Chapter 12.

1.8K 122 5
                                    

„Hej Chaz, jesu u uredu?“ Upravo zovem Chaza jer sam u djelu Londona gdje je njihova tvrtka.

„Jesam, zašto?“ Odlično.

„Stižem kod tebe. Imala sam neki dosadni intervju sa nekim likom. Reci im da me puste na recepciji, molim te.“

Može, draga.“ Poklopila sam mu i parkirala se ispred ogromne staklene zgrade. Ovo mi nije baš prvi put da sam kod njih. Većinom dolazim vidjeti novu kolekciju. Bila sam za ovu ljetnu koja je izašla prije mjesec dana. Sada sam čula da već rade za jesen. Predivno.  Ušla sam u ogromni stakleni hol gdje se nalazi recepcija i samo mahnula Hannah koja radi već dugo ovdje. Očito me prepoznala, ali tko mene ne bi prepoznao? Ha! Šalim se. Ušla sam u lift i popela se na 9 kat. Tamo se nalaze uredi u dečki. Otvorila sam vrata i mahnula Chazu i Ryanu. Čudno da je on ovdje.

„Hej dečki.“ Pozdravim ih i sjednem na bijeli, kožni kauč.

„Hej, od kud ti ovdje?“ Upitao me Ryan i dodao mi čašu soka.

„Bolje je pitanje od kud ti ovdje. Zar nemaš predavanja?“ Pogledao me je i nasmijao se.

„Zar ne vidiš koliko je sati?“ Okrenem se i pogledam na sat. 13 sati? Zar već?

„Upss“, napravim izraz upss –glupo zvuči – i nasmijem se.

„Ja sam uglavnom imala intervju s nekim starcem. Smrdi užasno, ajme.“ Nasmijali smo se skupa i ured je ušetao Chris.

„Hej Bri, od kud ti?“ Preokrenula sam očima i odmahnula rukom.

„Imala sam intervju.“

„Da sa starcem koji smrdi na kilometre.“ Nastavi Chaz i opet se nasmijemo. Što je tu toliko smiješno i gdje je Juss?

„Gdje je Justin?“ Upitam ih i naravno oni se lijepo nasmiješe i pogledaju se.

„Justin je na 5 katu, sređuje nešto.“ Oh dobro.

„Odlično. Idem do njega.“ Ustanem se, ali oni se brzinski ustanu i počnu mahati rukama.

„Ne, ne, ne. Sada će on doći. Uskoro dolazi, ostani sa nama tu.“ Pogledam ih čudno i nasmijem se.

„Ma dajte, idem ga samo pozdraviti i možda mu treba pomoć oko toga što radi.“

„Možda.“ Čujem Chaza kako tiho kaže i uđem u lift. Jedva čekam da vidim Justina. Dva dana ga nije bilo kod mene i uopće se nismo vidjeli. Izađem iz lifta kada se zaustavio na petom katu i prođem pokraj dvojih vrata i uđem tamo gdje piše garderoba. On je većinom ovdje, koliko se sjećam. Uđem unutra i zazovem ga, ali se ne javlja. Stanem ispred bijelih vrata i otvorim ih. Što? Zbog toga mi se ne javlja?  Ne javlja mi se jer mora, s oproštenjem, jebat ostale cure? Hvala mu. Okrene glavu kada me primijeti i brzo se odmakne od te fufice. Naravno, manekenka. Zatvorim vrat i istrčim van. Stanem kod lifta i pozovem ga. Samo neka ne dođe do mene, samo neka Justin ne stigne biti sada sa mnom, molim te. Taman kada se lift otvorio Justin je izašao i zvao me.

„Bri, stani. Molim te, sve ću ti objasniti.“ Pustila sam suze pred njim, što nije pametno i svom srećom vrata su se zatvorila.

„Zašto, Justin?“ Upitala sam tiho samu sebe i zaplakala opet.  Taman kada pomislim da dan ne može biti gori, ono postane najgori. Juss i ja nismo skupa, ali opet dijelimo ono nešto i ima nečeg među nama. Kako može? Izašla sam iz lifta i vidjela Chrisa u holu.

