Liam večeras želi biti sa mnom? Otvorim usta da kažem nešto,ali trenutno sam previše zatečena i zbunjena da jednostavno ne znam nešto pametno izgovoriti. Par sekundi se gledamo, oboje previše zbunjeni. Ja jer se ne mogu prestati čuditi novom,drugačijem Liamu i on? Iskreno ne znam zašto me tako zbunjeno promatra ali bolje da šutim i ne kvarim ništa.
"I hoćemo onda?" okrene se glavom prema izlazu gdje vodi prema van i ja se zamislim.
Da. To je to. To je valjda ono što sam čekala sve ovo vrijeme. Više od tjedan dana sam ko neki potrčko za njim. Ulazim bez pitanja u njegovu kuću, dosađujem mu, on me vrijeđa, izbaciva i ja se opet vraćam. Zašto to radim? Postoji razlog i taj razlog je toliko jak da ću uraditi sve, baš sve da nastavim pisati svoju knjigu.
"Gdje me vodiš?" upitam.
"Ne znam" počeše se po glavi, razmišljajući "Ovdje je previše bučno, nećemo moći normalno razgovarati. Što ti predlažeš?"
Pokušavam razmisliti pa samo kažem "Hm"
"Možemo izaći negdje vani, ako te nije strah biti nasamo sa mnom" ima neki poluosmijeh i tek kada ga malo bolje pogledam shvatim da me zeza.
"Nije mi prvi put da sam bila sama sa tobom" priznam.
Pogled mu odluta na moj vrat, zamišljeno ga odmjerava i ja osjetim lagano peckanje uzduž vrata. Kvragu ne znam kako mu ovo uspijeva, ali kao da pogledom me nekako tajno-nevidljivo ljubi. Osjetim njegove usne i poljupce svugdje po sebi. Trgni se Lola
"Volim biti nasamo sa tobom Lola" pogleda u moje usne, nos, čelo i vrati se na kraju na oči.
Nisam zatečena sa tim što kaže. Primjetila sam već par puta da je drugačiji kada on i ja razgovaramo bez ikoga oko nas. Par puta se dogodilo da me ignorirao, ili glumio da mi nije znao ime kada je sa njim bila Rosie. Tad sam imala osjećaj kao da se sramio mene, i ne znam koji je točan razlog toga.
"Voliš? Zašto?" upitam ga, čisto jer mi treba informacija. Želim znati točan razlog.
Nasmije se "Misliš da je pametno voditi ovakav razgovor ispred prljavog wc-a Lola?"
Ima pravo. Okrenem se okolo sebe i gadljivo pogledam u prljavi wc-e.
Liam shvati moj izraz lica pa samo slegne ramenima i oboje se nasmijemo.
"Onda bolje da izađemo negdje vani na zrak, može?" upitam i napokon se pomaknem sa mjesta. Liam se složi sa mnom i oboje se opet pronađemo u buci, alkoholu i ljudima koji plešu okolo. Proguram se pokraj skupine ljudi i potražimo hitro izlazak. Ne znam što mogu očekivati od ovoga razgovora. Ustvari ne znam ni što bi trebala očekivati, ali za sada sam zadovoljna jer mi plan ide onako kako bi trebao i ići.
"Liam?"
I Liam i ja se okrenemo prema smjeru gdje ide glas, ali ne jedan nego više njih. Upravo Horan trči prema nama dvoje i gura se među ljudima.
"Što ti je?" Liam ga upita
Briga na očima je izražena, srce mi pokuca
"Rosie" šapne ime i približi se još više Liamu.
"Što sa njom?" Liam ga upita i pogleda na mene
"Opet je to uradila" odgovori mu.
"Uradila što?" Liam sada povisi glas i pogleda preko ramena. Na istom mjestu gdje je ostavio Rosie, sada stoji par ljudi u krugu i razgovaraju međusobno.
"Rezala se. Sada smo je pronašli u krvi Liam, treba je voditi u bolnicu"
"Jebemti" Liam opsuje, progura se među ljudima i otiđe tamo gdje je ona. Uradim i ja to.Zabrinuto gledam kako Liam gura tu skupinu ljudi i kada napravi dovoljan razmak oboje pogledamo u Rosie koja bez svijesti leži na podu, pomaknem se još bliže ali kada vidim krv na njenom zapešću,isti trenutak okrenem leđa i stavim ruku na usta, sprječivši povraćanje.
