- Majka ti je sinoć bila veoma uznemirena dušo. Došla se javiti da je stigla, ili me samo došla obići, ali bio sam budan pa je sjela da mi ispriča kako je prošlo. Ruke su joj drhtale i glas pucao. Rekla je da je sve u redu, ali ja znam da nije. Jesi li...
- Da posvađala sam se njom - kažem, pa ga izguram van, na dvorište i krenem prema sjenici gdje nas čekaju kava, sok i one male mekane korasane koje znam da voli pa sam ih jučer tražila od Agnes, naše kuharice. - Ne baš posvađala, ali pitala sam ju da li je istina ono što sam čula i iako je poricala, u njenim očima i ponašanju jasno sam vidjela da je to itekako istina. I to ju je razbjesnilo.
- Hoćeš mi ispričati? - doguram ga do sjenice i smjestim, sjednem preko puta i naspem na sok u čaše, zatim otvorim providnu kutiju s kroasanama i time mu izmamim osmijeh.
- Rekla sam ti da moram s njom razgovarati o nečemu i da ako ustvrdim da je to istina ona je...
- Mrtva za tebe? - kimnem potvrdno, on odmahne glavom. - Znam da si to rekla dušo, ali što god da je u pitanju ne možeš tako govoriti. Ona je tvoja majka, dala ti je život i vjerujem da što god da je uradila, sve i da te to povrijedilo sigurno je bilo jer je smatrala da je to za tebe dobro. Roditelji ne idu protiv svoje djece mila, nikada.
- Ona jeste tata!
- Što je učinila? - izdahnem, pa zatim udahnem duboko hvatajući zrak pun sumnje da li uopće trebam da mu kažem za to što je učinila ili je bolje za njegovo stanje da ne zna ništa, da se ne opterećuje dodatnim stresom jer to je moj problem i ja ga moram pokušati ispraviti kako tako. - Jane?
- Učinila je nešto vrlo ružno i strašno da bi spriječila Huntera u jutro odlaska da se nađe sa mnom.
- Što?
- Tako smo se dogovorili. Hunter i ja. Da se nađemo ujutro i oprostimo. Htjela sam mu dati sve moje brojeve i kontakt da može da mi se javi i uzeti njegovo naravno.
- On nije došao i zato si bila slomljena.
- Nije da ne znaš, to nije tajna. Svih ovih godina pitala sam se koji je razlog tomu, a onda mi je Cavill jučer rekao. - Kako to kažem ugledam starčića kako s pomoću štake ide preko dvorišta noseći pod miškom kutiju šaha. - Rekao mi je da je Hunter više od svega želio doći, ali spriječila ih je bol i stanje u kojem su to jutro obojica bili.
- Ne znam da se nešto dogodilo mila, i ne sjećam se da me itko o tome obavijestio.
- I nije te obavijestio, jer da jeste ja bih znala. Mi smo otišli kući, a oni su završili u bolnici zbog trovanja hranom.
- O, Bože.
- Tog jutra su bili u groznom stanju jer su večer prije jeli... - Cavill je sada već skroz blizu i osmijeh na njegovu licu je iskren, radostan i prijateljski. Kako sada da kažem ocu da je ona to poslala kada znam koliko mu Cavill znači.
- Što su jeli mila?
- Jeli su hranu iz...
- Dobro jutro lijepi moji! - Cavill stigne u trenutku kada ocu zamalo kažem istinu do kraja i u tom trenu ga blagosiljam jer da nije došao rekla bih mu sve. To bi loše utjecalo na njega i korim samu sebe jer sam umalo svjesno naudila zdravlju mog oca. - Jeden momče tako sam sretan što te vidim vani. Pogle' donio sam nešto što obojica volimo, a kako smo nažalost ni za što drugo osim za mirno sjedenje bez naprezanja mogli bi malo igrati. Što kažeš sinko? - spusti kutiju šaha na stol, pa starom, drhtavom rukom koja je istimarila na stotinu konja za sve ove godine, stegne rame mom ocu.
- Uvijek ću rado zaigrati s tobom stari moj. Baš dobro da si došao. Amelia treba malo vremena za sebe, a kako ne želi da me ostavi samog trpi moje dosadno društvo već satima.
- Nije tako tata, molim te prestani! - Cavill se smješka, tata kima glavom govoreći da je baš tako.
