Liamova kupaonica je tipična muška kupaonica u kojoj nema ništa posebno.Čista je, lijepo miriše, ustvari miriše baš onako kako i ja mirišem. Na Liama. Gledam svoj odraz na ogledalu ispred mene i promatram kosu. Prsti mi žele pobjeći po kosi i popraviti je, ali ne mogu. Rekao je da ostavim sve onako kako je i bilo, i poslušat ću ga.
Izraz lica mi je pun nervoze ali i želje a kada se pomaknem nogama i osjetim želju točno dolje, znam kolika je ta želja jaka. Uskoro ćemo to napraviti, spavati ćemo skupa i želim to. Kvragu to želim više od tjedan dana.Ne razmišljam o svom lošem putu, o Deanu, o tome kako sam u svega dvadesetak sekundi izgubila svoju nevinost kao da je nikad nisam ni imala.Voljela bi da je drugačije, voljela bi da je Liam bio moj prvi--ali vrijeme se ne može vratiti---
Rekla sam mu da se prvo moram pripremiti u kupaonici, a uopće ne znam na koji način da se pripremim.Pa na kraju samo otkopčam svoje hlače i radim najgluplju stvar na svijetu, provjeravam da li sam obrijana.I srećom jesam. Zakopčam hlače i još jednom provjerim svoje blesavo lice na ogledalu.Spavat ćemo skupa i ja sam spremna. Ko nikad. I nervozna kao uvijek.
Okrenem se prema vratima i zaputim da idem, ali vratim se par koraka natrag i opet se pogledam u ogledalo.Moja nesigurnost me ubija u pojam. Gledam kako mi stoji grudnjak i moram priznati da mi stoji dobro. Svaki trag Liamove brade označio mi je vrat i lice i crvenim se. Razmišljam o tome kako mi njegove usne i brada peckaju druge dijelove koje još nisam otkrila i zbog toga moja želja i nervoza se natječu koja će prije pobijediti.Nervoza uvijek pobijeđuje.Gadura.
"Lola, da li mogu ući?" opet pogledam u vrata, shvativši da je Liam točno pokraj njih i gleda mene. Koliko dugo već stoji tu? Nisam ni čula da je otvorio vrata.
"Da" kažem zbunjeno "Nešto se dogodilo?" Mislila sam da će me čekati tamo, na krevetu i da će imati manje odjeće na sebi. Ali očito ništa od toga, jer je odjeven kao i maloprije i zbog toga se razočaram.
"Pa, čak i jest..ako bi to mogao nazvati događanjem"
Uđe u kupaonicu i zatvori vrata za sobom. Nisam ovo očekivala, ako želi da spavamo na ovim hladnim pločicama to može odmah zaboraviti.Već sam jednom doživjela fijasko na pločicama, ne pada mi na pamet to ponavljati.
Ide prema meni i gleda me u oči. "Nemam" slegne ramenima "Mislio sam da imam i jebiga. Nemam" opet slegne ramenima.
Dođe mi u glavu da on priča o kondomu i ja moram ponoviti tu riječ jebiga
"Oh" razočaranost na mom licu je prisutna, ali i također na njegovom. Koliko god bila razočarana, toliko moja podsvijest govori da bi trebala biti sretnica jer mi je govorio istinu. Nije spavao jako dugo sa djevojkom, i da mu kondom nije bio potreban. I onda mu je zatrebao sa mnom. Nakon dugo godina ja sam ta sa kojom želi biti.
Okrenem glavu prema ogledalu i vidim njegov odraz. Iza mojih je leđa i gledamo jedno drugo preko ogledala.On mi se nasmješi pa se ispriča "Žao mi je Lola, da sam znao da će večeras biti nešto između nas, pripremio bi se. Kunem se da bi"
"U redu je Liam, dogodi se! Idući put.."
Prekine me "Ću ih kupiti hrpu, napunit ću ladicu sa njima i .."
Udarim ga laktom u trbuh "Nemoj se nadati da će ti ih trebati hrpa.Jedan će biti sasvim dovoljan"
"Dobro jedan" ponovi i nasmiješi se. Pomakne mi rukom kosu iza vrata i stavi je sa strane, jedna strana mi je potpuno gola i spremna da mi ostavi sočan poljubac na mjestu koje zovemo 'slaba točka' jer mi ovo mjesto i te kako jest moja slaba točka.Zastenjem tiho dok on produži taj poljubac i svojim prsima se nasloni na moja leđa. Obgrli me rukama oko struka.Ruke su mu tople i mazi me sa palcima po trbuhu. Počnem se previjati u njegovom naručju i zatvorim oči. "Mogao bi nešto drugo napraviti, bar da te zadovoljim na pola"
Otvorim oči kada čujem zadnje riječi "Kako?"
