U PRETHODNOM NASTAVKU:
Petnaest do jedanaest. Bila sam spremna, barem sam se tako uvjeravala. Odjevena u rastezljive crne 'tri četvrtine' tajice i u bijelu majicu na naramenice (nož je bio utaknut u tajice i gaće). Kosu sam svezala u čvrsti visoki rep. Samouvjereno sam hodala do travnjaka, tj. početka šume sa svojom potporom: Jennifer, Jessicom i Katherine. Nisam zapravo bila toliko samouvjerena, više sam se pretvarala da jesam. Bila je masa ljudi ovdje, svi su bili nestrpljivi. To je, pretpostavljam bio neki događaj za njih. Lampice su visjele u zraku. Kamere su bile postavljene u šumi, a zaključila sam to prema tome što je nasred trave bio veliki ekran podijeljen na više kvadrata koji su prikazivali različite dijelove šume, tj. poligona. Harry je bio tamo, s Amber, naravno. Držali su se za ruke. Stara Alexandra bi možda pustila koju suzu, ali ja sam se samo nasmiješila. Ne treba mi više. Preživjet ću i bez njega.
Nisam se htjela maknuti i zaobići 'novi ljubavni par', već sam prošla između njih i odgurnula ih grubo.
"O, Harry, nisam htjela, oprosti srce. Ali, opet..tko bi kome trebao oprostiti, pitanje je sada?." Drsko sam mu se obratila imajući 'bitchy' pogled. Madison je ovdje bila, kao i ostali članovi Vijeća. Neću biti nervozna ispred njih. Samo ću odraditi ono što bih trebala.
"Alex. Sretno." Harry mi je poželio sreću? Wow. Trebala bih biti impresionirana ili što?
"Zašto mi govoriš to? Meni ti sreća neće trebati." Namignula sam mu. Vraga mi neće trebati sreća! Moram odglumiti kuju.
"Dame i gospodo! Ovo je naša ljupka Alexandra Compton koja će danas ići na prvi poligon koji je programiran tako da su vukodlaci nahuškani na nekog. Taj netko je naša Alexandra. Kako se osjećaš, Alex?" Madison me zagrlila, pretvarajući se pred svima da me podnosi, no obje smo znale kamo to vodi. Stoposto je nekakva zamka.
"Ne može bolje." Nasmiješila sam se na što su svi zapljeskali. Koja li glupost! Ako ovo prođem, imat ću najbolju prijavu za ispite u prosincu.
"Prvih sat vremena moraš proći zadatke, a nakon toga se srećeš s vukodlacima koje moraš ubiti. Koristiš samo srebrni nož i svoje moći. Iskreno, malo sam skeptična. Imaš 16 godina. Dvanaest vukodlaka za tebe? Mogu te otrovati ugrizom. A nisam baš ni sigurna u tvoje borilačke sposobnosti ni u tvoje moći." Madison je nastavila objašnjavati.
"Vi ne morate biti sigurni. Ja jesam. Ne izlazim iz šume dok ih sve ne pobijem, do zadnjeg. Radije bih umrla." Odbrusila sam joj.
"Pa, to je pravi borilački duh!" Madison je uskliknula, a svi su ponovno zapljeskali. Jennifer i cure su mi mahnule. Nasmiješila sam se. Ali, raspoloženje mi je pokvarila Amber koja se non-stop motala oko Harryja.
"Dosta s pričom, kad će to sranje početi? Nemam baš vremena." Upitala sam vulgarno, ne birajući riječi.
"Kad god poželiš, dušo." Plavokosa stara baba je odgovorila sa smiješkom gledajući Harryja. Znala je da me Harry zove dušo.
EPISODE 6 - SEASON 3 - WEREWOLF
Alexandra Compton's P.O.V.
Nagovorila sam Madison da mi puštaju glazbu u šumi. Što? Trebam malo motivacije. Jennifer je imala CD s pjesmama, a neke od njih su bile Fighter - Christina Aguilera, Survivor - Destiny's Child, Who Run The World - Beyonce. Sebastian mi je rekao da kad jednom uđem u šumu, vrata se zatvaraju i zaključavaju, pa nemam izlaz osim ako nije otvoreno. Automatski se otvaraju i zatvaraju jer su na struju. Duboko sam udahnula. Cure su me zagrlile, a glazba se raširila šumom i cijelim ovim prostorom. Prvi sat moram proći prepreke magijom.
Ako ovo uspijem, onda ću imati najbolju prijavu za 'vještičji fakultet'. Moram uspjeti.
Vrata su se glasno zatvorila, uzrokujući tup i bučan zvuk. Sama sam sada u ovome. Tlo je škripalo pod mojim koracima kako sam hodala i čekala da nešto iskoči. Bila je tišina dok jedna od pjesama na CD-u nije počela svirati u šumi (Survivor - Destiny's Child). Strpljivo sam hodala ogledavajući se oko sebe.
Odjednom je počela štrcati voda iz meni nepoznatog izvora. Voda je dolazila do mene u velikim količinama. Uskoro je razina vode bila do mojih prsiju, pa zatim me potopila. Znam da mogu izdržati preko deset minuta bez kisika, ali to nije problem. Voda se smrzavala u led iako nije vani hladno.
