"Liam! Prestrašio si me!"uhvatila sam se za stol u kuhinji.
"Oprosti, nisam znao da si ovdje." došetao je do mene i također uzeo čašu vode.
"Ni ti ne možeš spavati ha?" uzela sam gutljaj vode.
"Nah. Što tebe drži budnom?" upitao me.
"Ona luđakinja do mene." nasmijala sam se sama sebi.
"Primjetio sam da ni ona niti Eleanor ne mogu spavati mirno." i on je nasmijao. Kimnula sam glavom.
"Smijem ti odati jednu tajnu?" ni sama ne znam zašto sam to rekla.
"Naravno, reci." zainteresirao se.
"Pa, moja sjećanja, ona su se, možda, donekle vratila." zagrizla sam usnicu.
"Zašto to tajiš?! Pa to je super vijest!" nasmijao se.
"Zato što nisam sigurna da su točna i još uvijek ih ne mogu povezati." pogledala sam u pod koji je iznenada postao stvarno zanimljiv.
"Hej, nama možeš sve reći. I da nisu točna nema veze, dečki će razumjeti, cure će razumjeti, ja ću razumjeti." blago se nasmijao zagrlivši me.
"Liam, ti si stvarno dobar dečko, Eleanor je sretna što te ima." šapnula sam.
"Znam." rekao je kroz smijeh "Idemo sad spavati?"
"Mogu probati, ali ništa ne obećavam." slegnula sam ramenima. Liam se nastavio smijati.
* * *
Čujem glazbu. Mirna glazba i umirujući glasovi. Odjednom počne divljačka glazba i osjetim bolove na leđima. Naglo otvorim oči i shvatim da po meni skače Steph dok Harry, Niall, Zayn i Louis pjevaju. Eleanor trese Liama koji leži do mene. Očito spava kao i ja.
"Jeste vi normalni!?" viknem na njih "Hoće li prestati?!" okrenem se prema Liamu koji umorno gleda u mene.
"Ako ne ustaneš, neće." pospano zijevne ustajući.
"Dobro, dobro. Budna sam!" podignem ruke, ali ne ustanem.
"Diži se!!" vikne Louis, a Niall mi pruži ruku kao znak da ustanem. Jedva mu pružim ruku na što me naglo povuče. Kako su mi noge još spavale završim na podu "Krasno Niall, baš krasno." zavrtim glavom ustajući. Ovaj put mi stvarno pomogne.
"Sorry." prošapće kroz smijeh. Zakolutam očima i krenem za ekipicom u kuhinju.
U nosnice mi uđe miris svježeg tosta i palačinki. Nadam se da Louisova mama fino kuha jer bi bila šteta uz ovakav nevjerojatan miris.
"Zdravo majko." Louis se nasmije i poljubi svoju mamu u obraz.
"Sjednite, sve vam je na stolu." ona se nasmije. Sjednemo i pojedemo. Moram priznati da je doručak bio izvanredan.
"Što radimo danas?" upitam.
"Pakiranje." brzo reče Harry pa se zagrcne. Podignem glavu prema njemu i shvatim da ga svi ljutito gledaju.
"Što sam propustila?" upitam ih, ali mi nitko ne odgovori "Neka netko nešto kaže molim vas!" već sam postajala ljuta.
"Mi, možda idemo-" Zayn počne, ali zastane.
"ŠTO!?" viknem "Oprosti Zayn, samo trebam odgovore."
"Turneja nam se nastavlja." tiho reče Louis. Skoro mi zaleti komad tosta.
"Kad ste mi mislili reći?" upitam donekle smireno.
"Dan- danas." prošapće Niall.
"A kad odlazite?" upitam ih, ali nisam ih mogla pogledati.
"Za dva dana." šapne Liam. Duboko udahnem i nabacim lažni osmjeh.
"Idemo onda iskoristiti današnji dan!" viknem glumeći uzbuđenosti.
"Nisi ljuta?" zbunjeno me upita Louis.