Ne znam što se događa iza mojih leđa, osim da Liam psuje, gura ljude i neprestalno zove njeno ime. Ja sam kukavica i pošto ne mogu vidjeti krv nigdje, pa čak ni na drugoj osobi i dalje stojim leđima i pokušavam slušati što se događa. Koliko sam uspjela vidjeti pokraj nje je stala razbijena boca vodke i mnogo krvi, po njenoj majici, licu i rukama.
Voljela bi pomoći, ali ako uradim nešto, na kraju će i meni pomagati.
Ni ne znam kako se sve brzo odvija, ali Liam brine.Iako o njemu nisam znala baš puno, ustvari skoro ništa, ali u jedno sam bila sigurna. Brinuo je. I sada dok slušam iza svojih leđa njegov očajan glas kako je neprestalno doziva, naređuje joj da se probudi i šapće da će biti sve u redu --dogodi se upravo ono čega me bilo strah cijelo vrijeme.
Zapitam se što bi se dogodilo da on dozna da se vrtim oko njega samo zbog inspiracije? Da li bi poludio kada bi doznao istinu? Znam samo da on nikada ne smije doznati za ovo--nikada.
"Lola, zar ne?" Horan.
Dođe mi u susret i podignem glavu prema dečku plavih oči
Klimnem glavom , potvrđujući svoje ime "Da li će biti u redu?" upitam zabrinuto.
Briga na licu je mnogo vidljiva. I Liam je brinuo i Niall također a čak mogu primjetiti da mnogo ljudi na ovom tulumu imaju brigu na licu. Drže se skupa, pomažu jedni drugima i ponašaju se kao obitelj. Obitelj koju nikada nisu ni imali? Prisjećam se priče koju mi je Rosie pričala
"Hoće. Mora" odgovori i pogleda prema mjestu gdje se nalazi prije par minuta.
"Ne znam što bi uradio da joj se nešto dogodi" zabrinuto kaže
Niallu se sviđa Rosie? Rosie se sviđa Liam, Liamu se sviđa Liam? Vjerojatno.I ima logike.
"Da li je.." zastanem, pokušavajući pronaći prave riječi "Da li je ovo prvi put da se rezala?" upitam ga.
"Ne, Lola" odgovori "Uvijek ovo radi. Pokušavao sam joj pomoći, želio sam biti uz nju i govorio kako rezanje nije rješenje za probleme, ali ne želi me poslušati, nikada ni nije"
I dalje prepoznajem brigu u licu i glasu a to mi je dovoljno da dođem do zaključka da on ima osjećaje prema Rosie, jake i snažne.
"Ako nekako mogu pomoći..javi mi!"
"U redu je. Tu je Liam i nema brige" pogleda preko mojeg ramena na Liama pa se i ja okrenem. Liam i dalje stoji pokraj nje, ali sada drži njeno zapešće čvrsto pritisnuto prstima i ne dopušta da joj i dalje ide krv na mjestu gdje se rezala, opet okrenem glavu pokušavajući zaboraviti što sam vidjela. Kvragu da nemam ovakvih problema, pomogla bi.
Sve se tako brzo odvije. Hitna odvede Rosie u bolnicu i ne uspijevam doći do Liama. Taman kad se ponadam da mu se mogu približiti, on uđe u ista kola gdje je Rosie i odveze se sa njom. Na kraju mi Niall ponudi prijevoz do doma, ali odbijem ga kazavši da me ipak odvede u bolnicu.
Anthony je nestao sa tuluma i pomalo se zabrinem, ali kada ga vidim u bolničkom hodniku naslonjenog leđima od zid zabrinutost prođe.
Niall je na recepciji i upravo pita za stanje Rosie a ja otiđem Anthonyu u susret. Pogledam okolo gdje je Liam, ali ne pronađem ga.
"Da li je ona okej?" ni ne pozdravim ga, odmah pređem na ono glavno pitanje.
"Ona jest, ali on nije" Anthony puhne i pokaže mi na vrata, točnije wc-e i ja se zapitam na što je točno mislio.
