Mesec je te noći bio zaklonjen, oblacima ili maglom. Laki veo beline je tu noć činio još sablasnijom a ja sam gledajući kroz prozor čekala da privedem taj dan kraju. Obično bih u ovo doba noći, kad sređujem kuću, bila sama i puštala mislima na volju ali ove noći to nije bilo tako. Ognjenovo odsustvo i druga noć koju neće prespavati kod kuće su mi unosili strepnju a uzdah mi se oteo nesvesno. Čekala sam svake noći svog starijeg brata a kiša koja je počela da pada unela je napetost u mene. Napolju je vreme bilo smutno poput našeg doba, mračno i bezizlazno i čak u ovako sablasnoj noći osećala sam miris rata te je moja briga za Ognjena rasla, sa svakim danom.
Špartala sam sobom nakon pranja suđa, a sat je otkucavao dva. Misli su bile svuda sem pored mene, mračne i nejasne poput noći napolju i hladne poput kiše koja je spirala ulice. Kršila sam prste na svaki lavež pasa, na svaku grmljavinu se trzala ali sam bila sama.
Lupanje na vrata u trenutku kada se nebom prolama svetlo munje je u mene unelo dodatni nemir. Nisam bila plašljiva ali ove noći neka nelagoda mi nije davala mira. Čvor u stomaku me je paralizovao a lupanje se ponavljalo te sam oklevajući stala na ulazna vrata. Lupanje se ritmično ponovilo a ja sam razmišljajući o ukućanima koji su spavali u drugoj kući, impulsivno otvorila vrata, ne paleći svetlo niti gledajući kroz špijunku koje na vratima.
Krupna muška pokisla prilika je hrupila u predsoblje a meni se oteo uzdah olakšanja- Imao si zvono, prepao si me!
Relja, Ognjenov drug i gotovo član porodice je svukao natopljenu jaknu i okrenuo se ka meni. Gledala sam ga upitno a on je rukom prošao kroz kosu
- Ognjen nije tu, ali doneću ti neke stvari, presvuci se, prehladićeš se
- Malena, veruješ li mi?
Pogledala sam ga iznenađena i zbunjena jer taj nadimak nisam od njega čula godinama. Rukom sam napipala zid i naslonila se na njega
- Verujem ti, ali kakvo je to pitanje?
Uhvatio me je za ruku i poveo put moje sobe a ja sam nesnađena, gledala za njim. Tek kada sam sela na krevet, ogledala sam se u njegovim crnim očima dok je on sedeo u masivnoj fotelji ispred mene. Sobom je vladala tama, lice bi nam tek osvetleo auto u prolazu ili munja koja bi presekla crnilo neba a moja ruka je bila u njegovoj
-Šta se dešava?
- Trebaš mi. Sutra odlazim, daj mi samo ovu noć
Zagrizla sam usnu jer je dirao u moje najskrivenije želje. Znao je dobro gde da gađa, znao je da sam slaba na njega i znao je da će dobiti ono što traži. Ipak, magla nejasnoće nadvila se nad čitav njegov dolazak, brojna pitanja sam želela da mu postavim ali glas nije izlazio iz mene
- Znam da si zbunjena ali objasniću ti sve ujutro. Obećavam
-Ne moraš da obećavaš, ne moraš ni da ideš, ne moraš ništa od ovoga ako to ne želiš
- Moram, sve to, znamo oboje, kao što znamo da ne želim ali postoji nešto što želim više od svega
Bez reči nam je spojio usne a ja sam se bez reči predala. Lepili smo se gladno jedno za drugo, preplitao nam je prste i ostavljao mi poljupce po vratu. Prste sam zarivala u posteljinu i pokušavala da zapamtim svaki detalj, svaki uzdah jer sam znala da se ovakve noći dešavaju jednom u životu. Sklapala sam oči pokušavajući da ga zapamtim što bolje mogu, da zapamtim zauvek miris parfema i cigareta koji sam toliko dobro znala i toliko dugo želela.
- Ovo će biti jedno od sećanja koje nosim sa sobom
Ležali smo jedno pored drugog a prstom mi je šarao po stomaku. Okrenula sam se prema njemu a njegova ruka je počela da me gladi po kosi.
YOU ARE READING
𝑺𝒖𝒏𝒄𝒆 𝒍𝒋𝒖𝒃𝒂𝒗𝒊 🖤
RomanceKoliko jedna noć može promeniti živote? Koliko nas menjaju pitanja na koja nemamo odgovore? Kako podneti poraz izazvan sopstvenim ponosom? Iako se čini da su dva različita sveta, njihova srca kucaju jedno za drugo. Njihova ljubav ostaje da živi uprk...