- Iskoristi ovo predivno jutro mila, idi jahati, radi ono što voliš, što ti ispunjava dušu. I kad se vratiš ja ću i dalje biti ovako niškorist i invalid kakav jesam, ništa se neće promijeniti.
- Mrzim kada tako govoriš o sebi dođavola!
- To su činjenice dušo, tu ne možemo ništa. Samo idi, ja ću sa mojim voljenim starčićem da uživam u igri. - Cavill kimne, namigne mi i pokaže glavom u smjeru staja. Digne obrve dva, tri puta goneći me da idem.
- Kaže Marvin da je spremio sjedlo za Blancu, ako budeš htjela jahati danas. Idi mila da ne bude da je džaba spremao.
- Vas dvojica ste strašni. - Ustanem, poljubim oca u glavu, a zatim i starca, pa odmahnem glavom. - Vratit ću se za sat.
- Nemoj sebe ograničavati mila, samo ti idi i uživaj, nama vrijeme teče sporije od vode u močvari.
Ostavim ih, odem u kuću da se obujem za jahanje, pa se popnem do sobe da uzmem opremu. Izađem i umalo se sudarim s Opheliom.
- Gdje ti je otac? - tvrdo upita ne gledajući me uopće.
- Vani je. Igra šah sa Cavillom. Je li to problem?
- Ne. Naravno da nije.
- Dobro. I ne trebaš im nositi nikakvu hranu hvala ti ako si namjeravala imaju sve što im treba. I mogu da jedu bez straha.
- Amelia prestani više! - povisi ton na mene, samo slegnem ramenima i prođem pored nje.
Dođem do staja, Marvin mahne i široko se nasmije.
- Već sam ja nju spremio Gospođice.
- Hvala ti Marvine. - Samo kimne i nestane unutra, pa se za minut, dva pojavi vodeći Blancu za uzde.
- Ona je dobra, pitoma kobila. - Pomilujem ju, ona se poput male mačke sva otre o moj dlan.
- Lijepa si malena. Jako lijepa.
- Uživajte Gospođice! - preda mi uzde, zakopčam se, pa uspnem.
- Idemo Blanca jašimo kao da će nam to riješiti sve probleme u životu. - Kao da me razumije da se u trk prašnjavim putem koji vodi prema čistini. Jašemo brzo, njena čvrsta kopita udaraju o tlo, vjetar mi šiba lice; na trenutke moram i sklopiti oči, a kada to učinim tijelom mi prostruji osjećaj slobode. Osjetim neko olakšanje u sebi, mir me preplavi cijelu. Čujem žubor vode, donijela me do rijeke. Pametna cura. Otvaram oči, ugledam rijeku i predivan krajolik oko nje, a onda mi srce zakuca jače, kada krajem oka ugledam crnog vranca koji jaše prema nama, noseći na svojim leđima predivnog muškarca raskopčane bijele košulje koju vjetar nemilosrdno šiba.
Nemir koji se nakupio u mom tijelu udarao me iznutra, kao da se sveti za nešto što sam mu davno učinio, a on to zapamtio i uzeo mi za zlo čekajući pravi trenutak da me razapne na neki svoj križ načinjen od bolno oštrih stijena koje sijeku iznutrice. Znao sam da mir u glavi mogu naći samo ako se pustim vjetru koji na leđima konja struji kroz mene i pročišćava moj um i tijelo, a samim tim i zadaje povratne udarce nemiru koji me lomi iznutra isterujući ga van. Odvezao sam se u Kirk, ostavio auto kod kuće, pa putem kroz šumu došao do staja. Marvin me dočekao vesela lica i po tko zna koji put naglasio kako bi mu savršeno dobro došla ovdje osoba mog znanja i iskustva s konjima, da mu pomaže i brine se za grla.
- Kad god me zatrebaš zovi, doći ću. Ovo više nije moje mjesto, nije moj dom, ali Jaden je dobar čovjek i rado ću mu pomoći s konjima kada vam moja pomoć zatreba.
- Može od 0 do 24 sata molim te ili je to previše da tražim? - lupnem ga po ramenu, pa osjedlam Skaja. Priđem oboru u kojem je lijepa mlada kobila, čisto bijela i sušta suprotnost Skaju. Kao da i on primijeti ljepotu ove mlade ždrebice zarže i onjuši je, a ona uzvrati.
- Nije vrag da si našao curu, momče? - pomilujem ga po vratu.- Lijepa je.Veoma lijepa.
- Toje Blanca. Izabrao sam ju za gospođicu Ameliu. Tražila je mlađu kobilu izričito potpuno bijelu jer...