Anthony shvati "Kažem da Liam nije okej, zatvorio se u wc i ne izlazi. Poludio je"
"Zašto bi on..?" pogledam na wc
Anthony slegne ramenima "Zabrinut je zbog Rosie" odgovori.
"Da li ja mogu..?" želim pitati da li mogu ja nekako pomoći u vezi ove situacije, ali me Anthony prekine i kaže kao iz topa.
"Pokušaj! Pokucaj tamo" opet pokaže na vrata koja vode na wc i ja se nesigurno okrenem. Anthony zahtjeva od mene da ja? Čekaj ja? To je preteško. Jedino što može uraditi u ovom trenutku jest da me otjera opet i opet i opet-- ima li kraja tome?
"Ne vjerujem da bi mene poslušao" tiho kažem.
"Samo pokušaj Lola! Ja sam tu okolo sa Niallom" upravo pogleda u smjeru odakle Niall ide prema nama i javi mu se. Niall kaže da su rekli na recepciji da je Rosie dobro, samo mora večeras ostati u bolnici i ujutro ima razgovor sa psihijatrom. Ne znam zašto mora razgovarati sa njim, ali ne trudim se pitati.
Na kraju obojica otiđu na kavu i mene ostave samu u bolničkom hodniku. Okrenem se prema wc-eu gdje se nalazi Liam i zapitam se da li ja to mogu? Mogu li opet prihvatiti njegovo odbijanje, jer stvarno postoji šansa da me otjera .
Približim se vratima wc-ea ,razmišljam da pokucam ali ipak to ne uradim. Uhvatim ključanicu i lagano pustim da vrata zaškripe kada ih otvorim. Prostor je malen, bijele pločice na kojima Liam stoji naslonjen leđima savršeno odgovaraju njegovoj crnoj jakni, savršeno se uklopio.
Promatra jednu točku koja vodi prema ogledalu i tek kada dobro pogledam vidim kako me promatra preko ogledala
"Jesi dobro?" i dalje sam van wc-ea i nekako nemam hrabrosti da se suočim sa njim.
Liam ne odgovori, ali dalje gleda u mene. Ježim se njegovog pogleda i da budem iskrena nisam sigurna da li njegov pogled znači nešto dobro.
"Rosie je dobro ako želiš znati. Ujutro će porazgovarati sa psihijatrom i vjerojatno će je pustiti kući" kažem informacije koje sam doznala. Želim da se prestane brinuti, njegova prijateljca je dobro, to je najvažnije od svega.
"Rezala se zbog mene Lola" njegove riječi me kao nožem probodu, da jednostavno uđem unutra i zaputim se prema njemu ali ostanem na pola puta. Kako može reći da je to uradila zbog njega? Sada sam ljuta.
"Ti nisi kriv Liam" kažem.
"Otišao sam za tobom, ostavio sam nju samu i pijanu. To je uradila zbog mene" podigne glas a dlanom snažno udari po betonskim pločicama da ja na kratko reagiram i zatvorim oči.
Ne kažem ništa, ali Liam vodi glavnu riječ. Kada sam maločas rekla da je ljut? Krivo sam mislila, bijesan je.
Odmakne se od pločica, priđe mi i iznenadim se kada zatvori snažno vrata iza mojih leđa i potegne me za ruku. Sada se ja nalazim na pločicama a on-previše blizu, toliko blizu da osjećam svu ljutnju koja proizlazi iz njega.
Okruži me rukama i ja ga udarim dlanom "Nećemo opet ovo raditi" kažem "Nećeš me svaki put gurati na bilo što leđima, postoji i drugačiji način da mi kažeš nešto ili razgovaraš sa mnom" opomenem ga. Više mi je dosta da me gura leđima od bilo što, što mu se nađe pod rukom.
"Zašto ljude mora boljeti zbog mene" nakrivi glavu prema meni i čvrsto me pogleda.
Zašutim.
"Lola, kaži mi! Što radim krivo, zašto svaki put kada mislim da sam donio neku dobru odluku, netko drugi pati zbog mene? Želio sam večeras biti sa tobom, razgovarati, družiti se. Otišao sam tebi i ona je to uradila, da li ti shvaćaš kako se ja sad osjećam" unese mi se u lice
Samo ga gledam, usta su mi poluotvorena ali i dalje iz mene ne izlaze riječi.
