Chapter 4.

2.8K 148 4
                                    

Tjedan dana je prošlo od kako sam se zadnji put vidjela sa Justinom i nemam pojma zašto se ponašam ovako. Tjedan jebenih dana! Mislim da ću poludjeti ili možda već jesam. Nedostaje mi. Čuj mene, nedostaje. Vidjeli smo se svega dva puta i on meni nedostaje. Tako sam ozbiljno glupa. Molly se čula dva ili tri puta sa njim u ovih tjedan dana, zašto se onda meni ne javlja? Vjerojatno jer sam se onaj dan ponašala glupo na ručku. Sigurno je zbog toga. Samo sam ustala i odlepršala vanka. Totalno glupo od mene. Možda da mu se ispričam? Nakon tjedan dana? Ne, nikako. To je tako glupa ideja. Šutam po dnevnom boravku ovu neku jadnu lopticu. Ne znam ni čija je. Vjerojatno je Noah ostavio kada je išao sa treninga. Trenira rukomet. Rukomet je divan i obožavam ga. I sama sam ga trenirala dok sam živjela u Irskoj. Nedostaje mi, ali nemam toliko vremena više. Justin, što mi to radiš? Zašto mi ovo radiš? Ponašam se tako ljubomorno i tako, ugh ne znam ni sama kako bih se izrazila. Tako ću da poludim, užasno ću da poludim. Ma poslat ću mu poruku. Nema veze.

 Od: Brielle Kennedy

„Hej Justin. Samo sam ti se htjela ispričati zbog onoga prošli tjedan. Bila sam glupa i još uvijek u depri. Nadam se da se ne ljutiš. :) x“

 Tako. Nadam se da će mi odgovoriti.

 Justin p.o.v.

 „Daj Leo, zajebavaš me?“

„Zašto bi, Justin? Molly mi kaže da je luda i da ne zna ni sama što bi sa sobom, može ti i ona sada potvrditi. Valjda misli da se ljutiš ili tako nešto kad joj se ne javljaš, nemam pojma“, kako utječem na cure. Divota e! Sjedim u dnevnom kod Ryana sa Leom i Molly. Njih dvoje su valjda sada skupa, pojma nemam. Chris i Chaz su na poslu, naravno. Meni se uopće ne da biti tamo. Dosadno mi je. Nedostajem Brielle? Stvarno nedostajem? Jel' mene netko zeza ili što? Ne vjerujem.

„Pa možda da ju nazovem? Nah“, kažem i krenem prema kuhinji, ali uvijek mene netko mora zaustaviti. Ovaj put poruka na mobitelu. Vratio sam se natrag do stolića u dnevni boravak i uzeo ga. Wow, ona? Otvorio sam poruku i pročitao je. Zašto se smijem kao idiot? Kad sam idiot, da.

 Od: Brielle Kennedy

„Hej Justin. Samo sam ti se htjela ispričati zbog onoga prošli tjedan. Bila sam glupa i još uvijek u depri. Nadam se da se ne ljutiš. :) x“

 Za: Brielle Kennedy

„Hej Brielle. Oprosti, imao sam strašan tjedan na poslu. Izlazi nam uskoro nova kolekcija pa sve treba sređivati. Bez brige, ne ljutim se, upravo te razumijem. I ja sam sada slobodan. Što radiš? Jesi li za piće?“

 Dakle, nedostajem joj. Pa vrijeme je da uradimo nešto u vezi toga.

 Brielle p.o.v.

 Odahnula sam i totalno se bacila na krevet kada sam dobila njegovu poruku. Hvala Bogu, ne ljuti se. Ne ljuti se, ne ljuti seeeee, NE LJUUTII SEEE.  Brzo sam se ustala i podignula mobitel koji mi je prethodno pao iz ruke na pod od uzbuđenja. Zove me van? Na piće? Uf, k vragu.

 Za: Justina :3

„Pa nadam se da ću prva vidjeti tu kolekciju. :P Žao mi je, imam za napisati do kraja jedan članak, ali sama sam cijelu noć, Molly je sa Leom negdje pa ako želiš imam veliku kinoteku ovdje. Treba mi društvo.“

 Send! Bože, zvala sam ga u stan? Koja hrabrost. Hajde Juss, odgovori mi. Hajde, hajde, hajde, hajde.

Jedan.

Dva.

Tri.

Četiri.

Pet.

Šest.