„Brielle, dođi.“ Odmahnem glavom i opet pustim suze.

„Ne, Chris. Moram ići. Ja … oprosti, vidimo se poslije?“ Kimne mi glavom u potvrdnom znaku i ja izađem van iz zgrade i uputim se prema svom autu.

„Gdje je?“ Začujem kako netko viče, ali se ne okrenem već trčim do auta.

„Brielle, stani. Daj čekaj.“ Odmahnem glavom i krenem u nepoznatom pravcu. Kako je mogao?

 Justin p.o.v.

 Od kud ona? Zašto? K vragu. Sve sam uprskao, sve. Sišao sam u prizemlje i vidio Christiana.

„Gdje je?“ Upitao sam ga, a on mi je samo rukom pokazao prema parkiralištu. Izašao sam van i ugledao je. Zazvao sam je, ali nije se okrenula. Sjela je u auto i odvezla se u meni, nepoznatom pravcu. I kako da je sada nađem? Javiti mi se sigurno neće. Sjeo sam u svoj auto i uputio se prema pravcu u kojem je ona otišla. Možda je stignem, ali k vragu, ovdje ima deset tisuća skretanja. Kako sam mogao biti glup i biti sa Bellom. S njom sam već dva dana. Brielle nisam ni vidio, a iskreno ni čuo kako treba. O budalo, Justine! Vozio sam samo ravno i ugledao bijeli auto. To bi mogla biti ona. Dao sam gasa i stigao taj auto, ali na žalost, to nije ona. Gdje si, Bri? Gdje?  

 Brielle p.o.v.

 Vozila sam se ulicama Londona i razmišljala. Jesam li ja stvarno to zaslužila da mi svaki muškarac to napravi ili što? Neil mi je to napravio, Brian s kojim sam bila dvije godine mi je to napravio, čak i Liam iz srednje škole. Baš sam prava sretnice što se tiče muškaraca, ha? Obrisala sam suze i odmahnula glavom. Parkirala sam u obližnjem Londonskom parku i sjela na klupu. Ovdje je sve tako tiho i spokojno. Mobitel mi je zazvonio i vidjela sam da me zove Leah.

 „Halo?“

Brielle, gdje si? Čula sam što je bilo. Jesi li dobro?“ Kako da budem dobro?

„U redu sam, Leah.“ Kako da ne. Sama sebe uvjeravam u nešto što  nije istinito.

„Hoćeš da dođem do tebe?“

„Ne treba, Leah. Nisam još kod kuće. Treba mi mira, molim te.“ Maknula sam mobitel sa uha i poklopila joj. Nije kriva za ovo, ali stvarno trebam mir. Spremila sam mobitel u džep od haljine – Justinove najdraže – i zaplakala kad sam se sjetila da mu je to stvarno najdraža haljina i da je on to dizajnira uz pomoć dizajnera. Podigla sam glavu i … ha?

 „Tu si. Brielle, slušaj“, Justin?

„Ostavi me na miru. Nemam što slušati. Sve si mi rekao kada si bio tamo sa njom. Zapravo, puno toga si rekao i ja ne znam zašto plačem jer mi smo nitko i ništa. Mi zapravo ni ne postojimo.“ Pogledala sam u njega i opet zaplakala.

„Bila sam glupa što sam ti se uopće predala. Nemoj više da mi se obraćaš niti javljaš. Ne želim imati veze sa tobom. Odi Belli, čeka te sigurno.“ Prođem pokraj njega, ali zaustavi me njegova ruka. Spojio je svoje usne sa mojima, ali ja sam ga samo odgurnula.

„Nemoj Justin, gotovo je.“ Okrenem se i odem. Nemam snage ni gledati ga. Još sam dva dana u Londonu i odlazim na ljetovanje. Dobro će mi doći.

Kraatko je, znam, ali toliko sam sada evo stigla napisati. Nadam se da vam se sviđa :d evo vam malo tuužnih stvari, donekle haha :*

Neostvarena želja (Croatia) Where stories live. Discover now