"Ona je dobro Liam, zar to nije najvažnije od svega?" napokon pustim riječi da izađu iz mene.
"Ali ja nisam dobro Lola! Rezala se. Da li ti znaš što to znači? Rezala je svoju kožu,išla joj je krv, sada ima ožiljke i svaki put kada vidim njenu ruku, sjetit ću se da sam ja tome kriv. Pošao sam tebi Lola. Ni ne poznajem te, nju znam cijeli život, kao sestra mi je . I onda.."
Prekinem ga "Želiš reći da sam ja kriva jer si ti otišao do mene? Koliko se sjećam nisam te zvala sebi. Vidjela sam kakvo je njeno stanje, koliko joj ti značiš i otišla sam od vas. Ostavila sam vas same" objasnim.
Ne želim da mene mješa u sve ovo.Žao mi je što se večeras dogodilo, ali jednom polovicom i nije. Rosie je pila, prišla mi je, počela priču da se moram maknuti od Liama jer će je zaboraviti zbog mene i ona je ta koja je sve započela. Ja sam žrtva i Liam je. Rosie je ta koja je djelomično kriva. Otišao je od nje i pošao meni? Zašto bi ozljedila sebe zbog nečega tako glupog? Na svijetu postoji mnogo problema, a ona se reže zbog nekog muškaraca. Nikada sebe ne bi ozljedila na niti kakav način.
Liam ne odgovori ništa, ali kada nasloni usne na moje čelo i lagano me njegova brada zapecka, iznenadim se. Slušam disanje iz njegovih usta i toplinu koju mi to isto disanje stvara.
Oboje teško dišemo. Ja zato jer mi njegova blizina stvara nervozu? A on jer je ljut i želi se smiriti, znam da želi.
"Zašto mi to radiš Lola" glas mu je tih. Podigne usne sa mog čela ali i dalje osjetim vrh kako me zaškaklja kada progovori.
"Što ti radim?" upitam.
"Daješ mi svakom sekundom sve veću želju za tobom. Jedino o čemu razmišljam cijelo vrijeme si ti. Samo si mi ti u glavi, koliko god se brinuo za Rosie--samo mi se ti vrtiš u mislima Lola. Ne mogu više. Muškarac sam i ne mogu se boriti sa samim sobom. Što mi to radiš Lola"
Usne su mi toliko suhe da ih pokušavam jezikom natopiti, ali i jezik mi je suh, kao i pamet jer trenutno ne mogu kazati ništa osim.
"Um.."
"Želim da ja sada imam glavnu riječ. Želim ti ponuditi nešto. I moraš me saslušati u redu?"
"Što mi želiš..?" pogledam prema njemu i prepoznam kako me ozbiljno promatra.
Sa dva prsta pomakne mi kosu i stavi je iza uha i ja zatvorim oči kada me dodirne prstima po uhu.
"Želim te kod sebe, svaku večer na svom krevetu Lola. Želim te promatrati kako se dodirivaš za mene, svaku večer. Želim gledati kako se skidaš za mene, kako dodiruješ sebe i pažljivo slušaš moje upute. Moraš mi obećati da ćeš to ispuniti Lola. Kaži mi da hoćeš"
Usta su mi 'O'
"Ti želiš da ja dodirujem sebe? Ti si lud" prasnem.
"Želim biti muškarac koji će gledati kako se diraš. Želim biti taj Lola. Ja te neću dirati, ti ćeš biti ta koja će se dirati za mene. Svaku večer na mom krevetu. Stajat ću sa strane i gledati te golu i ništa neću raditi. Ti ćeš biti ta koja će sebi raditi sve ono što ja želim u svojim mislima"
"Ti si ozbiljan?" namrštim se "Zar ti ja izgledam kao netko tko bi dodirivao sebe i još da netko to promatra?"
Nisam sigurna da li sam išta čula bolesnije u životu. Trenutno sam bez riječi
"Znam da želiš" nasmije se "Kao da nisi sebe nikada dodirivala" pogleda u stranu i stvori mu se još veći osmijeh.