**
Jennifer Check's P.O.V.
Cure i ja smo imale zaseban ekran samo za sebe. Vjerojatno smo mi bile nervoznije nego Alexandra. Gledale smo kako smireno hoda po puteljku i ogledava se oko sebe. Nitko nije znao koje su prepreke. Čak ni Harry. Samo Madison i Amber. Kuje su najvjerojatnije nešto smislile za što su znale da ju nije Harry pripremio. Ali, to je Alex! Preživjet će.
Sve tri smo se zbunile kad je voda dolazila do Alex. Odakle voda? Ako im je cilj potopiti Alexandru, to stvarno nije problem jer ona ne treba toliko kisika poput čovjeka. No, voda se počela smrzavati na ovoj temperaturi koja je bila oko 20 stupnjeva. Madisonina pomoćnica, Leonarda, visoka crnkinja, nosila je crne naočale nas je obavještavala o preprekama i uvjetima. Voda koja je potopila Alex se sledila, tako da smo sada mogli vidjeti samo njenu sjenu u santi leda.
"Trenutno je temperatura leda oko -10." Uljudno nam je poručila Leonarda. Nije ona kriva što ima takvu kuju za šeficu. -10?
Jessica i ja smo se pogledale u isti tren u nevjerici.
"Rekla sam ti Harry da Alex nije za ovo." Amber je komentirala. Harry je samo šutio. Nije ništa rekao na to.
**
Alexandra Compton's P.O.V.
Led me probadao nemilosrdno. Nisam uopće disala, nisam se mogla pomaknuti. Neću odustati. Zaboravili su da mi je vatra samo jedna od brojnih prednosti. Zaboravili su da kao 'The Vampire Witch' sam sposobna promijeniti temperaturu svog tijela i ostalih tijela koja me okružuju. Skoncentrirala sam se, pokušavajući ne paničariti, znala sam da je ovo samo početak. Moje tijelo se zagrijavalo, uzrokujući zagrijavanje leda. Led se otapao, osjećala sam kako se komadići sante trgaju i tope u običnu vodu. Ipak, trebalo je srediti vodu.
**
Jennifer Check's P.O.V.
Približila sam se najgorem ljubavnom paru na svijetu i Madison i još nekoliko desetini ljudi, te s njima gledala ova zbivanja. Tu je ekran bio puno veći, a i besplatno su nudili grickalice. Moja glupa sestra (bivša) čvrsto drži Harryja koji je izgledao nelagodno i prisiljeno da bude s njom. Nisam bila sigurna, vidim li dobro ili ne, ali velika krhotina leda se odlomila od Alexandre kojoj se sada vidjelo malo manje od pola tijela. Ona koristi magiju. Koristi toplinu? Ideš, Đurđa!
"Led se topi." Madisonina pomoćnica nas je izvještavala, tipkajući po svom uređaju kojem je saznavala sve novosti.
"Led se topi? Kuja, mislim, Alexandra nije mrtva? Harry, mislila sam da ju nisi pripremao za ovo." Plava sestrica se začudila. Glupača. Harry je ispustio njenu ruku stavivši svoje u džep. Očito je bilo da ga živcira, baš kao i ostatak svijeta. Osim Madison.
"Nisam jer ni ne znam što će se događati." Harry je odgovorio sklopivši ruke. Nije micao oči s ekrana.
"Znači...ona je sama vježbala." Madison je bila nezadovoljna Alexandrinim radnjama.
"Čini se da mala dobro kontrolira elemente. Voda, vatra, zrak i zemlja." Leonarda je bila impresionirana Alexandrom i zadivljeno ju je gledala kako svojim moćima lomi led.
"Baš." Preokrenula je Amber očima. Šta se ona ima javljati! Ja se dam kladiti u svoj život da Amber nije vještica.
"Što radi?" Jessica me upitala dok su se ljudi približavali ekranu. Alexandra je nestala, tj. spustila se do dna vode, zemlje i izvadila srebrni nož te ga zabola u prljavo tlo. Držeći čvrsto srebrnu dršku je zažmirila i, pretpostavljam, izgovarala riječi u sebi. Voda se stala povlačiti u zemlju, pukotina koju je Alex načinila je upijala vodu velikom brzinom. Alexandra je ustala, uzela nož, oprala ga u toj maloj količini vode koja je još ostala i krenula dalje. Like a boss.
"Koja carica, e!" Jessica se krenula smijati uzimavši kokice. Opet će kasnije povraćati.
"To je moja cura." Harry je prošaptao i divio joj se. Možda on nju stvarno voli, samo što je sve tako ispalo? Ali, šta sad. Povrijedio mi je sestru i mora snositi posljedice.
**
Alexandra Compton's P.O.V.
Ovo je bilo za dlaku. Ne smijem se plašiti. Ostalo mi je još oko 50 minuta. Moram biti mirna. Krenula sam dalje. Kad sam nagazila na nešto, pogledala sam prema gore i vidjela da željezna gromada pada prema meni. Znala sam da ne mogu ovo fizički dići jer je gromada bila preteška, sigurno je težila 150 kilograma, pa sam iskoristila drugi adut. Magiju.
