(Ostavljajte usputne komentare)
"Mislis da nećemo pregorjeti ovdje?", pitala me je Helena spuštajući zdjelu s kolačima ispred mene. Osim Izabel i Vanje, nju ovdje najviše poznajem, a očito i ona mene jer zna da kolače nikad ne odbijam. Sjedimo vani, pored bazena, ispred hotela u kom smo smještene narednih dva dana.
"Neka nas još malo, nije sunce tako jako.", prije nego je upalila muziku na zvučnik, Vanja je bacila komentar.
"Mnogo mi znaci jer ste izdvojile dva dana za mene.", sekund mi fali da zaplačem ali neću. Ne želim da mi ni suze radosnice kvare doživljaj.
"Ne lupetaj curo, mnogo mi je odgovaralo vrijeme dolaska a i odmori su u tijeku.", Vanji se očito ne ide natrag za Madrid. Uživa u przenju na suncu. Makar smo na Jadranu.
"Tko još dolazi?", upitala je Hel spuštajući mobitel na rub stola.
"Moje Beograđanke - Nina, Isidora i Sofija. Ali po običaju kasne.", pretpostavljam da ih je Nina negdje usput zadržala. Garant u DM-u.
"Pozvala si i sestre Gvardiol?", dodala je pitanje.
"Da, naravno da jesam. One dolaze tek večeras na žurku.", one su mi prijateljice iz djetinjstva i naravno da su pozvane.
"Što misliš koga je mladoženja okupio? Osim kumova naravno?", napokon se Vanja pomjerila iz ležaljke i najvećeg sunca.
"Poznavajući njega i njegovu količinu prijatelja- nikog.", iskrena sam.
"Pominjao je između ostalog i Rakitića da će mu pomoći oko organizacije ali nemam pojma.", dodam.
"Nisi pozvala njegovu Rakel?", Vanja I njena znatiželja.
"Zapravo, jesam. Nije mogla doći zbog obaveza. Ispričala se i potvrdila dolazak na vjenčanje.", uzela sam čašu sa pićem.
"A Gvardiol? Je l i on prisustvuje momačkoj večeri?", pitala je Izabel.
"Zamisli Andrej ga pozvao i naslađuje se kao: za par dana je zvanicno moja.", dodala je ona.
"Nemam pojma, iskreno.", odgovorim joj, trudeći se da ostanem pribrana nakon tog komentara.
"Gledajte ko je stigao??", čule smo beogradski naglasak i veoma dobro poznate glasove.
"Jao što se dobro provodite na ovome suncu.", prokomentirala je Sofija visinu temperature vani.
"Pored bazena smo, lakše je tu nego bilo gdje dalje.", treba li da kažem da se Vanja vratila na onu ležaljku
"Malo Kasnimo.", šapnula mi je Nina.
"Da kažem očekivano?", odgovorim.
"Zbog ovoga.", pružila mi je roze kutiju. Čim sam ugledala zlatnu mašnicu ispod koje je pisalo "will you be my maid of honnor?", odmah mi se razvukao iskren osmijeh. Otvorila sam a unutra su bili roze šampanjac i odgovarajuća čaša.
"Nina, prelijepo je.", ne skrivam koliko me je ganuo poklon.
"Gledaj, ako ćeš plakati, mogu ja uzeti natrag tu kutiju", rekla mi je zezajuci me.
"Kad smo kod poklona.", ustala je i Izabel na tren.
"Imam za tebe ovo.", pružila mi je također kutiju objašnjavajući:
"Vidjela sam ovo slučajno neki dan u izlogu jedne radnje u Mancesteru. Mislila sam da bi bio sjajan znak pažnje za ovo okupljanje."
Otvorila sam pažljivo kutiju jer tko zna što je kupila. Poznavajući nju, može biti bilo što.
YOU ARE READING
•AKO IŠTA VRIJEDI•
FanfictionAko išta vrijedi, zar to nije ljubav? Druga sezona priče "Par minuta za nas" sa nešto drugačijom radnjom i mnogo više likova. 🤍 (Da biste ovu razumjeli u potpunosti bilo bi poželjno da pročitate prethodnu sezonu priče)