"Zašto bih bila, pa ja sam samo još jedan fan zar ne!" viknem zvučeći uzbuđeno. Brzo se ustanem i prije no što uspiju išta reći otiđem u sobu.
U tren oka sam se presvukla u odjeću koju sam jučer ponesla u ruksaku. Bacim staru odjeći i pidžamu u ruksak i na brzinu navučem bijele starke. Stavim ruksak na leđa i krenem kući. Dok sam gledala iza sebe sudarila sam se s nekim i skoro pala, ali me taj netko uhvatio.
"Kamo ćeš?" zabrinuto me pitao Louis.
"Kući, ne želim smetati, ipak se morate spremati." trudila sam se ne zvučati sarkastično "Pa vidimo se-"
"Jesi dobro?" uhvatio me za ruku i povukao natrag.
"Zašto ne bih bila. Pa svatko ima svoje živote." slegnula sam ramenima.
"Sigurno nisi ljuta, jer-" prekinem ga.
"Louis, dobro sam. Vrati se njima." pogledam u skupinu u kuhinji. Još me jednom pogleda te zatim pusti.
"Čujemo se onda kasnije?" upita me, ali mu nisam odgovorila.
Izašla sam i otišla svojoj kući. Bez riječi sam ušla u sobu i sjela na krevet bacivši ruksak sa strane. Ustala sam i zatvorila vrata zaključavajući ih. Uzela sam prvu stvar što sam našla, a to je bila jedna staklena čaša. Snažno sam zamahnula i bacila ju u pod. Razbila se, a ja sam duboko uzdahnula. Bilo je teško zadržavati bijes. Sagnula sam se te pokupila odbjegle komadiće stakla. Ubrzo se začulo kucanje na mojim vratima.
"Tko je?" upitala sam nezainteresirano.
"Dušo, čula sam razbijanje. Jesi dobro?" rekla je moja mama sa druge strane vrata.
"Sve je u redu mama, samo mi je ispala čaša." slagala sam i to dobro jer ju nakon toga nisam čula.
Uspješno sam sakupila sve komadiće i bacila ih u smeće. Dok sam ih bacala jedan komadić je zapeo za moju ruku porezavši me. Jauknula sam, nisam htjela gledati u ranu. Ako krvarim to neće dobro završiti.
"MAMA!! MOŽEŠ LI MI DONESTI GAZU I ZAVOJ!!" viknula sam najjače što sam mogla. Valjda me čula. Ne gledajući u lijevu ruku otključala sam vrata u otrčala u kupaonicu. Pustila sam vodu da teče, a zatim stavila ruku. Boljelo je, jako, ali morala sam to učiniti. Kada sam bila sigurna da se krv isprala pogledala sam. Brzo sam ugasila vodu, a ruku prekrila tamnim ručnikom. Konačno sam se uputila prema sobi i odmah zažalila.
"Što ti radiš tu?" pomalo iznervirano sam rekla ne puštajući ručnik.
"Došao sam popričati s tobom." rekao je Niall. Ubrzo je primjetio da ne mičem ručnik "Što se tebi dogodilo?"
"Ništa, ne smijem obrisati ruke?" glumila sam nedodirljivu.
"Znam kako se ruke brišu." rekao je sam polu smiješkom, ali ja ne razumijem što je toliko smiješno.
"Reci što trebaš ili izađi, imam posla." iznervirano sam prišla stolu na kojemu je stajao zavoj. Neprimjetno sam ga uzela.
"Zamatanje krvave ruke nije posao." rekao je ozbiljnije nego inače "Nisam glup, Zita. Daj da pogledam." ne bi se baš kladila na to da nije glup.
"Pa što onda i da zamatam ruku. Otkad je zločin porezati se?" stvarno me ljutio.
"Nije zločin, ali je problem ako se bojiš krvi." prišao mi je.
"Ne bojim se krvi!" branila sam se. Morala sam se dokazivati pa sam maknula ručnik i gledala kako se oko porezotine stvara crvena mrlja krvi. Želudac mi je okrenuo, a noge počele klecati. Dobro, možda se ipak bojim krvi.