"Ne bi nam trebao kondom...i..." produžuje rečenicu i nastavlja me ljubiti "Tako lijepo mirišeš" neprestano počinje ponavljati kako mi je koža sočna i ukusna, kako lijepo mirišem a ustvari mirišem cijela na njega i razočarana sam jer neću mirisati još više. Bar danas ne.
"Mirišem na tebe" kažem.
"Mmm" mumlja "Nisam znao da mirišem ovako dobro" počne zadirkivati i opet mi se stvori osmijeh na licu. Promatram Liamov izraz lica na ogledalu i mogu priznati da uživa me ljubiti, baš onako kako ja uživam dok mi to radi. Oči su mu zatvorene, usne tako crvene od ljubljenja mog vrata i moj vrat uzduž crven. Nemam pojma kako ću ovo prekriti ali to me uopće ne zabrinjava u ovom trenutku
"Kako bi me onda..mogao..zadovoljiti?" upitam.
"Oh.Gospođica nam je nestrpljiva. To mi se sviđa" zadirkivanje je glavno i baš mi treba u ovom trenutku. On je opušten,a maloprije je bio nervozan kada smo skoro trebali spavati. Raspoloženje mu se neprestano mjenja i ja ga ne mogu sustizati.Sjetim se da ni moje nije ništa bolje, pa samo nevidljivo slegnem ramenima u sebi. Samo moram priznati da je prizor Nervoznog Liama nešto najljepše na svijetu (pokraj prizora uspavanog Liama). I hoću da se ponovi. "Mogao bi na razne načine, i ne bi nam trebala niti kakva zaštita" kaže.
"Misliš kao kad smo bili u Londonu?" pitam
On kimne glavom "Aha.Sviđalo ti se, zar ne?"
Moram priznati da jest i on to zna. Sviđa mi se sve, sve što on napravi sa mnom je tako nestvarno i tako lijepo.On to radi na svoj način. I njegov način je najbolji. "Ajde se okreni prema meni,može?" upita me.
Okrenem se kako mi je i rekao i pronađemo se licem u lice. Svega tik se naslonim stražnjicom na lavabo pokraj sebe i Liam svoje prste sa mog trbuha spusti niže. Promatram kako palcem i kažiprstom otvara moje dugme na hlačama i točno me gleda u oči dok to radi. "Hoćeš mi dopustiti?" pita
Sviđa mi se što pita prije nego što planira uraditi. "Hoću" šapnem "Ali što trebaš raditi, trebam upute od tebe"
"Samo se opusti i uživaj, drugo ću ja sve napraviti, dobro?"
Kimnem glavom a on do kraja otvori moje hlače. Ispod njih vire moje bijele gaćice i on dodirne njihov rub.Spusti pogled dolje i sa dva prsta ulazi niže. Prsti su mu svega par centimetara udaljeni od moje intime, idu sve dalje i dalje. Kada dodirne moj klitoris prstima, stvori mu se osmijeh na licu. Primjetio je moju reakciju u trenutku kada su se njegovi prsti pronašli sa mojom intimnosti. "Vlažna si" šapne. To sam znala i prije njega. Vlažna sam stalno pokraj njega i to je jedan od načina na koje mi tijelo reagira kada sam pored njega i sa njim.Jednim laganim potezom povuče mi gaćice i hlače prema dolje.
