37. dio

29 5 34
                                    

(Ostavljajte usputne komentare)


"Samo mi reci da se ista smirilo s Ninom I Sučićem.", još jedan vecernji razgovor s bratom.

"Ne bih rekla.", uzdahnem.

"Želim joj pomoći ali ne znam kako.", dodam.

"A da se ne uznemiravaš oko tog. Ti si u drugom stanju i treba da se brineš o sebi I djetetu.", opomenuo me je Borna.

"Što je Sučić sad napravio?", pridružio nam se Andrej u dnevnom.

"Uhvaćen na djelu.", preduhitri me Borna.

"Od strane novinara.", nadovežem se na misao.

"I vi stvarno vjerujete tim ološima?", upita Andrej.

"Kao da ne znate da su novinari sve samo ne ljudi.", dodao je.

"Naravno, ne u tvoje ime, ljube.", ispričava mi se, kao da ne dijelimo mišljenje.

"Ali dokaži Nini da nije tako. Cura ludi i hoće da ga bije.", tko zna kroz šta prolazi.

"Poznavajući nju, bolje mu je da se preseli na Mjesec dok se ne dokaže suprotno.", reče Borna a ja se sjetim jedne ideje.

"Borna!", kažem ushićeno.

"Imam ideju i treba mi tvoja pomoć!", viknem.

"Ajme meni, što si smislila?", zainteresiraju se obojica.

"Moram pomoći prijateljici. Ti zovi Luku kod sebe u Štutgart, ali ne kod sebe doma već...", probam da mu objasnim što sam smislila. Samo se nadam da će plan da upali i da Nina I Luka neće upasti u još veću dramu i svađu.

"Nećeš ti sad putovat čak do Štutgarta?", pitao me je Andrej dok sam ja uzimala mobitel kako bih pozvala Ninu.

"Nego šta?", slegnem ramenima.

Poznavajući Ninu, neće htjeti doći bilo gdje bez razloga. Smislila sam čvrstu ideju i bude li se Borna drzao pravila, uspjet ćemo da ih spojimo natrag.

"Ej, želiš putovati sa mnom?", poslala sam joj poruku.

"Nisam raspoložena ni za šta.", odgovorila mi je.

"Okej, shvaćam te, ali mi treba pomoc oko nečega.", moram da ju ubijedim.

"Ajde, kaži.", osjećam neraspoloženje u zraku.

"Vezano je uz Bornu, trebala bih do njega po neke stvari prije vjenčanja.", napišem joj.

"Zar se ne može poslati poštom?", uporna je

"Nina?? Želim da ja odem po to, a kladim se da bi i tebi prijalo putovanje.", po njenim ćemo pravilima-upornost.

"Okej. Kad krećemo i koliko dugo ostajemo?", pitala je.

"Budi spremna sutra uvečer. Mislim da ćemo ostati dan-dva doslovno zbog ostatka organizacije oko vjenčanja.", napišem.

"Može.", kratko I jasno.

"Važi, ajde bok!", odjavim se iz razgovora.

...

Štutgart, Njemačka📌

Dok se vozim štutgartskim ulicama nakon dugo dugo vremena provedenoga van tog grada, osjetim kako me hvata nostalgija. Skoro sve izgleda isto i čini se kao da je vrijeme stalo. Kafići u kojim sam nekada sate provodila sa prijateljicama, a nekad i s bratom me podsjećaju na neke bezbrižnije dane.

"Jesi dovukao Luku?", upitam Bornu nakon kraćeg vremena ćutanja.

"Jesam, mislim treba tek da stigne kad i mi tamo gdje si i rekla."

•AKO IŠTA VRIJEDI•Where stories live. Discover now