"Nikada nisam sebe dirala!" odgovorim isti trenutak. Niti pokušavala, niti razmišljala. Kvragu, zašto bi sebe dodirivala? Znam da se to radi, mnogo puta sam čitala knjige u kojima se glavni ženski lik dodiruje i zadovoljava.
"Nikada nisi..sebe?" upita me. Primjetim da ga zabavlja ovo trenutno, ali mene baš i ne. Bila sam stranac za sve što je imalo veze sa seksom. Čitala jesam mnogo toga, mnogo erotskih romana prošlo je preko mojih ruka. U erotskom romanu mnogo toga je bolje i izgleda ljepše. U stvarnosti je sve ljigavo.
"Ne" odgovorim čvrsto. "Zašto bi sebe dodirivala?"
"Što bi ja dao da te dodirnem Lola. Toliko toga propuštaš, da sam ja na tvom mjestu , dodirivao bi se svaku večer"
Stisne mi se u želucu, toplina koja proizlazi iz mene ili njega više ni nisam sigurna je toliko velika da poželim skinuti jaknu sa sebe. Možda glumim da mi ne gode njegove riječi, ali realno ne mogu to uraditi. Ne mogu se dirati--koliko god imala motiv da radim sve samo da pišem stranicu po stranicu.
Točno znam kako bi Stefan reagirao na ovo. Molio bi me danima i govorio da to uradim, da ga poslušam. Zato je najbolje da ovu ponudu, prešutim. Stefan ne treba znati svaki detalj iz mog života.
"Ali ti nisi ja Liam i tvoja ponuda je van granica. Ja sam dobra djevojka ako nisi primjetio i odbijam tvoju ponudu. Žao mi je ali.." provučem glavu kroz njegove ruke i odmaknem se, dovoljno. Pogledam sebe u ogledalo i jedino što vidim je crvenilo na svom licu, sada znam zašto mi je ovako vruće. On je kriv. Ne poduzima apsolutno ništa osim riječi i svaki put me njegove riječi dovode do ruba.
"Želim to Lola i ozbiljan sam.Ne možeš mi se samo tako ušetati u život i onda kada ja zahtjevam nešto od tebe ti mi odbiješ? Ne tražim od tebe ne znam ni ja što.." pogledam ga u ogledalu. Samo me promatra, prolazi očima preko mog lica i stvara mi još veću toplinu.
"Ja sam dobra djevojka" priznam.
"Svatko skriva nešto loše u sebi, nitko nije dobrica Lola. Pa ni ti. Siguran sam da imaš zločestu stranu kao svatko. Ja je bar pokažem, i ti bi trebala"
Nasloni se leđima od pločice i nastavi me promatrati. Nisam sigurna gdje da točno gledam. Ogledalo je široko i svaki put kada pomaknem glavu, ugledam njega.
"Ti mi se javljaš?" okrenem se prema njemu.
Liam me upitno pogleda i možda ga iznenadi moja reakcija "Možda ni ti nisi zločest kao što pokazuješ. Možda si i ti neka dobrica samo se pokušavaš sakriti maskom zločestog dečka. Znaš što? Ne ide ti to uopće.."
Spusti pogled prema cipelama i ne trudi se pogledati me. Prsa mu se spuštaju toliko brzo da ih ne mogu pratiti a moje crvenilo. Kvragu, zašto se moram zacrveniti za svaku glupost.
"Lola ne želim se prepucavati sa tobom. Dajem ti vremena da razmisliš. Kao što sam ti rekao, možeš kod mene doći kad želiš, vrata su ti otvorena. Ali ako dođeš, završit ćeš na mom krevetu. Pa ti sada odluči."
"Jedino me zoveš da završim na tvom krevetu? Mislila sam da ćemo se bolje upoznati? Zar nisi ti to predložio?"
Oh kvragu.U problemima sam.
"Tako se družimo Lola. Ti se diraš, ja te promatram i govorim ti što da radiš i tako svaki put kada dođeš kod mene. Lola mogu te rječima dovesti do orgazma. Ne trebam te dirati,ne trebam razmišljati hoće li te ozljediti moja ruka, samo mogu promatrati. Daj zamisli što možeš dobiti sa tim"
"Mogu dobiti poniženje!" odgovorim.
