Chapter 2.

3.9K 176 5
                                    

Justin p.o.v.

 „Onda stari? Vidio sam da si bacio pogled na onu malu“, okrenuo sam se na svojoj udobnoj kožnoj stolici prema Ryanu.

„Koju malu? Znaš i sam da bih ju samo povalio, ništa više“, mala je savršena i koje još tijelo ima, brateeee!  

„Da, nisam si ni sumnjao“, sarkazam naravno. Nasmijao sam se i nastavio sređivati dosadne papire. Glupi Ryan, baš ju je morao sada spomenuti. Ne ide mi iz glave, a imam hrpu ovih glupih životopisa od cura. Inače nas četvorica imamo modnu kuću, iako Ryan dođe popodne ovdje jer ima fakultet. Koji vrag sada radi ovdje? Okrenuo sam se i zatekao Ryana i Chrisa, a uskoro i Chaza kako me promatraju.

„Što?“ Kreteni.

„Zar nije divno gledati Justina kako se ne može skoncentrirati na svoj posao zbog cure, a gleda u sve ove komade?“ Oh Chaz, biti ćeš takooo mrtav.

„Znaš što“, podigao sam prst i uperio ga u njega „ti si idiot.“ I ja sam idiot jer sam tako nešto rekao i ne, nije mi to bilo u planu reći. Nema veze.

 Brielle p.o.v.

 Može jedan savjet? Nikada nemojte kada prekinete petogodišnju vezu sa dečkom prežderavati se jer evo ja upravo ležim i umirem od bolova. Da, kako glupo, zar ne? Dva dana se prežderavaš samo slatkišima i završiš kao ja sa glavom u wc školjki. Fuj!

 „Brielle, vratila sam se.“ Oh divna moja Molly.

„Hej, kako je bilo na poslu?“ Kao da me zanima, ali ok, valjda su uspjeli bez mene iako nisam toliko bitna tamo, ali dobro. Ionako mi treba odmora malo, ali ne ovakvog.

„Nećeš vjerovati što se dogodilo, haha. Ja nisam mogla vjerovati svojim očima da se to desilo“, eto, k vragu i odmor. Uvijek nešto propustim. Neeeeeećuuu takoooo!

„No hoćeš mi reći što je bilo? Zanima me“, ispravila sam se u polu ležeći položaj i prstima prošla kroz kosu. Definitivno trebam frizeru.

„Hannah je Johnu opalila šamar, ajme meni. Valjda su skupa od ne znam ni ja kada i sinoć je bio vani sa dečkima i ona je saznala da se upucavao nekoj plavuši, nećeš vjerovati!!“ Prepričavala je to sa toliko, toliko … dobro, ne znam kako bih se izrazila. Žao mi je, iako ne znam zašto sada. Nema veze.

„I što drugo možeš očekivati od muškaraca? Mrzim ih sve, od sada pa na dalje sam sama. Ne želim muškarce u svom životu!“

„Daj Brielle, ne uveličavaj sada toliko. Ja sam i sama rekla da mi se Neil ne sviđa odmah na početku. NE razumijem kako ste uspjeli toliko izdržati skupa i tko zna koliko ti je to puta napravio dok je bio na onim 'službenim' putovanjima“, da Molly, stavljaj mi još soli na ranu. Hvala. Osjetila sam kako su mi se oči zasuzile.

„Brielle, oprosti … ja, nisam … oh kako sam glupa, dođi“ sjela je do mene i privukla me u najljepši prijateljski zagrljaj. Volim ovu glupaču, ali ponekada ima dug jezik, kao sada na primjer, ali ona je takva i volim ju.

„U redu je“, pogledala me onom facom 'sigurno'. „da Molly, stvarno sam odlično, barem sam ga se riješila i ionako imaš pravo.  Oh Molly, ne znaš koliko mi značiš što si ovdje“, rekla sam joj i privukla je u još jedan čvrsti zagrljaj.

 *

 „Dobrodošla natrag, Brielle“, začula sam glas direktorice Jenn. Draga cura. Da, mlada je i direktorica nam je.

„Hvala ti, Jenn.“

„Nadam se da si dobro jer te čeka dosta posla sada“, ma nemoj mi reći. Naravno, sve se daje Brielle da radi dok ostali ljenčare i idu dva sata prije sa posla. Mrš kravo!

Neostvarena želja (Croatia) Where stories live. Discover now