Odmaknula sam se od mjesta na kojem sam bila maloprije i usredotočila se na željezni padajući predmet. Telekineza. Uskoro je željezna gromada lebdjela u zraku. Ove stvari su mi oduvijek dobro išle. Pomicanje stvari umom.
Ne smijem se smesti, moram pričekati da Madison zapiše da sam prošla drugu prepreku. Zelenoplavim očima sam oštro gledala krupni komad željeza još uvijek ga zadržavajući u zraku.
Možda bih si mogla nabiti još koji dodatni bod. Zašto ne prepoloviti željezo na pola koristeći samo um? Amber bi vidjela da nije jedina ženska u dvorcu koja može raditi čuda. Dosta mi je ponižavanja i omalovažavanja. Pokazat ću sve što znam i dati apsolutno sve od sebe.
**
Jennifer Check's P.O.V.
Tako smo bile ponosne na Alexandru. Pljeskale smo i skakale te se grlile kao luđakinje, sve u inat Amber kojoj je nos odvisio dolje. Neka se samo duri. Jessica je uzela još jednu posudu s kokicama, a ja sam joj preotela ju.
"Hej!" Uskliknula je Jess začuđena mojim potezom.
"Trbuh će te boljeti i povraćat ćeš." Opomenula sam je, baš kao prava starija sestra.
"Joj, šta misliš. Slavimo Alexandrinu pobjedu." Nisam ni trepnula već je ponovno žderala. Imala je pravo, danas si možemo dozvoliti malo užitka.
"Ona uopće nije pobjedila, niti neće." Amber nam se približila i uzela nepristojno jednu od kokica iz posude. Tko joj je dozvolio?
"Daj, šuti plava, ljubomorna si jer Harry cijelo vrijeme joj bulji u poprsje. Harry, znam da joj taj grudnjak dobro stoji, ali daj stvarno?" Katherine je stala ispred nas, do Amber. Znala je da nam stvarno nije do svađe, ali Kath je uvijek spremna na prepiranje. Njena specijalnost.
"Što?" Harry nas je zbunjeno pogledao i upitao.
"Urgh, Jennifer, Jessica i ti kako god se ti treća zvala, uništit ću vas." Nije znala što reći i napraviti, pa nam je zaprijetila. Jadno.
"Da..Jedva čekam. Kad nas uništiti, kad mi sredimo tebe? A, ne..trebala bih te prepustiti Alex." Ubacila sam se glasno mljackajući i smješkajući se. Amber stvarno ponekad pretjera.
"Baš je sposobna." Odvratila je preokrenuvši očima. Htjela se okrenuti, ali moji refleksi i osjetila su bila daleko bolja od njenih, pa sam je zgrabila za zapešće i čvrsto ga stisnula. Osjećala je bol, ali nije htjela priznati.
"Kladim se da ti ne bi prošla nijedan zadatak." Krenula sam je provocirati, no to nije bila samo provokacija. To je bila istina. Možda mi nitko ne želi vjerovati, ali Amber nije vještica. Mislim, jest, ali ne u onom smislu.
"Bitch, molim te." Prasnula je u smijeh. Promatrala sam Harryja iza nje. Njega je boljela ona stvar za Amber, samo je gledao što će Alexandra raditi. Amber i Harry neće biti skupa. Za to ću se ja pobrinuti.
**
Alexandra Compton's P.O.V.
Još 15 minuta do ponoći. Prošla sam gotovo sve zadatke. Samo mi je jedan preostao. Moram pronaći zlatni novčić koji je zakopan u zemlji. Da bi stvar bila još bolja, ako uopće pronađem mjesto gdje je sakriven, moram prebrati oko 3 000 novčića. Naravno, samo jedan je zlatan, a svi ostali su lažni. Shit. Samo 15 minuta imam.
Zlato je metal. Provodi struju i toplinu. Te bi mi činjenice mogle pomoći. Atmokineza bi mi možda mogla pomoći. Možda, ali nikada to nisam isprobala, a vjerujte mi, ovo nije vrijeme za isprobavanje. Bolovi u trbuhu su se javili, od nervoze. Što sada?
Ponekad bih trebala riskirati. Moram probati s upravljanjem vremena. Ako izazovem oluju, grom će udariti na mjesto gdje je metalni predmet, tj. novčić.
Stala sam na mjesto u šumi, gdje nije bilo previše drveća i uperila pogled u nebo. Što sada? Da kažem: 'Abrakadabra, udri!' Glupost. Svjesna sam da me promatraju s kamerama. Bože, daj mi samo najmanji tračak groma. Minea, ne molim ti se, ali te molim...pomozi mi. Znam, nisam Amber, ali zaslužujem malo pomoći. Minea zna kako je to biti izdan. Daj mi snage, daj me prosvjetli jer sam neznalica o magiji. Samo mi daj pomozi.