Priđe mi još bliže i tiho šapne na uho da se raširim. Uradim to i glava mi skoro padne na njegovo rame kada on jednim prstom par centimetara uđe u mene. Pogled nam se susretne a on kao da mi nekako tajno očima govori Da li sam u redu? Da li me boli? Hoće li nastaviti? Kimnem glavom i dam mu odgovor da nastavi. Prstom uđe još par centimara u mene i pomakne ga. Otvorim usta i zagrizem usnicu, stisnem jednom rukom lavabo iza mojih leđa. "Jesi dobro?" pita. Lagano klizi u meni "Pokušat ću sa dva, okej? Ako te bude boljelo samo viči! Znam da nisi to radila jako dugo. I moglo bi malo boljeti iza"
Htjela bi vikati da nastavi i ne prestaje.Neka me boli. Preživjet ću, ali nisam sigurna da li bi preživjela kada bi izvukao prst i ostavio me ovakvu. Srce mi lupa sto na sat, a želja između noga i njegova dva prsta povećaju brzinu u meni. Osjećam kako neprestano klizi, na trenutak izađe i onda poveća brzinu i pumpa me prstima. Zastenjem jače i Liam se nasmiješi. Ima potpunu kontrolu nada mnom i zna koliko mi se ovo sviđa. Skoro osjećam pregib njegovih prsta i val vrućine mi počne juriti uzduž kralježnice. "Gledaj dolje" da mi naredbu "Gledaj mjesto u koje ulazim u tebe Lola" spustim pogled i promatram kako sa prstima ubrzava i svaki način na koja se dva njegova prsta zabijaju između moje glatke kožice.
"Mislim da ću.." jedva dišem.
"Ne, ne! Ne smiješ" govori "Ne smiješ svršiti na ovakav način! Ne"
Vadi prste iz mene i ja ga pogledam, razočarana ali i ljuta jer se prekinuo sve u trenutku kada sam osjetilo ono? Ono što ni ne znam kako dolazi, ali znam da je to bilo to--samo je trebao ostaviti prste u meni sekundu duže.
"Nećeš to ovako doživjeti" kaže i prekine me kada shvati kakav mi je izraz lica trenutno. Okrene se okolo kupaonice, uzme čisti ručnik sa ormarića i priđe mi. Raširi ručnik i opet mi naredi da raširim noge. Nisam sigurna da li ću ga ovaj put poslušati, nije zaslužio. Naveo me na ovo i onda je sve zaustavio kada sam bila tako blizu.
"Lola, molim te!" glas mu je tih i pogleda u moje noge koje su trenutno stisnute i namjeravam navući gaćice na sebe "Samo da te očistim i to je sve" objasni
"Očistiš?"
"Samo mi dopusti to, okej?"
Nadurim se i pogledam u stranu, i raširim noge. Sa pamučnim i mekanim ručnikom dva puta prođe tamo-vamo i obriše me između noga. "Eto, sad si kao nova" usne mu okrznu moj obraz kada se nagne kraj mene i lagano me poljubi na sitno mjesto pokraj nosa. Ovo što je učinio je bio tako intiman i nježan gest od njega. Koji bi muškarac na kraju ovako nečega uzeo ručnik i očistio me sa njim? Trebao bi se zahvaliti ovoj ideji, jer ga je spasila da se ne naljutim na njega.
"Zašto si? Baš kada sam..?" navučem gaćice na sebe i hlače i zakopčam ih, a on prati svaku moju radnju. Nisam ljuta, jer jednostavno se ne mogu ljutiti na njega. On je pažljiv i moje srce na to reagira.
"Kada si što?" kao da me mami da kažem to na glas. Zna da takve stvari ne govorim, bar mislim da zna. Ja nisam otvorena sa tim prljavim rječima.
"Neću to izgovoriti na glas" čvrsto kažem i to ga još više nasmije. Nema ništa loše u njegovom smijehu, samo se pojavljuje onaj divan i drag Liam koji mi je najdraži pokraj onog nervoznog kojega želim češće.
"Kada si trebala svršiti?" zato on kaže. Pogledam ga pomalo posramljena. Ne znam zašto bi se trebala sramiti, prije par trenutaka me je zadovoljavao prstima i nisam bila tako posramljena.Čak sam i davala do znanja koliko mi je dobro i da želim još.
Vidi da ne govorim ništa pa se nagne još bliže prema meni i opet me rukama obuhvati oko struka "Znaš da sam ti jednom rekao da te hoću ispod sebe u trenutku kada budeš doživjela to? Želim da ti bude kao da ti je prvi put i želim da to pamtiš. Ovako.. " pogleda na kupaonicu i nas dvoje "Nije to to, dobro?"
"Okej" potvrdim.
"Dobro, sad kada smo to rješili. Hoću da mi kažeš sviđa li ti se.." usne približi mojem uhu "..kako te jebem prstima?"