- Jer sam joj rekao da ne smije jahati Skaja? - pitam, on slegne ramenima. - I od svih kobila ovdje on se zalijepio za ovu!? E, momče... Sličniji smo nego što mislimo.
Izvedem ga van, pa uzjašem i lupnem po leđima.
- Jaši momče što brže možeš. Oslobodi me ovog nemira!
****
Nakon što ga pojeram u trk i pređemo lijepog puta, ukrademo ovom danu skoro cijeli sat, osjetim se lakše, osjetim da teret iz mene polako nestaje. Sklapam oči puštajući se vjetru da me izrazbija svojom čistoćom, širim ruke dok mi košulja leti oko tijela. Shvatim da me Skaj donio do rijeke, miris vode i rječnog bilja prodre mi u nos. Kako otvorim oči ugledam ispred sebe bijelu kobilu. Na leđima nosi nikog drugog do lijepu Ameliu Jane. Stane kada me ugleda, usporim Skaja i on polako priđe. Bez riječi se samo gledamo nekoliko sekundi dok se konji ne srame ničega, njuškama se dodiruju i ljubuju pred našim očima.
- Hunter...
- Amelia - vidim da joj pogled klizi mojim golim tijelom, pa se pokušam upristojiti koliko mi Sky dozvoli mrdajući se. Ona sjaše s bijele kobile, pa joj zakači uzde u čvor. K vragu ne mogu baš biti bez poštovanja i ostati na konju; sjašem i ja sa svog. Sky odmah krene u osvajanje lijepe ženke, malo se udalje od nas i ona i ja ostanemo sami stojeći na razmaku. Prevrćem nogom pijesak sa obale, a riječi mi zapele u grlu.
- Slušaj Hunter ja..
- Želim ti se ispričati Amelia.
- Prihvatit ću tvoju ispriku - riječi brzinom svjetla izlete iz njenih sta.
- Oprosti što sam se istresao na tebe. Nisam trebao, jednostavno...
- Znam što se dogodilo i zašto nisi došao onog jutra. I tako mi je jako žao zbog toga. Shvaćam zbog čega me mrziš, moja majka je...
- Ne mrzim te Amelia. Nikada to ne bih mogao.
- Ne vjerujem u to.
- Žao mi je.
- Meni je žao zbog onoga što ti se dogodilo, ali mi je još žalije što sam na neki način ja krivac za tvoju nesreću.
- Kao što sam i ja za tvoju.
- Tvoja je gora.
- To je istina - pogledam u konje koji se igraju prilično zaljubivo, pa mi to izmami neki unutrašnji osmijeh. Sky koji se povukao u svoju čahuru nakon Talijine smrti i samo doslovno postojao, sada je našao svoju partnerku i to baš u kobili koju jaše Amelia. Baš kako sam i ja začahuren gubio život i dane čekajući da me netko povuče van iz mraka.
- Ako budeš želio podijeliti sa mnom...
- Amelia, ne želim - prekinem je u sred rečenice. - Ne želim pričati o...
- Ne mogu promijeniti prošlost Hunter! Voljela bih da mogu. Svim srcem bih to voljela, ali jednostavno je nemoguće. Pogriješila sam. I ti si pogriješio. To je jasno kao prokleti dan, ali... Sada sam tu, baš kao i ti i moja osjećanja prema tebi se nisu promijenila usprkos godinama i mojim naporima da ih potisnem i ugušim. Ni ti ni ja nismo više isti ljudi i ako želiš... Mogli bismo prestati kriviti jedno drugo za ono za što jesmo i nismo krivi i možda se... iznova upoznati. Ako žel...
- Želim - opet joj nisam dopustio da završi, ali vidim osmijeh na njenom licu i znam da nisam pogriješio. Njena bijela kobila joj priđe pa njuškom potraži gazdaričinu ruku. - Moram se vratiti ocu... Znaš gdje me možeš naći kada to poželiš. - Uzjaše, Sky priđe pa uzjašem i ja.
- Mogu te pratiti do staja? Ionako idemo u istom smjeru.
- Bilo bi mi zadovoljstvo - kaže, zategne uzde i potjera Blancu. Ubrzo oba konja kreću u trk rječnom obalom, a gledajući Ameliu kako jaše pored mene osjetim u sebi onaj potpuni, blaženi mir kakav nisam osjetio od kada sam je prvi i zadnji put poljubio.