Glupo je da sam u sebi molila začetnika magije za pomoć s obzirom da samo Amber ima to pravo, ali stvarno ne znam što raditi. Podigla sam se sa zemlje, kojih deset centimetara i lebdjela sam u zraku. Raširila sam ruke i pogledala prema noćnom nebu na kojem je jedina svjetlost bio Mjesec sa zvijezdama.
Vještica sam. Poznajem prirodu, ona poznaje mene. Pa, zašto, dovraga, sada ne može udariti grom!?
Nešto se počelo događati. Vjetar je grubo njihao grane stabala. Još deset minuta. Granajuća munja je zasvjetlila na nebu. Jebem ti, uspjela sam! Da me sada ne gledaju na kameri, počela bih plesati ples Dore istražitelja 'We did it!'. No, nemam vremena. Možda bih trebala ovu munju pojačati. Što ako neću vidjeti kamo bude grom udario. Da se podignem na višu razinu? Ajme, samo bi mi udarac groma falio.
Ali, opet, Jennifer mi je rekla da ponekad treba riskirati. Letjela sam uspravno i izdigla se nad drvećima. Spustila se kiša. Shit. Kosa mi se namakala, baš kao i odjeća. Vrijeme mi ide. Snažni, nagli i neočekivani tresak groma me toliko uplašio da sam umalo pala na zemlju. Vidjela sam njegov smjer. Tamo je metal. Tamo je! Jebem ti i kišu i sve, majko moja!
Spustila sam se na zemlju i počela trčati prema udarenom području. U mraku sam ugledala brdo novčića. Bilo je premračno. Rukom sam prelazila preko novčića, pokušavajući naći onaj pravi. Uskoro se uhvatio jedan za dlan. To je taj? Nije me briga, vukodlaci dolaze po mene za manje od deset minuta, a ja sam još ovdje, mokra od pljuska.
Trčala sam prema vratima šume, prema ljudima koji su tamo nestrpljivo promatrali kako izvršavam svoje zadatke. Moje oči su ponovno gledale Harryja i Amber, zajedno, ali i Jennifer koja se svađala s jednim od njih dvoje. Svi su imali kišobrane ili su stajali pod nekim krovom.
"Jenn!" Povikala sam i svi su odjednom bacili pogled na mene, a ja sam bacila novčić Jennifer koja ga je ubrzo uhvatila. Daleko bacam i gađam iako sam udaljena od njih oko deset metara.
"To joj je najveći grom?" Čula sam Amberin komentar. Razljutila me. Moram se vratiti u šumu ili će me vukodlaci vratiti. Sve što im je ugravirano u njihov glup mozak jest: 'Ubij Alexandru Compton'.
**
Stajala sam u središtu šume držeći se za lijevu stranu hlača, tamo sam nosila nož. Kiša je još uvijek padala. Amber želi veći grom? Dobit će ga! Dosta mi je njenog sranja! Dosta mi je tog njenog mišljenja da može dobiti što god želi, kad god želi, gdje god želi. Udarila sam desnom nogom u tlo. Zemlja se počela tresti te sam uskoro skoro ogluhjela od zvuka glasnog groma koji je poletio prema zapadnoj strani, strani gdje su me Jenn, cure i ostali ljudi gledali na ekranu. Toranj u dvorištu dvorca je zvonio i označio ponoć. Shit.
**
Jennifer Compton's P.O.V.
"Gdje je sad Alex?" Katherine je buljila u ekran, gledajući svaki dio ekrana zasebno, nadajući se da će negdje naći njenu figuru. Ali, nije je bilo u šumi. Mislim da je malo prije našla mjesto gdje su bili skriveni novčići. Kamo je nestala?
"Vjerojatno se uplašila." Amber se javila.
"Amber, šuti jer znam da se ti uplašiš svako jutro kad se pogledaš u zrcalo. Alexandra je hrabra." Ubrzo sam ju ušutkala. Rekla sam samo istinu, ništa više.
"Mhm." Promrmljala je Amber grleći Harryja koji se pokušavao odmaknuti od nje.
"Jennifer!" Netko je zavikao. Alex je, mokra kao miš, držala zlatni novčić. Smiješak joj je izblijedio s lica kad je vidjela Amber kako se vjesi oko jadnog Harryja. Nije mi žao Harryja što je povrijedio Alex, ne, gad je sve zaslužio što mu je god Alexandra rekla, ali mi ga je žao zbog Amber. Te kuje se ne možete samo tako rješiti. Alex je odlučila ignorirati najgluplji par na svijetu te mi je dobacila novčić, a zatim se okrenula prema šumi i vratila.
"Ima novčić!" Jessica je uskliknula, a brojna masa vampira, vještica se okrenula prema nama.
"Bitch, umri. Sad ću prodat ovo zlato i onda kupujem brdo čokolade za Alex, Jessicu i Katherine." Pokazala sam okrugli komadić zlata Amber i pokazala joj jezik. Hvala Bogu, stajali smo ispod šatora, pa kiša nije mogla doprijeti do nas.