Liam se nasmije "Nitko te neće gledati osim mene.Obećavam ti. Ono što se dogodi u sobi na krevetu, ostaje između nas dvoje. Ne tražim od tebe da se jebemo, samo te želim gledati kako se dodiruješ"
"Bar mi kaži zašto to želiš? Koji je razlog toga da me promatraš kako sebe diram?" upitam ga. To je nešto što nisam doznala i zahtjevam odgovor.
"Jer si ti jedina osoba kojoj dopuštam da te dira. Pošto ja ne mogu, pošto ne dopuštam ostalima da te diraju. Ti ćeš biti ta koja će dirati sebe i ja ću stajati pokraj i promatrati te" objasni
Nasmijem se, toliko da me zaboli vilica od smijeha. Uvijek sam mislila da je Stefan jedina osoba u mom životu koja svakodnevno mi dolazi sa ludim, glupim idejama. Sada dok slušam Liamove--mislim da bi on i Stefan bili jako dobar par.
"Zaboravi" odgovorim.
"Lola" upozoravajuće dozove moje ime.
"Što Lola?" povičem na njega. Počnem gubiti živce i trenutno ludim u sebi. Možda onaj mali,sitni dio mene želi to uraditi, želi nešto novo u životu. Iskustvo možda. Ali kakvo je iskustvo dodirivati sebe?
"Odbijam Liam, već sam ti rekla. Ja sam ozbiljna djevojka, nikada još do sada ..."
Prekine me "Dodirivala sebe. To sam shvatio" preokrene očima i nasloni glavu na pločice. I dalje me promatra, upija me pogledom, isušuje i svaki put kada me odmjeri, grlo mi se sasuši. Utječe na mene. I previše.
"Tako je" čvrsto odgovorim.
"Ajmo zaboraviti sve ovo, pokušat ću zaboraviti što si mi ponudio i jednostavno završimo sa tim. Može?"
"Nema šanse" odmakne se sa pločica i uvali ruke u džepove crne jakne. Vojničke čizme svaki put udara pločicama kada se malo trgne.
"Ima šanse" kažem "Ne možeš me natjerati na nešto što ne želim. Zar misliš da tvoja ponuda nije malo bolesna?" upitam ga.
"Zašto bi bila bolesna Lola? Nitko drugi te neće gledati osim mene. Nitko ni ne treba znati što ti i ja radimo u sobi, što radiš za mene--ono što se dogodi samo ti i ja znamo. Nitko drugi, obećavam ti"
Klimnem glavom, samo zato jer shvatim da koliko god odbijala toliko on sve više zahtjeva. Da li me može prestati gledati tako? Ne mogu se koncentrirati na razgovor kada me tako promatra. Kvragu u što sam upala.
"Koliko ih je do sada bilo u tvojoj sobi i radilo istu stvar kao što bi i ja trebala?" upitam "Koliko ih je skidalo se za tebe i ti si ih promatrao?"
Stvori mu se osmijeh na licu "Kako ćeš se osjećati ako ti kažem da nikada do sada nisam to zahtjevao od nikoga? Nisam ženskaroš Lola ako želiš znati. Ne zovem djevojke na sex, ne dajem im nemoralne ponude. Da li ti je to dovoljno?"
Spustim pogled prema pločicama. Nisam ni mislila da je ženskaroš, poznavala sam ga premalo ali u ovo vrijeme da shvatila sam da on nije jedan od onih koji spavaju sa svakom. Mene je odbijao, Rosie je smatrao prijateljicom i tko zna koliko je djevojaka odbijao. Možda sam sada mrvicu lakša , pošto znam da nisam jedina koju je odbijao.
"Zašto onda ja?" upitam.
Počeše se po bradi "Jer si ti izazov" odgovori. Upitno ga pogledam. Izazov? Što mu to znači?
Poskočim kada oboje začujemo kucanje iza mojih leđa i otvaranje ključanice. Anthony otvori vrata i pogleda u nas oboje.
"Rosie te želi vidjeti Liam" kratko kaže. I on sam shvaća da nas je prekinuo i po prvi put nemam ništa protiv. Proguram se pokraj Anthonya i glavom bez obzira nestanem iz bolnice. Ne mogu stajati pokraj Liama, ne mogu sa njim razgovarati o ničemu, nisam sigurna ni da li želim više ovo sve što sam željela prije.
