječito važući ovo i ono, ljubav i izobrazbu, život u kolibi bez obrazovanja i život u kolibi ali kao školovana žena, liječnica koja će cijelog života činiti dobro i pomagati ljudima bez obzira na njihovu boju kože, nacionalnost i status.

– Jasno da je ovo drugo presudilo anđele, i neka je. Ti si rođena za velike stvari Amelia Jane.

– Ali izgleda da se desilo to da dok sam se ja odricala ljubavi da bih jednog dana imala uspješan, ispunjen život, Hunter Rusell živio je pakao.

– Nitko ne bi trebao proći ono što je on. Nitko to ne zaslužuje. Posebno predivno biće poput Talye.

– Što mu se dogodilo Cavill?

– Nesreća mila moja. Velika bol.

– Hoćeš li mi reći?

– Nije moje da o tome pričam Amelia. Boga molim da se Hunter smiri i da shvati da to što si opet ovdje nije slučajno, da je došlo vrijeme da zgrabi tu svjetlost koja ga uvijek nekako izvuče i tame i da ti sam kaže... Sve da ti kaže.

– On me mrzi Cavill.

– Nikada! Nikada Amelia Jane. Ti si njegova najveća ljubav i najveća bol.

– Rekao je da sam pored ostalog i ja kriva za njegovu tamu Cavill. Što sam mu učinila?

– Boljela ga. Otišla. Nikada ga nisi potražila.

– Jesam. Kunem se tražila sam bilo kakav glas o njemu, ali jednostavno se skrio.

– To jeste istina. Ali, volio te uvijek. Voli te i sada. Ali ga boliš.

– Ja nisam kriva za ono za što me optužuje.

– Naravno da nisi anđele. On te krivi samo zbog ljubavi koju za tebe nosi u svom srcu. Zato nikada nije mogao zavoljeti nijednu drugu. A, želio je. Želio je voljeti Taliju, ali dobila je onoliko ljubavi koliko mu je ostalo nakon što je svu dao tebi. Tebi koja si otišla. Zato je kivan. Ti nisi kriva Amelia, on to ne shvaća. Jednostavno ne može sam nositi krivicu koju osjeća i koja ga izjeda.

– Za što se točno krivi? Za njenu smrt? Ne razumijem.

– Pored ostalog i za to. A, za to nikako, baš nikako nije kriv. – Ustane pa mi priđe, uzme mi obje ruku i nježno ih poljubi. – Nemoj odustati od njega Amelia Jane. On je dobar čovjek i vrijedan je tvoje ljubavi. Ti ga možeš izvući iz mraka u koji je upao. Odrasla si žena, ne daj da Ofelijina mržnja stane između vaše ljubavi. Bili ste mladi, ali oboje ste onda osjetili da je vaša zaljubljenost nešto što će trajati vječno. Bili ste razdvojeni svih ovih godina, ali ta ljubav nije prestala, oboje to znate. Ja to znam iako te sad vidim prvi put nakon odlaska. To se jednostavno vidi mila. Borite se za to.

– Neću se sama boriti protiv njegove tame. To je borba s vjetrenjačama Cavill.

– Anđele ti imaš najbolje moguće oružje za ovu borbu. Ti njegovu tamu jedina možeš pobijediti. – Stavi svoj stari prst na moja prsa. – Tu, unutra je veliko srce puno svjetla. Okupaj ga njome. 

Na kraju ovog poglavlja  htela bih vama, mojim čitaocima postaviti pitanje. Kako sam već na početku priče napisala, planirala sam je završiti i poslati nekoj od naših izdavačkih kuća (kao na natječaj). Zanima me vaše mišljenje u vezi toga, pa moje pitanje glasi: "Mislite li da IK zanimaju priče koje su prožete emocijama poput ove i sličnih koje imam na svom profilu, i da li bi čitaoce koji me ne prate i ne čitaju na Wp. privukle priče koje nisu ljubavno-erotske teme?" Veoma sam nesigurna u kvalitete priča koje pišem i zato se teško odlučujem poslati bilo šta IK. Iz razloga što sam ih toliko puta slala raznim izdavačima i javljala se na sto natječaja baš sa pričama koje su ovako, prožete emocijom i koje sa sobom nose neke poruke i pouke i nijedna nikada nije prošla nigde. Cenila bih vaše mišljenje u vezi ovoga, inače ovo je prvi put da pitam ovako nešto, pa eto... Hvala vam. Senka :-)