Dolazak u Nizozemsku je bio jedan od najboljih odluka. Da sam ostala u Zagrebu, definitivno bih propustila kaos na samom aerodromu gdje su pojedinci zagubili putne torbe i isprave.
"Što Mateo izvodi?", primila sam svoj ruksak čvrsto u ruci da se i on kojim slučajem ne zagubi u cijeloj ovoj zbrci.
"Šta se krevelji kao neka školarka?", dodala sam pitanje.
"Razgovara s Izabel, dolazi mu gledati utakmicu.", odgovorio je Andrej koji je stajao pored mene.
"Što si se ti toliko urotila protiv njega?", dodao je pitanje.
"Nisam se ja urotila protiv njega, već me nervira. Ali napokon mu dolazi žena. Valjda prestaje ta doza nedostajanja.", kažem mu.
"Sad će više preći u iščekivanje.", složila bih se s ovom rečenicom.
"Morat ću vas razdvojiti!", prišla nam je Helena, hvatajući me za nadlakticu.
"Golupčići, vidjet ćete se nekad kasnije. Lucija, polazi!", doslovno me je odvukla za sobom.
"Što se događa?", pitala sam ju čim smo prošli kroz masu. Tu se usporila.
"Što si zaboravila?", pogledala me.
"Što sam zaboravila?", ne kapiram ju.
"Tvom dragom je za manje od tjedan dana rođendan.", kako ona to uopće zna?
"I?", slegnem ramenima.
"Nije li očito da je to nakon finala Lige Nacija?", točno je ne kapiram.
"Kakve to veze s tobom ima? On je moj dragi ja cu za to da se brinem.", kažem joj. Iako me još uvijek više brine to što ona zna točan datum njegova rođenja.
"Nema sa mnom ali ima sa tobom. Bitno je da ne budeš blizu njega prije finala, to jest do kraja finala.", da l je ona pukla skroz? Očito da. I zašto imam osjećaj da su Nina I Izabel upetljane u ovo? Taman je Izabel u Torinu a nitko ne zna zašto je čak tamo. Dobro, mozda Mateo zna, ali da...
"Ajde idemo u hotel da se odmoriš pa idemo da jedemo i dalje razradimo plan.", ušle smo u vozilo koje je bilo namijenjeno baš za Vatrene i njihove obitelji ili samo pratnje.
...
"Čime se ti baviš?", ušle su mi Helena i Izabel u sobu. Naravno da sam sjedila pored prozora, sa laptopom, duboko u razmišljanju.
"Hm..", vratim se u realnost ugledavši njih dvije ispred sebe.
"Što si odlutala? Nije valjda da ti fali dragi, a ni pol dana prošlo nije?", rekla je Helena sjedajuci od iza mene, na krevet.
"Nije to...", kažem pomalo nevoljko.
"Ponovno izlaze članci o meni i Gvardiolu.", puhnem. Točno mi dođe da se vratim na onaj dan kad je sve počelo. Kad sam izašla u javnost prvo kao sestra Borne, a potom i kao cura Andreja?
"Ima li ovome kraja?", uzdahnem.
"Ne znam zašto se toliko brineš o svemu ikad", pitala me je Izabel.
"Nismo li naše male dečke ostavile u Zagrebu da bismo se mi koliko toliko odmorile i provele vrijeme skupa. Uostalom, sutra ti je rođendan.", rekla je Izabel.
"Wau, sjetile ste se?", točno šok. Andreja su se sjetile prije nego I mene??
"Naravno da jesmo.", nasmiješila se Hel.
"Samo na poklon mora da čekaš do sutra uvečer?", dodala je a ja puhnem spuštajući pogled.
"Niste smiješne s tim provociranjem mene i Andreja.", doista je tako.
"Ma tko vas provocira, ne lupaj! Samo budi strpljiva.", rekla je Izabel a Hel se složila. Okej, neka im bude.
...
U momentu kad su Mateo, Modrić i Brozović izašli iz restorana i krenuli ka liftovima, ostali smo Borna I ja sami. On je jeo neki sendvič, dok sam ja pila čaj I čitala tko zna koji po redu danas naslov o meni i Jošku. Ponovno se događaju takve stvari. Podsjeća me na sve početke.