Prljave riječi opet me udare u trbuh, ali na pozitivan način.Uvijek je pozitivan. Kunem se da kada bi ovako nešto čula od nekog drugog muškarca koji nije Liam, vjerojatno bi pobjegla glavom bez obzira ili povratila, ali kada Liam to izgovori, samo tjera moj trbuh da se počne buditi. Svi oni leptirići koje se pojave u tom trenutku su dobar znak.
"Da, sviđalo mi se" priznam "Ti to uvijek radiš dobro"
"Ne" kaže "Ja to jedino radim sa tobom dobro. Jer si ti jedina koja zaslužuješ da to radim dobro"
Mrzim što me kupuje ovim lijepim riječima. Te ručnik, te onaj lijepi gest kada me očistio i sada ovako nešto. Ako ovako nastavi moje žensko srce će početi voljeti. Jedva se nosim i sa trenutnim sviđanjem, ne znam kako bi mogla nositi se za zaljubljenosti i svim tim koje dolazi iza toga. Kao da me zadnje riječi doslovno udare u mozak. Sigurna sam da ne zaslužujem da to radi sa mnom dobro. Ja sam jedna lažljivica, koja je naš odnos na početku samo htjela zbog knjige i sada kada znam o njemu par sitnica više, kada mi se sviđa i dalje to radim. Pišem i pišem..i nikada to neću prestati. Pisanje je moja opsesija, isto kao što je njegova briga oko ljudi.
"Lola, zašto plačeš?" jedva se trgnem ali shvatim da se Liam obraća meni. Plačem? Šta? Prstima dodirnem obraze i mokri su. Okrenem se što brže prema ogledalu i vidim svoje uplakane oči. Oh kvragu.
"Jesam li nešto krivo rekao?"
Vrhovima prstiju obrišem suze i odmahnem glavom
"Lola, kaži mi!" opet on. Kao što sam rekla, on stalno brine i meni ponestaje zraka. Uhvatio me kako plačem dok sam ja bila izgubljena u mislima o knjizi. Mrzit će me zbog toga cijeli život ako to dozna.
"Ne" izgovorim i okrenem se. "Ti si tako divan prema meni i sve što radiš.." opet novi nalet suza. Mrzim plačljivu stranu sebe. Zamišljam kako bi Elizabeth iz Ponosa i Predrasuda reagirala na ovo. Ona je jaka i čvrsta djevojka, i sigurno ne bi tako lako zaplakala ispred Gospodina Darcyja kao što ja plačem ispred Liama. Da sam bar Elizabeth.
Nešto lupne iza vrata kupaonice i to je vjerojatno nešto što me spasi. Odahnem od olakšanja i oboje pogledamo u smjeru vrata. Još jedan udarac od kojega se Liam i ja zabrinemo.
"Misliš da je netko došao?" pitam.
Liamove oči su i dalje zaljepljene na vratima, tiho opsuje sebi u bradu. Pomislim da su se vratili Niall i Rosie i na sami spomen njenog imena u mojoj glavi dobijem vrtoglavicu.
"Provjerit ću, budi tu" pogleda na trenutak u mene i odmakne se. Izađe iz kupaonice i zatvori vrata iza sebe. Ostanem na istom mjestu i čekam ga. Čekam ga cijelu minutu i kada opet otvori vrata, poželim da je to Rosie. U naručju drži mačka. Upravo onog mačka koji me zbog nečega mrzi i ozljedio me.
"Skoro nas je uhvatio na djelu" Liam se nasmije i pomazi ga po glavi. Mačak zatvori oči i namjesti se točno na njegovim prsima i počne predati. Da li je čudno ako kažem da sam malo ljubomorna na toga mačka? Doduše,imala sam cijelu Liamovu pozornost maloprije, ali jednostavno ga se ne mogu zasititi. Nikada mi nije dosta njega.
"Užasno mrzim toga mačka. Zašto stalno dolazi?"
"Netko nam je ljubomoran?" podigne obrvu prema gore i moram tiho šapnuti 'sranje' u sebi. Da li je očito? Ali stvarno ga mrzim. Dao mi je taj ružni ožiljak na licu.
"Ne, nisam!" pokušam se opravdati "Sa njim imam problema još od početka. Sjećaš se kada me ozljedio, točno tu" pokažem na svoj obraz prstom.
