(Ostavljajte usputne komentare, hvala)
Noć se polako spuštala a ja sam toliko bila u dubokom razgovoru sa Ninom, da to nisam ni skužila. Fali mi moja beograđanka. Iako se čujemo doslovno svaki dan preko poruka, nije mi to to. Želim da sjednemo fino i popijemo kavu kao ljudi.
Andrej I Renato su izašli prošetati se ulicama Liverpula, a i što da ne, lijepo je vrijeme.
"Stvarno misliš da Josko stoji iza toga?", pitala me je nakon što sam joj ispričala priču o misterioznom mailu od danas.
"Ali zašto bi on meni poslao mail i to na njemačkom? Sa takvim sadržajem?", pitala sam se.
"Gledaj, sve je moguće.", rekla je.
"Pobogu Nina, ne! Joško je svakakav samo ne takav. Poznajem ga.", da li se samo tješim?
"Ako želiš mogu da ispitam čiji je mail, pokušati ću da saznam što više detalja.", predložila je da istraži bilo što o tome.
"Da li si sigurna da je to dobra ideja? Kopati po takvim stvarima?", upitam ju
"Da li ti stvarno misliš da je dobra ideja slati nekome takve poruke?", upravu je
"Ne šali se s time, Lucija!", dodala je a ja puhnem
"Samo se smiri i misli prebaci na sebe i obitelj. Ne misli o tome, javim ti prvom prilikom ako bilo što saznam.", reče.
"Kako da ti se zahvalim?", kažem joj nakon prije nego mi pozvoni mobitel.
"Borna me zove.", kažem joj podižući slušalicu.
"Halo?", javim se.
"Luce, izletio sam se!", doslovno se proderao u slušalicu.
"Što si se izletio?", zbunim se.
"Znam da mu nisam trebao reći, mislio sam da zna.", lupim se rukom po čelu čim je to rekao.
"Sve mi je jasno.", procijedim kroz zube prebacujući pogled ka monitoru od laptopa gdje sam bila s Ninom na video-pozivu.
"Sori, Luce! Milijun puta oprosti.", ispričavao se.
"Okej, Borna. Makar si mi skratio muke tim što si mu ti rekao.", očekivala sam da će mu on reći... ili Joško..
"Nisi ljuta?", da li je realan?
"Naravno da ne. Očekivala sam to od tebe, znala sam da će ti izletjeti pred tvojim omiljenim prijateljem, Andrejem.", zamalo da okrenem očima. Zašto su kao neke babe?
"Gledaj to s vedrije strane, da mu nisam rekao, kao ni ti, tko zna kad bi saznao.", rekao je.
"Okej, idem prekinuti jer će me sad sigurno zvati. Bok, čujemo se sutra.", puhnem prekidajući poziv.
"Što je?", Nina iskoristi trenutak prije nego me Andrej mozda stvarno pozove.
"Čik pogodi čiji je brat najveća baba u povijesti baba?", spustim mobitel na stol.
"Borna?", rekla je a ja se složim klimajuci glavom.
"Rekao je Andreju za dijete. Doduše, očekivala sam to, neka mu bude.", slegnem ramenima.
"Bar sad zna i nećeš se sama nositi s tim.", tješi me ili što?
"Da, ali kad dođe doma, pa kad krene s pitanjima zašto, kad, kako...", zastanem I udahnem zraka.
"Ali okej, vjeruj mi da mi je lakše sad kako mu je Borna rekao i kako zna.", zbilja olakšanje.
"Nego, gdje si ti? Ne pričaš o sebi i Luki? Čujete li se vi?", pitam skrećući s teme o sebi i Andreju.
"Čujemo se, naravno.", tako mi je drago da je baš ona cura od Luke Šučića i baš jer se potrefilo da on igra u repki s mojim bratom i zaručnikom.
"Samo još da vas vjenčamo.", kažem joj. Spusti pogled stidljivo.
"Daj Luce...", obje se nasmijemo.
"Doduše, nije li red na tebe i Andreja? Vi se duže zajedno i eto i drugo dijete na putu a brak ništa?", preokrene temu ponovno prije nego I trepnem.
"Ja ću biti kuma samo da znaš.", ponosno mi kaže.
"Zar to nije očito?", logicno.
"Pa normalno. Kad je onda svadba?", upita me.
"Nina..", puhnem.
"Nista Nina, Lucija!", vikne.
"Ja želim ove godine već da se organizira svadba.", uporna je.
"Jao..", kažem kratko.
"Lucija...", znam koliko je uporna.
"Organizirat ću sve, samo izrazi želju kako ćeš da sve izgleda. Okupim Sofiju i Izabel, u vrh glave i Helenu.. gdje ćeš bolju organizaciju od nas tri-četiri. Ti se samo opusti i udaj.", da l je realna.
"Da, sve je to super, ali meni opet ide teži dio zadatka.", stati na "ludi kamen" nije mala stvar. Nije to kao prošetati se parkom ili skuhati ručak.
"Molim te, neću izgovore.", rekla je, a ja sam ostala bez riječi. Nema smisla duriti se ili protiviti na bilo koji način.
Još smo kratko razgovarale jer sam morala da prekinem poziv. Za čudo, Andrej mi nije slao niti poruku, niti me je zvao na mobitel, uopste. Sigurna sam da nešto sprema.
Zaista, kroz desetak minuta nakon što sam završila razgovor s Ninom, čula sam otključavanje ulaznih vrata. Izašla sam iz sobe i samo posmatrala svoje dečke kako ulaze u stan. Ništa nisam htjela reći prije nego Andrej išta kaže. Kroz par momenata me je pogledao. Nasmiješio mi se.
"Rekao mi je Borna.", prišao mi je i primio me oko struka.
"Znam.", priznam mu da znam.
"Znači, istina je?", upitao me je s nekim čudnim sjajem u očima. Klimnem glavom potvrdno.
"Znao sam ja to.", ili glumi da nije iznenađen ili će tek da se napije i ode po Bornu u Štutgart da skupa slave.
"Ma daj..?", djelimicno me zbunio.
"Nisi li mi žena, ženo? Poznajem te valjda.", upravu je. Iako nisam ni pretpostavila da je do te količine zaljubljen u mene.🤭
"Sjećaš se testa za trudnoću, od Izabel?", podsjeti me scene iz Zagreba još. Klimnem glavom potvrdno I nasmijemo se oboje.
"Još sam tad znao da nije njen, ali ajde vjeruj vama ženama.", rekao je a ja se napravim da me nije briga ni za što trenutno. Doduše i nije. Niti bi trebalo da me brine bilo što dok imam njega, Renata i Bornu.
Skrenimo temu s misteriozne poruke na tren i vratimo se veselijim stvarima. Očekivano je da će Andreju Borna saopćiti lijepe vijesti. Kako drugačije?💁🏾♀️
YOU ARE READING
•AKO IŠTA VRIJEDI•
FanfictionAko išta vrijedi, zar to nije ljubav? Druga sezona priče "Par minuta za nas" sa nešto drugačijom radnjom i mnogo više likova. 🤍 (Da biste ovu razumjeli u potpunosti bilo bi poželjno da pročitate prethodnu sezonu priče)
