Chapter 8.

2.2K 131 2
                                    

„Onda? Jeste li za to da idemo?“ Trenutno se svi nalazimo kod Justina i dečki. Drugi put sam ovdje i osjećam se kao kod kuće. Obožavam ovu kuću. Želim da živim ovdje. Možda mi je prodaju. Daj Bože!

„I tvoji se slažu s tim?“ Upitao me Daniel.

„Naravno. Pa znaš da smo mi već išli. Možda dođu i oni,još ne znaju. Jaden i Sophia su došli pa nam se možda pridruže. Hajde, znate da je uvijek ludnica.“

„Ja sam za“, to Chaz.

„I ja sam.“

„I ja.“ Sad su se svi našli odgovarati.

„Okej, stop!“ Kažem im pokažem sa rukom da stanu. „Znači, idemo svi?“

„Um, ja ne znam“, ne seri Justin.

„Molim? Zašto? Daj Justin, gdje baš sada ideš?“ Ne smiješ da ideš nigdje. Ustvari smiješ, sa mnom. Bilo gdje.

„Šalim se, idemo! To se ne propušta.“ Kreten.

„Znaš, baš si kreten, Justin.“

„Zašto sam sada ja kreten?“ Ustane se i sjedne do mene, a ostali nas promatraju. Zašto nas promatrate tako?

„Zato što jesi. Ja sam mislila da zbilja nećeš ići.“ Baš sam ko dijete.

„Znao sam da ga voliš, odmah sam znao“, Chris?!?

„Hajd' Chris, ne jebi.“ Kažem mu i ostali se nasmiju.

„Ja neću, ali mogao bi Juss za vikend, ha?“ Kako je glup. Pa neugodno mi je. Zašto mi je uopće neugodno? Pogledala sam u ostale i svi se smiju, uključujući i Justina. Lupila sam ga u rebra i ustala se.

„Gdje ideš?“ Upitala me je Leah.

„Moram da idem. Bilo mi  je lijepo večeras sa vama. Imam još posla za obaviti. Vidimo se.“ Kažem im i odem u hodnik. Uzmem jednu cipelu i obujem je. Dok sam obuvala drugu, osjetila sam snažnu ruku oko svoje. Podignula sam glavu gore i vidjela Justina.

„Oprosti zbog Chrisa. Uvijek moraju nešto reći. Zašto ideš?“

„U redu je, znam da se šalio. Moram da idem, Justin. Sutra mi je naporan dan na poslu.“

„Dobro. Želiš da te odvezem?“ Naravno.

„Ne treba, uzet ću taxi.“ Glupa sam.

„Ne, nećeš. Sačekaj da uzmem mobitel i ključeve.“

„Justin, stva …“ Mene ljudi baš vole prekidati u razgovoru.

„Tišina. Evo me za sekundu.“ Kimnula sam mu glavom i uzela jaknu sa vješalice kako bih ju obukla.

 Justin p.o.v.

 Ušao sam u dnevni boravak i uzeo mobitel.

 „Gdje ćeš sada ti?“ Upitao me Chris dok sam tražio ključeve auta. Pa tu su bili.

„Idem Brielle odvesti kući. Ne želim da ide taxijem.“

„Kako pažljivo od tebe, ajme Justin. Ostani sa njom. Pristat će. I brate, poljubi je više“, iznenadio sam se na ovo što mi je Molly rekla. Ona zbilja želi da je poljubim? Brielle to želi? Samo sam odmahnuo glavom i nasmijao se. Uzeo sam ključeve koji su bili kod blesavog Chaza i izašao van gdje me je čekala Bri.

 „Oprosti što si me čekala, ali oni su …“, kako da ih pišem?

„Samo ludi i blesavi prijatelji, razumijem.“ Pametnija je od mene, da.

„Upravo tako.“ Nasmijemo se jedno i drugo i krenemo prema njezinom stanu.

 Dvadesetak minuta kasnije sjedili smo u dnevnom boravku i zafrkavali se. Predivna je, Bože. Ne mogu biti sa njom, to sigurno. Ne želim da je povrijedim.

 „Justin, slušaš li ti mene uopće?“ Iz misli me trgnula Bri.

„Oprosti, zamislio sam se. Brielle …“, Da učinim to? Da je poljubim?

„Hm?“ Okrenula se prema meni i nasmijala se. Ne radi mi to, Brielle.

„Želim nešto napraviti … Ali nemoj da se ljutiš.“

„Što to, Juss?“ To je to. Vrijeme je, Justin.

 Ustao sam se i sjeo natrag, ali na svoju  nogu tako da budem okrenut prema njoj. Polako sam joj se počeo približavati i desilo se ono što već dugo vremena očekuje. I ja očekujem, naravno. Poljubio sam je. Odmaknuo sam se od nje, ali ona je svoju ruku stavila na moj vrat i ponovno me poljubila. Definitivno je to željela cijelo vrijeme. Ima tako mekane i divne usne. Obožavam je i mislim da sam se zaljubio. Justin Bieber se zaljubio? To je apsolutno nemoguće!

 Brielle p.o.v.

 Poljubio me je. O Bože, tako je divan i tako se prokleto, dobro ljubi. Želim da se odmaknem od njega, ali ne mogu, ne ide. Napokon sam dočekala ono što sam cijelo vrijeme čekala. Njegove tople usne na mojima. Njegove usne.  

 „Justin …“, progovorila sam prva nakon što smo se odmaknuli jedno od drugoga.

„Ššš …“, nije mi dopustio da nastavim već me ponovno poljubio. Divan Justin.

 *

Sjedim u sobi sa Molly i prepričavam joj cijeli događaj. Ne mogu vjerovati da smo se poljubili. Napokon nas nitko nije prekinuo i poljubili smo se. Napokon.

 „Slatkice ste, Brielle“, gledala sam u Molly koja je skakutala na mjestu, ali u sjedećem položaju. Kužite me, valjda.

„Znam, Molly. Ima tako mekane usne. Oh obožavam ga“, kažem joj i svoje prste ponovno stavim na svoje usne. Još uvijek osjećam njegove usne na svojima.

„Uh, zaljubljeno moje. Znaš, idem sada da spavam. Ujutro bih trebala da obavljam neke poslove po gradu. Laku noć, ljubavi mala“, ustala se sa kreveta i krenula prema svojoj sobi, ali prije toga me zagrlila.

„Laku noć, Molly.“

 Izašla je iz sobe i zatvorila je vrata za sobom. Ja sam se i dalje nastavila smješkati i polako tonuti u san.

I knooow, I am so sorry, guys. Znam da je kratko, ali uhvatila sam priliku da odem na komp i da dovršim ovaj famozno, kratki nastavak. :D Ovaj tjedan mi je ludnica u školi i ne stignem ništa da pišem. :/ nadam se da vam se sviđa ovaj nastavak iliti uopće ova priča. Nabacite komentaaar, neće vas ubiti, nadam se. :) Btw. imate na mom profilu novu knjigu 'IMAGINE / ONE DIRECTION' so, ak volite 1D čitajte, tek sam počela objavljivati ii imate još jednu knjigu 'JUST THE WAY YOU ARE' koju možete također pročitati i koja je sa Niallom Horanom, opet za Directionere. :D eto to je sve. Idući nastavak će vjv u petak ili subotu, ne znam. :) love ya! :*

Neostvarena želja (Croatia) Where stories live. Discover now