Liam pogleda mačka i počne sa njim razgovarati o meni. "Čuješ ti ovo Lee" šapne mačku i ja se stvarno moram nasmijati "Bio si zločest prema djevojci koja mi znači" mačak lijeno otvori oči i opet ih zatvori. "Znam da si jednom rekao da ne voliš plavuše, kao ni ja! ALi ona je drugačija, i svidjela bi ti se..samo joj trebaš dati šansu.."
"Liam, razgovaraš sa mačkom" upozorim i stavim ruku na usta da se nasmijem. Stvarno je šašav i što god napravi moji osjećaji prema njemu podivljaju.
"Samo mu objašnjavam" namigne mi. Spusti mačka na pod i on odjuri kroz vrata. Napokon, sad opet imam Liamovu pozornost.
"Aha. E pa trebao si mu objasniti da sam ja ta koja mu treba dati šansu. A ne on meni"
"Brbljavice" nasmije se "Taj mačak me spasio u ovom susjedstvu. Uvijek mi je radio društvo i pretpostavljam da je sad malo ljut na tebe jer je shvatio da sam ga zamjenio sa tobom"
"Koja čast. Preuzela sam mjesto mačka" pronađem sebe kako preokrećem očima više puta i Liam me uhvati za ruku i povuče prema sebi "Ti si bolje društvo" usnama okrzne moje čelo i tu se zaustavi "Ti pričaš, on je malo šutljiv.." nasmijemo se oboje . Uhvatim ga rukama oko struka i kvragu ne mogu se ljutiti na njega ni sekunde .
"Ja te pravim nervoznim, on ne.." kažem sjetivši se što mi je rekao u sobi. Uvijek me činiš nervoznim Lola.
"Da, i to" nježno me poljubi u čelo "Shvatio sam da baš i ne podnosi Bon Jovi-a , svaki put kada upalim njegove pjesme on pobjegne.To znači da si ti i dalje na visokom prvom mjestu da te oženim"
Nasmijem se na njegovu šalu i nježno ga udarim rukom po ramenu. Kažem da se moram vratiti natrag u Stefanov stan, iako polovica mene to ne želi. Došla sam sa ciljem da vidim kako je, bio je bijesan kada sam došla, lomio je tanjure i cijela kuhinja je puna razbijenog stakla. Predložim da očistimo prije nego što me odvede natrag, ali kaže da ne treba da će on.
Anthony je za sreću ostavio džip kod Liama. Putem do Stefanovog stana razmišljam o tome da započnem temu koju izbjegava,no ipak dođem do zaključka da je bolje da ne spominjem. Uvijek poludi i trenutno ne želim onog mrzovoljnog Liama. Sviđa mi se ovaj pokraj mene, cijelo vrijeme slušamo glazbu, smiješimo se jedno drugome, Liamova ruka je na mojoj bedri. Jedino kada promjeni brzinu, odmakne je ali čim to napravi, isti trenutak je vrati natrag, kao da zna kolika mu je potreban njegov dodir. Svakim danom sve više i više.
Dovezemo se ispred zgrade, trebala bi izaći ali još sam unutra i gledam ravno.
"Trebalo mi je ovo danas" uzdahne i prekine tišinu između nas dvoje. Pogledam u njegov profil "Isto kao da si znala kada trebaš doći. Došla si u pravi trenutak"
"Mogla sam doći i prije par dana.Idući put želim da mi kažeš da nešto nije u redu sa tobom. Dogovoreno?"
On zašuti.
"Liam, molim te.." stišam glas i dam do znanja koliko brinem za njega. "Ne želim da si onakav. Dereš se, ljutiš, lomiš stvari po kući.Ne znam što se dogodilo, i neću ispitivati. Ali idući put želim biti tamo, sa tobom i pomoći ti"
"Meni nitko ne može pomoći" kaže i onda se zagrize za usnicu shvativši da to nije trebao izgovoriti. I nije, jer sam sad još više zabrinuta i kada me pogleda i on to shvati.
"Ti si taj koji ne želi da ti se pomogne. Imaš ljude oko sebe koji se brinu za tebe i mogu ti pomoći, al.."
Prekine me "To nije baš tako lagano Lola, nebi shvatila kada bi ti rekao"
"Iskušaj me" kažem isti trenutak "Ako ne mogu shvatiti, mogu pokušati pomoći"
"Lola, molim te" stavi ruku na moju bedru i opet to uradi..sam njegov dodir i ja zaboravljam na sve, čak i na ovaj razgovor "Trebala bi izaći, bilo bi je lijepo sa tobom danas, ali ne želim da se sa ovim razgovorom sve pokvari. Hoću da zamisliš onu kupaonicu iz koje smo izašli i sve one lijepe stvari koje smo danas doživjeli.Dogovoreno?"