"A mene?" Cure i ja smo se okrenule i vidjela Billa Comptona, našeg najnovijeg tatu koji je u zadnje vrijeme bio zaposlen i nismo ga puno viđale. Morao se preseliti iz Louisane, uzeti sve papire iz arhive i obaviti slične poslove vezano uz papirologiju i vampire. Ipak je on, kralj što nas čini princezama. Bože, volim svoj život!
"Bill, ovdje si!"Jessica je pohitala prema njemu i zagrlila ga.
"Da, kasnim, znam. Alexandra će mi valjda oprostiti." Rekao je Bill tapšajući je po leđima.
"Hoće, tata. Nervozna sam." Jess je odvratila nakon što su se razdvojili, a Bill je stao između Jessice i mene promatrajući Alexandru koja se vraćala u središte šume, mjesta cijele ove radnje.
"Ne brini, Jess. Alex će uspjeti.." Bill je sklopivši ruke rekao. Vjerovao je u nju, vjerovao je u sve nas.
On je doslovno najbolji tata ikad! Nažalost, nije mi pravi, ali to ga ne čini ništa lošijim. Tako je cool. Nosi crnu kožnu jakne, neke traperice, a frizura mu je predobra danas. Prije je bio nešto ćelaviji.
"Jason i Sookie su ovdje?" Katherine je upitala Billa.
"Da, pričaju s Theresom." Odgovorio je.
Odjednom se začuo snažni tresak na što smo se sve tri stisnule k Billu koji nas je zagrlio i pokušavao vidjeti što se dogodilo. Kad sam otvorila svoje, maloprije zatvorene oči, prizor me istovremeno šokirao i zadivio. Grom je udario kraj nas. Dimilo se iz trave, a mali plamenovi vatre su se gasili pod kišom. Struja je nestala. Ekran je bio potpuno crn. Shit.
"Gospodine Styles, struja je nestala." Madisonina tajnica, Leonarda mu je rekla. Harry je maknuo Amberine gnjusne ruke sa sebe i zabrinuto joj rekao: "Popravite onda to."
Kiša je prestala padati.
"Ne možemo. Grom je uzrokovan magijom, pa je i magija uzrokovala nestanak struje. Svi kablovi su sprženi." Crnkinja mu je odvratila. Ajme meni. Alexandri se ne piše dobro.
"O, ne." Tiho je kovrčavi izustio.
"Što je, Harry?" Jessica je upitala, ali mislim da nam je svima bilo jasno.
"Vrata su na automatsko otvaranje, struju. Dok nema struje, Alex ne može van iz šume. Nema više ni malo osvjetljenja u šumi. Ne možemo vidjeti hoće li se što desiti Alexandri." Objašnjavala sam.
"Isuse." Bill je promrmljao. Po pravilu, nitko ne smije otići po nju.
"Moram po nju." Harry je, kao da sam znala, odlučio i pošao prema ulazu šume. Metalna vrata su bila vrlo čvrsto zatvorena. Nemam pojma kako on to planira ići po nju.
"Harry, ne moraš." Amber ga je slijedila i primila za ruku.
"Amber, hoćeš me ti jednom pustiti na miru, k vragu!" Bijesno je istrgnuo svoju ruku iz njene, ne razmišljajući o ničemu osim o njoj. Alexandri.
Toranj, visok oko 10 metara, sagrađen od neke mješavine sive i bijele boje cigli je odzvanjao. Ponoć je i pun mjesec.
"Sranje." Kath je promrmljala nakon što smo čuli zavijanje vukova ili nama još dražih stvorenja, vukodlaka.
**
Alexandra Compton's P.O.V.
'Auuuuuuuuu!' Bili su ovdje. Vrebali su, čekali mene. Isuse, pomozi mi, jer ako nećeš ti, tko će? Najvjerojatnije su bili raspršeni po šumi, sakriveni iza nekog drveta i grma. Mrak im je godio. Oni su svejedno vidjeli, dok je meni vid bio lošiji. To je jedna od mojih mana. Tama.
Duboko sam disala pokušavajući dozvoliti kisiku da dođe do mojih stanica i tako mi omogući da bolje razmišljam. Ne mogu sada paničariti. Režanje vuka me uznemiravalo. Najbolje da se popnem na najviše stablo. Tako ću i učiniti. Tiho sam hodala, bojeći se da prljavi i sitni kamenčići ne proizvode škripajuće zvukove. Poletjela sam i tako došla do najdeblje grane, za koju sam bila sigurna da neće puknuti pod mojom težinom.
Stišala sam disanje, svodeći ga na minimum. Bilo je pretiho. Osjetila sam da mi se zjenice šire. Oči su mi sada puno bolje vidjele, više nije bilo tako mračno. Više polumrak, kao u ranu zoru. Dakle, ipak mogu nešto vidjeti noću, samo moram dati očima vremena da se prilagode novim okolnostima. Već sam ranije spomenula, bilo je pretiho. Pokušala sam se usredotočiti i čuti zavijanje ili režanje, ali ništa nisam čula. No, zato sam vidjela par smeđih očiju kako strpljivo čekaju na mene da popustim i spustim se sa stabla, misleći da sam sigurna. Vukodlak nije znao da sam hibrid. Moja krv još uvijek miriše kao ljudska, ali je boljeg okusa, kako tvrdi Katherine.