Izjurim vani i pozovem taxi. Osjetim kako mi ruka drhti kada tražim broj i zovem. Ovo mi je sve novo, drugačije i još nikada do sada nisam dobila ovakvu ponudu. Uđem u taxi, odvezem se kući i kada me taxi iskrca ispred, prije nego što uđem u kuću namjestim umorno lice i odlučim da o ovome Stefan ne smije doznati ni riječi.
Kasno je, pretpostavljam da J.T već spava jer ujutro ima školu. Mama i Max još nisu došli, pronađem Stefana u naslonjaču sa gomilom sladoleda ispred sebe i crtanim. Nasmijem se ugledavši kako gleda crtić i i čini se poprilično uživljen u radnju. Sjednem pokraj njega i on mi ponudi sladoled, ali odbijem.
"Da li ste se ti i J.T večeras dobro proveli?" umorno upitam.
Stefan klimne glavom "Malac me obožava ljubavi. Rekao sam ti" slegne ramenima, nasmije se i ugasi crtani. Nastane tišina u kući.
Pogleda me "A ti? Kako je bilo na tulumu?" upita
Slegnem ramenima "Valjda dobro" lažem. Ne smije doznati ni riječi, u vezi ničega--nikada.
"Samo dobro?"
Klimnem glavom "Kako bi meni bilo na nekom tulumu Stefi. Znaš da ja nisam za to" zijevnem i rastegnem se, davajući do znanja da sam umorna i da on treba otiđi prije nego što izvuče nešto iz mene. Nisam bila dobra lažljivica, a i da jesam, Stefi me poznaje jako dobro i mogao bi sve shvatiti i prije nego što mu ja ispričam, ali neću.
"A Liam, da li je pokušavao nešto ili si ti?"
Podignem se što brže sa naslonjača i osjetim se nervoznom. Da Stefan pokušavao je, ali ne ono što ti misliš. Dao mi je ponudu i sigurna sam da niti još nisi čuo za takvu ponudu.
"Nije ništa, nismo baš bili u kontaktu" odgovorim. "Mislim nismo razgovarali"
Okrenem leđa i zatvorim oči, još i dalje mi njegove riječi odzvanjaju mislima "Želim da se dodiruješ za mene Lola.Želim da se skidaš za mene. Ja ću stajati sa strane i promatrati te"
"Ti si izazov"
"Nitko neće znati što se događa na mom krevetu. Samo ću te ja promatrati. Obećavam ti"
Stefan iznenadno stavi ruku na moje rame i ja reagiram. Previše razmišljam o nečemu što ne bi trebala, ali nikako tu ponudu ne mogu izbaciti iz glave. On nije pitao, on je zahtjevao i to je nešto čega se najviše plašim od svega. Zahtjevao je, činio se poprilično ozbiljan.
"U redu Lolić. Sada idem jer sam umoran i ostavljam te" poljubi me u kosu i ja se nasmješim.
"Hvala što si ostao čuvati J.T-a" zahvalim i ispratim ga do vrata. Još i dalje mi srce toliko kuca da ni ne čujem što bi Stefan priča, ali nekako ga pokušavam shvatiti pa samo klimnen glavom kada kaže da će doći kod mene za par dana.
"Čujemo se" mahnem mu iz vrata kuće i zatvorim vrata.
Kada pomislim da je sve završilo, zaključam vrata kuće i začujem kako vani auto se zaustavlja. Provirim na prozor, pomaknem zastor i ugledam crni džip. Prvo izađe Anthony pa Liam i oboje raspravljaju o nečemu, djeluje kao svađa ali ne čujem ništa, niti želim.
Vratim se natrag u svoj svijet i sjednem na naslonjač, prokleto dobro se sjećajući svega večeras. Poskočim kada mi mobitel zavibrira u jeans jakni
"Sutra te želim kod mene. Ovo nisu želje Lola, ovo su zahtjevi. Zahtjevam da se sutra pojaviš kod mene.Ne zahtjevam crvenu čipku na tebi. Odjeni ono u čemu se osjećaš udobno, što ti se sviđa jer sam siguran da će se i meni to svidjeti. Dodirivat ćeš se za mene Lola i kunem se da ćeš uživati baš onoliko koliko i ja. Susjed "