Uzdahnem znajući da od ovoga nema ništa, ali opet na kraju kimnem glavom i kažem da ima pravo. Otvorim vrata od auta i izađem na pločnik ali prije toga se još jednom okrenem prema njemu i zadržim se rukom za vrata auta. "Samo od tebe želim da mi obećaš da ćeš me nazvati ako ti bude loše, možda ne budem mogla pomoći, ali želim da budem pokraj tebe" samo mi je to bitno. Uvijek se na kraju pronađe način da se pomogne, samo želim da mi dopusti da budem pokraj njega.
Šuti skoro cijelu minutu i gleda ravno ispred sebe "Ti stvarno nećeš odustati, zar ne?"
Nasmijem se "Sam si kriv, nećeš me se tako lako rješiti Gospodine Payne"
Izvučem sitan osmijeh od njega "I ne želim te se rješiti Lola, jebeno mi je dobro sa tobom i duguješ mi onu jaknu znaš"
"Zaboravi. Jakna je moja.."
On otvori usta da kaže nešto ali samo se nasmije i nasloni glavu na sjedalo "Što da radim sa tobom Lola?!"
..
Na kraju dogovor padne da jakna ostane kod mene, doduše on je zahtjevao da mu je vratim a ja jednostavno ne želim. Možda to napravim kada od njega dobijem neko objašnjenje, a to će vjerojatno biti nikad. Jakna miriše na njega a ja sam pomalo slaba na njegov miris i njega samog. Zateknem Stefana u kuhinji, spremna sam za ispitivanje i spremna sam da prešutim sve što smo on i ja radili. Stefan ima stvarno dobar njuh, i čim bi me 'ponjušio' zahtjevao bi od mene svake detalje a to sam uvijek pokušavala izbjegavati.
Izađe iz kuhinje i nasloni se na kuhinjska vrata. Ima osmijeh od uha do uha i samo čekam da započne. Spremna sam.
"Prvo poljubac u.." pokaže prstom na obraz " I onda sam ti spreman nešto reći"
Šokiram se, stvarno sam očekivala nešto drugo od njega. Možda ispitivanje?
"Zašto?"
"Samo me poljubi Lolić, nećeš požaliti vjeruj"
Priđem i poljubim ga u obraz "I?"
"Znam da sam najbolji" mahne rukom "Doduše Nate je zaslužan, ali svejedno. Imaš u ponedjeljak razgovor sa posao. Moraš biti šarmantna, nasmješena i simpatična kao što jesi i posao je tvoj"
"Posao?"
Kimne glavom a ja skoro padnem na dupe od uzbuđenja. Trebam posao, trebam bilo što i Stefan to najbolje zna.
"Gdje točno?" uzbuđeno pitam.
"Još jedan poljubac i dobit ćeš odgovor" opet pokaže na obraz a ja ga opet poljubim.
"Koje je tvoje omiljeno mjesto na svijetu Lolita?"
Omiljeno mjesto na svijetu?Pa to znaju i ptice na grani. Čekaj..nije valjda..da...knjižnica u Berminghamu....pokušam to isto izgovoriti ali ne uspjeva mi. Stefan me prestigne i kimne glavom "Znam Lolić" raširi ruke i ja ga jednostavno moram zagrliti. Snažno, jako, najače "Znaš koliko obožavam to mjesto Stefi. Da tamo radim..je nestvarno.Isuse Kriste , znaš koliko mi to znači"
"Znam Lolić i znam koliko si sada sretna. Trebaš otići na taj razgovor"
"Obavezno.Jedva čekam i mislim da ću zaplakati" kažem i šmrcnem. Stvarno se moram potruditi za taj posao. To je san snova i to mi je prvi korak da moji snovi se počnu ostvarivati. Tko kaže da se snovi ne mogu ostvariti?Doduše moj se još nije ispunio, ali na dobrom sam putu.
"Otvaramo šampanjac u ponedjeljak" kaže mi i ja se nasmijem u njegovo rame "Ali ja ne pijem" ali hoću.
(ostavite vote/komentar)