"Hoćeš li skloniti taj mobitel s očiju?", upitao me je a ja ga poslušam. Zaključam ekran mobitela I spustim ga pored sebe, na stol.
"Što te muči, seko?", pitao je.
"Ako su ti naslovi problem, ne treba da budu.", zašto on i Andrej toliko sliče? Da li jer se previše druže ili što? Doslovno iste rečenice izgovaraju na istu temu.
"Kako, Borna?", upitam ga da mi da odgovor, kad je već tako miran, sigurno ima razlog.
"Čuj kako?", smislio je tko zna kakvu pizdariju.
"Objavite fino da čekate i drugo dijete. To će novinare malo da skrene u drugu dimenziju.", reče a ja ga poprijeko pogledam.
"Brineš me.", kažem.
"I ovako me rastežu po novinama, što treba da se ujutro pojavi naslov da sam u šemi s drugim i da tko zna čije dijete čekam. Ne želim to.", preveliki je pritisak i ovako, posebno u zadnje vrijeme.
"Ako nećete vas dvoje da se oglasite povodom ovoga sranja, ja ću.", odlučan je.
"Borna...", iznervirana sam do bola.
"Što Borna? Nisam li ti ja stariji brat?", pitao me je.
"Jesi..", zamalo da kažem "nazalost", ali je nekad stvarno najbolji brat na svijetu. Iako mi sad dođe da ga pljusnem da vidi sve zvijezde.
"Nema što da brineš. Fukusiraj se na djecu, na sebe. Ja ću isto i na sutrašnju tekmu i sve. Ajd sad spavati.", ustao je a ja sam za njim.
"Ispratit ću te.", izašao je sa mnom ispred hotela Vatrenih. Naravno da se I ovaj put ponaša zaštitnički. Samo se plašim da ne pretjera pa sve pođe po krivu.
...
Ma:
Sretan ti rođendan, ljubavi mog života. Žao mi je što nisi sa nama u Zagrebu da ga provedemo svi skupa, ali okej. Imaš poljubac od našeg malog Renata!😗🤍
-Naravno da me je dočekala slatka slika uz poruku za rođendan, točno u ponoć. Jako sam se raznježila, poželjela sam da sam trenutno s njima. Da ga jako zagrlim i poljubim.
Me: hvala ti, mama! Imaš pozdrav od mene I malog brace ili seke za našeg Renu!
-Poslala sam i sliku te odložila mobitel na stol. Naravno da su mi cure javile da ne zaspim prije nego što me pozovu, iz nekog razloga.
Poznajući Izabel, Helenu i Vanju, očekivala sam ih u ponoć, ali sad je već 10 minuta poslije 12 sati.
"Izađi ispred hotela.", došla mi je poruka od Izabel. Samo sam ostavila "seen" i samo ustala s kreveta. Obukla sam tenisice na noge, uzela mobitel I spustila se skroz do lobija, a potom izašla i vanka.
"Napokon!", Hel me je odmah ispred vrata dočekala.
"Uplašila si me.", srce mi je umalo stalo. Kad je rekla "ispred hotela" Nisam znala da doslovno to misli.
"Kreni!", primila me je za ruku i odvukla do parkirališta di su stajale Vanja, Izabel I Nina? Čekaj, što I Nina radi ovdje?
"Sretan rođendan!", prišla mi je Nina prva s tortom u rukama. Na njoj su bila dva srca, jedno plave, drugo roze boje.
"Hvala vam cure. Ovo nije trebalo.", jedva zadržim suze. Ne želim plakati, makar bilo od sreće.
"Nemoj reci samo da me nisi očekivala?!", pobunila se Nina prije nego sam u glavi i skapirala da je tu.
"Malo da, malo ne.", sjetim se ostatka ekipe koja je zadužena za iznenađenje.
"Ovo nije ništa naspram sutrasnje pobjede i prolaza u finale Lige Nacija.", rekla je Vanja.
"Da, to će biti najbolji rođendan ikad." , priznam im. Realno, slagala bih ako bih rekla da me ne raduje ovo polufinale L. Nacija.
Utisci?