Zašto mi ne odgovara? Prošlo je već petnaest sekunda. Previše. Previše. Justin? Justin? Juss …? Haa, evo njega.

 Od: Justina :3

„Tu sam za 20-ak. Vidimo se. :D“

 Dolazi. On dolazi. DOLAZI. Na što ličim? Brzo sam otrčala u kupaonicu i hajde ličila sam na nešto normalno. Siva uska trenirka, bijela majica kao muška potkošulja – vruće je, zbilja – i Hello Kitty šlape? Da, najdraže su mi. Što? Mogu i ja tako nešto nositi. Briga me je. Otišla sam do kuhinje i sjela za šank dovršiti članak o Taylor Swift. Ta cura je fenomenalna. Ima zakon pjesme i jako mi je pomogla dok sam tuda plakala zbog Neila. Zakon je ženska. Prije nego sam sjela dovršiti članak, skoknula sam po svoj najdraži sladoled 'Ben and Jerry's'. Uzela sam odmah dvije kutijice i stavila na šank i odmah provjerila da li imam kokica, čipsa … jer po meni to uvijek sve nestane, ali eto imam Molly koja je kupila sve. Zadovoljno sam zatvorila ormarić pun grickalica i sjela pisati. Još samo treba par riječi da se ovo završi. Još deset, devet, osam, sedam, šest, pet, četiri … I evo Justina. Odmah sam ustala sa stolice i otrčala do vrata. Pogledala sam još jednom na veliko ogledalo u hodniku i nasmijala se sama sebi. Okrenula sam se i počela otvarati vrata.

 „Hej Justin, zar si već … Ti?“ Osmijeh mi je pao sa lica čim sam vidjela tko stoji ispred vrata.

„Brielle, možemo li razgovarati, molim te?“ Prekasno, mali moj. Ok,  više nije moj.

„Žao mi je, Neil. Mi smo si sve rekli. Doviđenja“, išla sam zatvoriti vrata, ali on je stavio pola svog tijela kako bi spriječio udarac vrata.

„Molim te, Brielle. Samo pet minuta.“

„Ma ni sekundu. Kako ne razumiješ da mi ne trebaš više“, počela sam se derati na njega.

„Brielle, mol …“

„Rekla je da ju ostaviš na miru.“ zaledila sam se kada sam čula njegov glas. Justin. Naglo sam okrenula glavu prema njemu i odahnula kada sam ga ugledala. Ali ovo nisam očekivala. Neil je krenuo na Justina, ali Justin ga je spriječio u tome da ga udari u lice.

“Stanite! Obojica!“, viknula sam na što se Justin trgnuo i gurnuo Neila prema liftu.

„Rekla ti je da ne želi imati više ništa sa tobom. Ostavi je na miru jer ako te još jednom vidim, zapamtit ćeš me zauvijek, a mislim i da policija. Dobro?“ Govorio mu je Justin dok je ulazi u stan. Neil se samo nasmijao i otišao van iz zgrade. Sjela sam na ormarić u hodniku i pogledala u Justina koji je zatvarao vrata i ostavljao vrećicu na pod pokraj vrata. Došao je do mene i čučnuo te me primio za ruke.

„Jesi li dobro?“

„Jesam i zahvalna sam ti jer si ovako brzo došao iako ni sama ne znam kako si to uspio ako si na drugom kraju grada“, kažem mu i poklonim mu jedan osmijeh. On se ustane i uzme me za ramena kako bih se i ja ustala te me zagrli.

„Imaš sreće što sam bio kod Lea. On je udaljen od tebe deset minuta“, istina. Znači bio je i sa Molly. Jadnica. Svađat ćemo se sutra.

„Hvala ti još jednom.“

„Sve je u redu“, kaže i uzme vrećicu u kojoj nosi fine grickalice. Odemo u dnevni boravak i raskomotimo se.

„Ovako“, kažem mu i privučem njegovu pažnju. „ Ja idem dovršiti članak, imam još koda četiri riječi za napisati, a ti do tada nađi film. Može?“ On se nasmije i kimne glavom. Večer može početi.

Znam, znam. Kratko je, ali škola je i ovaj nastavak sam napisala tek sada. Tj. u ovih sat vremena koliko sam se odmarala od učenja. Divnog odmora :D Nadam se da vam se sviđa i da ćete nabaciti koji komentaaaar :S Imam osjećaj da ovo pišem uzalud, ali dobro.

Do sljedećeg nastavka. Love ya! :)

Neostvarena želja (Croatia) Where stories live. Discover now