•AKO IŠTA VRIJEDI•

26. dio

(Ostavljajte usputne komentare, hvala)

Borna i rečenica "izletio sam se" su mi odavno dobro poznati.  Štoviše, brat mi je. A i nekako baš idu u paketu. Znam da su mu dobre namjere ali ako nastavi tako, jednog dana će da mu se "izleti" nešto što baš ne treba.

Broj dana do okupljanja reprezentacije povodom Lige Nacija se polako privode kraju. Svega je par dana do putovanja za Zagreb. Najviše me raduje vidjeti brata, osim što ću ih sve vidjeti ponovno na okupu.

Danas je prvi jun, a polufinalna utakmica protiv Holandije pada točno na moj rođendan. Najbolji poklon za rođendan definitivno bi bila kvalifikacija za finale Lige Nacija, ali tko sam ja da predviđam rezultate.

"Gledat ćeš najbolju utakmicu mog života i karijere.", govorio bi Andrej samouvjereno, kao da već vidi kako daje hetrik i dvije asistencije suigračima repke.

"Počinjem da ti vjerujem u to.", uvučem mu se u zagrljaj i odlučim tu da ostanem. Da, definitivno će biti najbolji rođendan ikad, posebno ako on zbilja da gol makar s bijele točke.

...

"Uporno zaboravljam da si ti naš fan broj jedan.", dobacio je Mateo pred kraj prvog treninga Vatrenih, prilazeci tribinama gdje smo bile Vanja i ja.

"To si me pomiješao sa Izabel.", podsjetim ga.

"Ne vjerujem.", uzme bocu i popije gutljaj vode.

"Ti si ta koja je na 99% treninga prisustvovala i kojou je ocito potrebno podsjetiti kakva joj je krv.", uporan je  Kovačić.

"Ne kapiram...?", zaista je prolupao jer mu žena nije došla propratiti prvi trening.

"Crveno-bijela krv i to u kockicama.", dovršio je Mateo misao a on i Vanja se nasmiju. Lupim se rukom po čelu shvativši da iza njega, ka nama, ide Andrej.

"Lijepo je čuti da se smijete.", rekao je Andrej.

"Istina.", složili smo se s njim.

"Još samo da cijenjeni Mateo Kovačić spusti bocu na pod i vrati se natrag na trening. Još nije gotov.", pogledam ga značajno. Za tren mu fali da okrene očima, ali se suzdrži.

"Ajmo, Krama.", primi ga za nadlakticu i odvuče natrag na posao.

"Već ti vidim u očima neku dramu.", rekla mi je Vanja. Pogledam ju.

"Što me gledaš? Mateo I ti?", dodala je a ja puhnem.

"Što, Mateo I ja?", upitam vraćajući pogled ka terenu.

"Kakva je ovo svađa u pokušaju? Niste li vi oduvijek bili u "Bff" odnosu? Još sa Izabel?", dodala je pitanje.

"Nitko se ne svađa već je malo ljubomoran što sam na, kako on kaže, 99% treninga prisustvovala I podržavala čak i tu svog dečka.", logična sam.

"A brata?"

"I brata.", složim se s njom.

"Da li to ukazuješ na potencijalno prozivanje sa Izabel?", pogledam ju.

"Izabel je moja prijateljica oduvijek. Jednako koliko i ti. Nitko ju nije tjerao da se uda za ovog idiota.", slegnem ramenima.

"A zašto si zaključila da je Mateo Kovačić idiot?", pitanja se nastavljaju.

"A da prekinemo ovaj razgovor?", ne vodi doslovno nigdje sem doista u raspravu i svađe.

"Neka ti bude.", rekla je ustajuci.

"Idem da obavim nešto. Vraćam se brzo.", rekla je odlazeći. Taman ću da ostatak vremena iskoristim u tišini, bez nekoga ko će mi postavljati gomilu nekih pitanja.