Katherine. Možda će mi njena krv pomoći u ovoj nevolji. Nadam se, barem.
Polako sam vadila nož držeći ga čvrsto u ruci te pazeći da mi ne isklizne iz dlana koliko su mi ruke bile znojne. Naciljala sam mu glavu i duboko udahnula na što je 'beštija' podigla glavu prema meni.Bacila sam nož prema njemu koji se zatim zabo u njegovu dlakavu glavu zadavajući mu ozbiljnu ranu. Vučina je počela zavijati i zvati ostale beštije ovamo. K vragu! Skočila sam s drveta, koje je bilo visoko oko tri-četiri metra i grubo izvadila nož iz njegovog mozga. Fuj! Hrana će mi se za cijeli život zgaditi. Nikad nisam voljela krv, ali sada me nitko ne pita.
Kad sam se okrenula, dva vukodlaka su nasrnula na mene srušivši me na blato. Sigurno su skupa težili oko 200 kg. Nož je odletio metar od mene i ispružila sam ruku kako bih ga dohvatila, ali bezuspješno. Moram se braniti od prokletih vukodlaka inače će me ugristi i otrovati. Vatra mi uvijek pomaže. Uhvatila sam jednog od njih dvoje za ružnu njušku i zagrijala ruke do te granice da je narančastocrveni plamen šiknuo iz mojih dlanova. Dok se jedan odmaknuo od mene zbog boli, drugi se uplašio. Iskoristila sam priliku njihove nepažnje i telekinezom dohvatila nož (to znači da je sam nož dospio u moj lijevi dlan). Vukodlaka kojeg sam maloprije opekla sam šutnula čizmom na malu, ali debelu petu na što je odletio nešto malo podalje od onog prvog kojeg sam upravo ubila, a drugog zdravog sam par puta ubola u tijelo i zapalila mu dlaku. Cviljenje se proširilo cijelom šumom.
Bijesan, opečeni vukodlak je pokušao skočiti na mene, ali prije toga sam ispružila oštricu srebrnog noža prema njemu i nabola mu ga u srce. Ne volim ovo raditi, ali oni su ti koji me pokušavaju ubiti. I ja njih, da budemo iskreni.
Tri sam ih sredila. Ne ide matematika najbolje, ali '12-3=9'. K vrapcu! Još devet njih? A tako sam je*eno umorna i spava mi se. Začula sam režanje iza sebe. Okrenula sam se i ugledala ih svih devet ovdje. Ne mogu sama protiv svih najednom. Sranje.Pretpostavljam da je ovo trenutak kada bih trebala bježati. Da.
**
Jennifer Check's P.O.V.
Svi smo bili napeti. Iščekivali smo nešto, nekakvu informaciju jer je nekako bilo tiho. Barem se ništa nije moglo čuti. Katherine kaže da se čuju udarci nogu po zemlji, tj. kako netko trči, ali da ne može ništa reći o tome što se događa. Upravo je električar stigao koji je trebao popraviti kvar i zamijeniti nekoliko osigurača.
Harry i Louis su radili na vratima. Pokušavali su ih otvoriti svim mogućim alatima, ali jednostavno nije išlo. I to ti je nekakva tehnologija. Bill im je pomagao. Ako ništa drugo, Harry je uspio savinuti željeznu debelu kvaku, Louis je držao bateriju, a Bill je čačkao po bravi.
"Ljudi. Nije sve tako mračno. Još uvijek su aktivirani senzori u šumi i aparati za prisluškivanje. Senzori mi pokazuju da se figura visoka oko 1,60 m kreće brzinom od 50 kilometra na sat." Informirala nas je uljudna Madisonina tajnica koja je također bila vampirica, koliko sam uspjela saznati. Tako sam ponosna na Alexandru, ali istovremeno sam uplašena. Što ako joj se nešto dogodi?
"Alex tako brzo bježi?" Alexandrina mama je podigla začuđeno obrve. Sjećam se kada nam je Alex govorila kako je apsolutni antitalent za tjelesni i trčanje, a pogledaj ju sada.
"To je nekakva pogreška. Znam tu malu, kako bi netko poput nje mogao trčati tako brzo?" Madison je komentirala. Kad će ona dobiti otkaz više?!
"Madison. Ona je hibrid." Jess se nasmiješila, gledajući je svojim opakim plavim očima. To je moja seka!
"Da, ali.....jednostavno ne može! Koliko je trenirala?" Amber je ljubomorno i glasno upitala.
"Tri mjeseca. Svaki dan u tjednu." Katherine je sklopila ruke, naslonivši se na stup šatora.
"Mislim da ih je samo devet. Tri je već sredila." Leonarda je gledala u ekran tableta koji nam nije davao snimke, već su se samo točkice kretale po karti.
"U roku od koliko minuta?" Harry je upitao, pošto je sve slušao. Kladim se da unatoč njihovoj svađi je bio ponosan na svoju učenicu, najbolju prijateljicu (barem bivšu) i gotovo buduću curu.
