8. Potreban ti je neko ko neće otići

1.2K 68 4
                                    

Pogledao ju je očima malog deteta koji moli za oproštaj. Naslonio se ramenom na dovratak pazeći da ne pređe prag. Više minuta ju je samo gledao diveći se ženi kakva je postala.
,,Radio sam ceo dan, i nisam hteo da te jurim nakon što si izašla. Stvorio bih ti pritisak."
Diana se lukavo nasmejala i približila mu se. ,,Stvaraš mi pritisak i sada. Nebitno..." Pomerila se sa vrata. ,,Uđi. Ionako ne bih spavala kada bi otišao, ovako ćemo makar pričati jedno s drugim."
Nakon što se izuo Luka je pošao u dnevnu sobu ideći iza Diane. Njena prirodna kovrdžava kosa bila je neverovatna u njegovim očima. Želeo je da dotakne te kovrdže i udahne njen miris; da se uveri da li i dalje koristi isti parfem kao nekada.
Seo je na trosed i ugledao tri bokala i kolače.
,,Otišle su." Odgovorila je Diana na pitanje koje je planirao da joj postavi. On je klimnuo glavom i pogledao oko sebe. ,,Sve je ostalo isto." Rekao je.
,,Lepo od tebe što se svega sećaš. Promeniću sve u skorije vreme jer ću boraviti ovde."
Smestila se na trosed pored njega usudivši se da ga odmeri celog, posebno njegove grube muške crte lica. Njihovi pogledi su se sreli. Posmatrali su jedno drugo s poteškoćom u srcu. Između njih nalazila se barijera prošlosti koja je sprečavala da se približe jedno drugom.
,,Pila si vino?" Upitao je posle par minuta.
,,Da. Samo jedan bokal. Želiš li da popiješ nešto?" Porumenela je od stida zaboravivši da ga to prvo upita čim je seo. Bila je previše izgubljena pored njega.
,,Da li ti je ostalo tog vina?"
,,Bilo šta osim alkohola." Podsetila ga je na veoma staro pravilo: da nikada ne piju ništa zajedno ukoliko su sami u stanu ako piće ima alkohol u sebi.
,,Onda ništa. Došao sam da malo porazgovaramo, ne želim da ti remetim noć."
Diana se nasmejala. ,,Molim te, već znaš da ćemo pričati ovde do samog jutra jer si mi ušao u stan tako da samo počni već jednom."
,,Hoćeš da se udaš za mene?"
,,Ne želim da se udam za tebe."
,,Zašto?" Upitao je kroz smeh. ,,Sećaš li se da smo rekli da ćeš se udati za mene ako nikoga ne pronađeš do tridesete?"
,,Imamo vajde još dve godine. A i to je previše detinjasto. Taj dogovor više ne važi."
,,Možda se jesmo promenili i odrasli ali ja znam i dalje šta voliš i tvoje omiljeno."
Progutala je knedlu. Nešto oko srca je zapeklo Dianu te je skupila usne i podigla obe noge na kauč. Povukla se do rukodržača i stavila jastuk u krilo.
,,Možeš da znaš šta volim ali ne kakva sam sada osoba."
,,Ti si dobra osoba." Rekao je.
,,I ti si dobra osoba. Mi smo dve dobre osobe koje su se posvađale grdno i prekinule kontakt na čitavih osam godina."
Luka je stavio ruku na njenu nogu i stegao je. Jedan dodir izazvao je u Diani nepremostivo tešku draž zbog koje je zadrhtala. Oči su mu sijale dok ju je gledao, tome je dala izgovor kako su sijalice uperte njemu u lice. Izbegavala je svaki momenat koji joj je pružao nadu.
,,Možda nam je bio potreban taj prekid kako bismo shvatili koliko su nam životi prazni kada nismo jedno pored drugog." Pokušao je Luka da dopre do svoje bivše drugarice, no Diana beše previše oprezna te se nije dala zbuniti uz pomoću nežnih reči.
,,Biće mi lakše ako mi kažeš zbog čega želiš brak i to bez da me lažeš. Pogledaj se, možeš da imaš svaku."
,,Nisam naročito neodoljiv."
,,Imaš šarm. To osvaja više nego bilo koja lepota. Takođe..." Nasmejala se. ,,Veoma si slatkorečiv, druže, tako da samo one koje te ne poznaju mogu da ti padnu pod noge. Hajde, daj mi razlog."
Polako je sklonio ruku sa njene noge i dohvatio se telefona. Ušao je u galeriju i pokazao sliku male crnokose devojčice od dve-tri godine Diani. Plavetnilo njenih očiju ju je očaralo.
,,Razlog je Nika. Borim se za to da je usvojim ali mi ne dozvoljavaju jer nisam u braku iako mogu sve da joj priuštim. Potrebna joj je porodica."
Diana je ostala zatečena. Uzela je telefon i bolje osmotrila dete na slici. Potom je ponovo pogledala u Luku. ,,Otkud je poznaješ?"
,,Znaš da su moji roditelji izgoreli u požaru pre deset meseci... kada sam se uputio na planinu desila se poplava i saobraćajna nesreća u kojoj su stradali Nikini roditelji. Sve se odvilo pred mojim očima. Želim da je spasem."
,,To nije šala, Luka, to je brak. Smatraće nas svojim roditeljima a kada budem otišla, kakva ću biti u njenim očima?"
On je uzdahnuo i isključio telefon. ,,Nisam mislio o tome."
,,Luka, potreban ti je neko u životu ko neće otići. Takav neko je potreban i Niki. A to nisam ja."

Večnost između nas (Završena)Waar verhalen tot leven komen. Ontdek het nu