Sasvim je prirodna pojava da autori kroz svoje priče promiču vlastita uvjerenja i stavove. To je nekim dijelom i svrha pisanja.
Ono što je bitno jest da svoje ideologije uključite nenametljivo. Dakle, nemojte voditi čitatelja za ruku nego mu dopustite da donosi sam svoje zaključke.
Naprimjer, ja sam feministica i smatram da se feminizam treba promicati kroz ženske junakinje. U svojoj knjizi "Pjesma crne krune" nisam izričito napisala da je moja junakinja Kasandra neovisna i snažna žena, već sam to pokušala pokazati njenim djelima. Trudila sam se čitateljima prenijeti djevojku koja se može sama spasiti, te čak spasiti i muškarca. Moj cilj je da svatko tko pročita moju knjigu zaključi da su žene jednako snažne kao i muškarci (što je bit feminizma), ali taj stav nisam nametala kroz pisanje.
Još jedno uvjerenje koje je zastupljeno u "Pjesmi" jest rušenje predrasuda prema određenim skupinama ljudi. Sve u svemu, jednakost je nešto oko čega sam ja strastvena i to prenosim u svoje pisanje.
Izražavajte svoja uvjerenja u pričama, ali radite to suptilno i bez nametanja :)