"Dvadeset." Crnkinja je odgovorila.
**
Alexandra Compton's P.O.V.
U ovom bjegu, nekako sam uspjela ubiti još četiri njih. Poslužila sam se trikom iz svog prvog zadatka. Pustila sam vodu na njih (imala sam izvor u blizini), zatim ih zaledila do smrti. Još ih je pet preostalo. Mislim da će uskoro jedan ujutro. Tako sam umorna. Samo želim otići spavati, ali moram ih poraziti jer ne mogu izaći iz šume. Vrata su zaglavljena. Tako da, htjela ja ili ne, moram ostati ovdje, a sigurno neću spavati na miru s pet vukodlaka oko sebe.
Jedan je bio iza mene. Moram biti smirena. U odrazu lokve vode na zemlji sam krajičkom oka promatrala ružnog vukodlaka. Prema pokretima nogu sam shvatila da se priprema da skoči na mene. Hvala Bogu da znam letjeti. Naravno, bila sam u pravu, pa je tako 'ružna beštija' kako ja nazivam ova čudovišta pokušala skočiti na mene, ali sam na vrijeme skočila u zrak i tako pala na njegova leđa. Prilike više nije bilo. Nož je uskoro završio u njegovim leđima i raskrvavio mu cijelo tijelo. Paralizirala sam ga. Da se ne muči, zapalila sam ga.
Osjećam se odvratno. Gadim se sama sebi, ali s druge strane znam da moram ovo učiniti.
**
Još samo dva. Jedan je bio vođa čopora, koliko sam shvatila, pa je tako bio i najjači i najbrži. Nervozna sam. Mislim da je prošlo dva sata ujutro. Iscrpljena sam i koncentracija mi popušta. Gladna sam i žedna. Prljava i krvava. Da o odjeći uopće ne pričam. Skrivala sam se na krošnji jednog od najvišeg drveta u ovoj šumi.
Moram popiti malo vode i umiti se. Vukodlaka nigdje nije bilo na vidiku što je bilo dobro, na jednu stranu, ali na drugu sam znala da su još uvijek u šumi jer ni oni ne mogu pobjeći odavde. Spustila sam se s drveta i počela tražiti barem malo pitke vode. Bježim i borim se već 4 sata. Nisam okusila ni kapljicu vode ni krvi, a znam da je to neophodno za mene.
Dok sam odvratila svoju pažnju samo na malo vode, neočekivano me vukodlak napao. Nisam se ni snašla, bila sam iscrpljena kao što sam ranije spomenula i osjetila sam oštre zube u svojoj koži. Zavrištala sam iz sve snage. Osjetila sam vukodlački otrov kako je počeo djelovati negativno na mene. Uhvatila sam ga za dlaku i odmaknula gadnu glavu od sebe. I njega sam ubila. Vrlo brzo.
Duboko sam udahnula. Počela sam vidjeti duple slike. Preznojavala sam se i vrtjelo mi se. Sjetila sam se kako mi je bilo kad me Harry otrovao. Nema šanse da pobjedim vođu čopora ovakva. Popikavala sam se, ali sam nekako se uspjela primiti za koru stabla.
**
Jennifer Check's P.O.V.
Popravljanje vratiju i otključavanje je još uvijek trajalo, ali jedna stvar ga je prekinula. Vrisak. Ženski vrisak. Alex! Što je najgore što joj se može dogoditi? Ugriz vukodlaka, naravno. To je najbolnija i najsporija smrt za vampira ili hibrida. Nisam znala je li dobro, je li ubila zadnjeg vukodlaka ili ih ima puno.
Katherine nas je tješila da će biti dobro jer ima njenu krv, ali nisam bila tako sigurna. Nitko nije bio siguran. Nije da ne vjerujemo u nju, ali je još mlada i neiskusna i jednostavno...ne znam. Bojim se.
"Madison! Imaš li ti nešto s kvarom vratiju?" Harry je ustao iz čučnja i približio joj se bacivši pajser sa strane, na travu.
"Nemam, Styles. Odakle ti to?" Uplašeno je odgovorila mucavši. Laže. Ima. Možda je Alexandra prouzročila ovaj grom koji je uzrokovao nestanak struje, ali vrata ne mogu biti baš tako zaglavljena. Jedan vampir bi ih trebao razvaliti k'o iz šale. Pogotovo netko star poput Katherine.
"Zašto si napravila ovakav poligon?" Upitao ju je. Madison je postajala sve nervoznijom, baš kao i Amber. Mislim da ih je Hazza prokužio. Mene samo sad zanima zašto je Alexandra vrištala.
"O čemu ti pričaš?"
"Ovaj poligon je samo za potomke originalnih loza. Misliš da sam glup!?" Izderao se nad njom takvom glasnoćom da sam se čak i ja trznula koja sam bila skroz na drugoj strani, nasuprot njima.
"Pa, ona je rekla da je jednako snažna kao i Amber, pa sam ju htjela testirati." Nasmiješila se stara plastična baba.
