Igre gladi: Bioluminiscencija

Dvanaesto poglavlje

Ujutro, nakon stražarenja naporede, prva nam je na umu hrana. Coden i Giga skupljaju školjkaše, pužiće i ježince, dok Marlin i ja idemo na drugi kraj postaviti mrežu za ciple. Namjestili smo je pod kamenjem, da se lakše uhvate.

"Vjeruješ li im?" pita me Marlin.

"Više nego oni meni."

"Da, nisi bila prema njima baš pristojna."

Sjećam se da sam bila prilično okrutna prema njima. "A ti tako više mi za njih brinemo nego oni za nas. Jedino imaju dobro sklonište."

Marlin kimne. "Oprosti radi onoga." reče.

"Mislim da si mi se ispričao." Zapravo mi se prije dvije noći ispričao zbog svega. "Ono je bio glup plan."

"Ne brini zbog toga. Davno je prošlo" I previše. Sad mi nedostaju dani kada smo se svađali u sobi. Tada je bio sto puta sigurniji.

"Znaš li da mi nedostaje Tigris?" reče. "I Algina malo, ali definitivno Tigris."

"Vidjet ćeš ih opet."

"Neću." odmahne glavom.

"Zašto to misliš?"

"Znam. Nema šanse. Osjećam."

Zar to čovjek osjeti kad mu se bliži? Ja nisam ništa osjetila. Sumnjam da je Okrug 3 osjetio, a oni neće daleko kako su krenuli. Uhvatila sam ga čvrsto za rame. "Ne razmišljaj tako, u redu?"

Gleda me s očima u kojima se gubi nada. "Možda ih ti vidiš, ako se potrudiš."

"Marlin!" opomenem ga.

"Oprosti."

Potapšam ga po ramenu. Ne želim da ovako razmišlja. Ako se itko mora vratiti, to je on. Zašto bi Kapitol dopustio da najmlađi umiru? Zapravo, zašto bi mi dopustili? Nije najmlađi, ali je moj okrug. Nažalost Calista mora otiđi ako mislim uspjeti u svom naumu.

"Evo smo napokon našli mozgalice." čuje se muški glas, ali dublji. Sigurno nije Coden.

"Ne, ne, ne." čujem kako Giga viče.

"Ne, ne, ne." ženski glas ju oponaša. Ruby?

"Da, vas vidim, kako bi nas ubili tablicom množenja." opet isti muški glas. Max? Da Max.

"Gdje ti se staklo da ga zapališ." drugi muški glas. Opal?

Da, Opal, Ruby i Max. Calista se ne čuje, ali sigurno je tu. Marlin me odmah hvata čvrsto za ruku. "Po stvari." šapnem.

"Ali..."

"Po stvari!"

S velikom tugom u očima me ipak posluša. U čučnju odlazimo do starog skloništa, uzimamo svoje jakne, naprtnjače i oružje. Velike su šanse da nas jedinica i dvica otkrije ovdje. Ako nas otkrije kako prijateljujemo s tricom, mrtvo smo meso, ali bojim se da njima nema više spasa. Nema šanse da ih svih četvero pobijemo, a Okrug 3 spasimo, osim ako sebe žrtvujemo, ali to je glupa ideja.

Skrivamo se iza drugih grmova, u čučnju polako hodamo da nas ne vide i vidim kako se igraju s Okrugom 3 kao plijenom. Ruby pokušava zadržati dječaka koji se već žestoko otima, a Giga je u rukama Maxa, koji ju može prepoloviti kao grančicu. Da svi četvero su tamo. Čine se nešto manji nego prije, dosta manji, ali su i dalje gromade prema trici.

Kako su oni ovdje došli? Jesu li nas slijedili ili su se bacili u potragu drugih. Da nas uhvate, priredili bi Kapitolu scenu koja se dugo pamti. Osjetim kako me Marlin grabi za ruku u ljubi je. Sigurno me moli u sebi da izvučem iz ovoga.