"Htjela si ju testirati? Pa koji je tebi vrag?! Čak bih se ja morao za ovo pripremati, kamoli ona!!"
"Ne deri se na mene." Pokušavala je biti smirena. Znali smo svi da se boji jer nema nikakav autoritet nad njim.
"Madison Myrtle, ako se što dogodi Alexandri, kunem ti se pred svima da ću te ubiti. Jasno?!" Zaprijetio joj je. Harry, zaribao si jučer, ali sada si to počeo ispravljati. Valjda, ako je ne planira predati Maxu iako sumnjam jer da je želio, već bi odavno to učinio.
"Dao Bog da umre tamo jer znam da hoće. Posebno sam prilagodila poligon. Ne može ovo preživjeti čak i da želi." Šapnula mu je, no čula sam. Baš kao i svaki vampir ovdje. Jedino oni mutavi članovi Vijeća nisu, pa nam neće htjeti povjerovati da Madison nije dobra za Vijeće.
"Dokazat će ona svima da može!" Odgovorio je.
"Styles, zašto te toliko briga za nju?"
"Jer je volim, k vragu!" Njegove riječi su nas sve iznenadile, a Amber je gotovo pala na dupe kad je ovo čula. Umri, kujo! Čula si sada.
**
Alexandra Compton's P.O.V.
Ležala sam na grani drveta. Ovdje sam bila sigurna. Osjećam se kao da će mi se svaki čas neki dio tijela paralizirati. Užasno. Obrisala sam krvavu oštricu noža u bijelu majicu koja je barem nekoć bila bijela, nakon ovog masakra i borbe, baš i ne. Pun mjesec me fascinirao i plašio istovremeno. Možda mogu dobiti energiju iz njega. Mjesec zapravo ne svijetli, već svijetli Sunce iza njega. Moram dobiti bilo kakvu energiju, a Sunčeva se činila najboljim izborom. Oblizala sam žedno usne. Čekao me dolje. Režao, pokušavajući se popeti gore, do mene. Ali, nije mogao. Zasad.
Slušala sam njegovo disanje i kucanje srca. Slušala sam dernjavu iz dvorišta dvorca iako sada sam sve slabije čula, pa većinu toga nisam ni razumijela. Tri ujutro je. Ne mogu sada odustati.
Neću umrijeti ovdje. Ne, ovdje, u prljavoj šumi, u krvavoj i blatnoj odjeći. Ne sada, tako mlada i iscrpljena. Ne, zbog toga što sam odustala.
Digla sam se s grane, slabo stojeći na nogama i promatrajući njegove žute oči. Okrutnost je rješenje. Mrzim ovo. Nemam izbora ako želim živjeti. Bacila sam nož na njega koji je sada bio zaronjen u njegovu crnu kožu te sam skočila sa stabla na njega. Zbog prejakog udarca sam mu slomila lubanju, smrskala glavu. Umro je. Gotovo je. Napokon je gotovo. Prešla sam desnim dlanom preko znojnog čela i udahnula malo zraka.
Vrijeme je da se vratim. Sutra odlazim odavde. Moram se odmoriti. Moram preživjeti iako bih najradije umrla od umora, boli i iscrpljenosti. Moram dokazati plavokosim kujama da sam jača od njih.
Uhvatila sam nogu vukodlaka smrskane glave i vukla ga sa sobom kako sam se vraćala do vrata. Još uvijek sam krvarila. Sranje. Moram nečime zamotati ranu. Svukla sam majicu ostavši samo u grudnjaku. Znam da će me tamo Harry vidjeti, svi, čak i Bill, ali Jennifer mi je jasno rekla: 'Radi što moraš, samo da preživiš.' Čvrsto sam stegnula majicu oko desne nadlaktice. Trudila sam se da najčišći dio majice dospije na ranu. Nastavila sam s vukodlakom do dvorišta.
**
Došla sam do vrata koja su bila zatvorena, ali čim sam stigla, Harry je digao snažnim rukama vrata težine 150 kilograma i maknuo ih sa strane. Iznenadio se ugledavši me polugolu. Svi su se iznenadili i buljili u mene. Neka bulje, ja sam ta koja je upravo preživjela najveće sranje u životu.
Dovukla sam mrtvog vukodlaka do Madison kojoj se prizor zgadio toliko da je povraćala (zamislite, kako je tek bilo meni) te sam bacila srebrni nož kraj lešine. Marie je dotrčala do mene, zajedno s Harryjem i Jennifer.
-----------------------
evo:) jel dobar nastavak?
nadam se da vam se sviđa, sori šta kasnim volim vas sve, hvala što čitate, hvala što komentirate, puno mi vaša podrška znači, sljedeći nastavak će tek u petak ili subotu, škola počinje uskoro, hvala vam što smo se skupa družili tijekom praznika, sad su nastavci bili svaki dan ili svaki drugi, sad će se radnja usporiti jer će biti jedan (ili dva) nastavka na tjedan, a dosad ih je bilo 3, al ću se truditi pisati velike nastavke. hvala vam još jednom, volim vas, nadam se da ste se dobro proveli na praznicima.:* <3