Q&A Naočale i/ili leće?

88 6 36
                                    

Bokić!

Mrzim što svaki put počinjem sa "Evo me nakon dugo vremena...", ali nikako da počnem objavljivati redovito. Imam nekoliko ideja koje nisu klasičnog pitanje-odgovor stila. Radi se o nekoj mojoj rutini, proizvodima koje koristim i tome slično uz dodatak savjeta. Uskoro ću postaviti jedan takav nastavak, a ako dobro prođe bit će ih još. Također, mislim da bi bila šteta da samoizolacija prođe bez da postavim neki q&a o tome, tako da ako imate zanimljiva pitanja postavite ih. Ovaj q&a nije kao dosadašnji. U prijašnjima sam pronalazila gotova pitanja, a ovaj put odgovarat ću na pitanja koja mi postavljaju prijatelji, kolege, rodbina, pitanja postavljena ne forumima i dat ću neki svoj stav i priču kako je to kod mene. Ovaj put su na redu ozbiljnija pitanja, a možda napišem dio sa odgovorima na zabavnija i smiješna pitanja. Nadam se da ćete naučiti nešto novo i da ću Vas potaknuti na promišljanje.

Danas odgovaram na pitanja vezana uz naočale, a sljedeći put su na redu kontaktne leće. Možemo krenuti!

1. Kako i kada si počela primjećivati da slabije vidiš? Počelo je u 2. osnovne kada smo se premjestili u veći razred i ploča mi više nije bila na metar udaljenosti kao u 1. razredu (doslovno). Primijetila sam da vidim mutno i nisam mogla čitati s ploče. S obzirom da mama odmalena nosi naočale, a tata ih je nekad nosio, nije ni bilo upitno da će mene zaobići.

2. Kojoj klinici za odlaziš na preglede? Najprije sam odlazila u bolnicu gdje mi je oftalmolog mjesecima određivao dioptriju, ali nakon prve dijagnoze premjestila sam se u Optiku Rauš, polikliniku. Stvarno ima puno optika, za Rauš sam čula i dobra i loša iskustva, ali ja sam zadovoljna i to mi je dovoljno. Svi članovi obitelji koji nose naočale odlaze tamo i svi smo zadovoljni.

3. Kako je izgledao prvi pregled? Meni je prvih mjeseci (opet, doslovno) svaki pregled bio kao prvi. Sjedenje na stolici, u daljini plakat ili što već sa slovima, one teške, čudne i malo strašne naočale, ona fora stakla koja se dodaju u naočale i čitaj. I tako svaki put, svaki pregled. Ne znam je li uvijek tako, ali meni su kapali neku tekućinu da mi se zjenice prošire i tako par dana pa pregled. Izgledala sam kao demon... Razlog zašto nisam odmah dobila dijagnozu je taj što mi je prva dioptrija bila iznenađujuće velika. Da ne ispadne krivo, radije su bili oprezni.

4. Koja je tvoja dijagnoza? Dijagnoza mi je kratkovidnost i astigmatizam. Uz to, imam nasljedno takozvano "bježanje oka", što sam počela primjećivati tek u višim razredima osnovne škole. Radi se o tome da nemam apsolutnu kontrolu nad mišićima oka, tako da kada se usredotočim na gledanje jednim okom, drugo "bježi" gore ili dolje, što ne mogu kontrolirati, ali ne, ne vidim dvije slike nego samo onu na koje je jedno oko koncentrirano. Nije to ništa strašno, izgleda malo jezivo, ali pokušavam izbjegavati dovođenje u tu situaciju. Većina ljudi oko mene kaže da to nikad ni nisu primijetili jer u 98% situacija oči su mi u normalnom položaju. Zbog astigmatizma imam neka prava kod kupovanja naočala i pregledima, a zbog kratkovidnosti bez naočala ništa ne vidim jasno ako je dalje od pola metra od mene.

5. Koja ti je prva dioptrija? Zbog kratkovidnosti je -, na oba oka -2,25. Čim se više ide u minus, to je dioptrija veća tj. slabije vidite.

6. Kako ti se dioptrija mijenjala? Mijenjala se kako sam rasla, ubrzo mi nije bila ista na oba oka, na desnom je nešto veća. Stalno su mi govorili i još mi govore da će rasti kako rastem i ja te da bi oko 18 godine mogla prestati rasti. Već 3 godine imam istu dioptriju i mislim da se više ni ne može pretjerano povećati.

Inače ne radim reklame, ali mislim da nije u redu "pokupiti" nečiju ideju bez da se ta osoba spomene. Dakle, ideju za ovaj Q&A pronašla sam u knjizi "MOJE MISLI" spisateljice DreamGirI. Obavezno ju zapratite i bacite oko na njezinu knjigu, ostavite vote, kometnar i tako... Neće Vam biti žao!

7. Koja ti je trenutna dioptrija? Na lijevom oku -3,5 i na desnom -4,5. To je velika dioptrija, ali znam osobe sa dosta većom. Po debljini stakla možete vidjeti ima li netko malu ili veliku dioptriju. Stakla se mogu stanjiti, ali samo malo.

8. Kakav je osjećaj kada staviš naočale? Ajme meni koliko detalja! To je moja reakcija svaki put. Kada ne nosim naočale sve je mutno i vidim samo flekice koje se preklapaju. Nakon nekog vremena se priviknem pa prepoznam neke stvari, ali nije to to. Kada nosim naočale, vidim sve jasno i stvarno je super osjećaj. Prvi put kada sam stavila naočale, imala sam osjećaj da gledam tuđim očima jer ništa nije bilo kako sam vidjela do tada. Isto tako, svaki puta kada promijenim dioptriju, prvih par dana me užasno boljela glava i vidjela sam rubove naočala, ali s vremenom to postane normalno, a glava više ne boli. Imala sam problema s dubinom i udaljenošću predmeta, bilo je malo teže hodati po stepenicama.

9. Koliko često odlaziš na kontrole? Svakih 6 do 9 mjeseci ili po potrebi ranije. Ranije sam spomenula da mi se dioptrija nije mijenjala nekoliko godina, tako da nema potrebe za češćim kontrolama.

10. Koliko si plaćala naočale i stakla? Ovisi gdje ih kupujete i kakve pogodnosti imate. Do sada, znači u 9 godina, promijenila sam troje naočale, a stakla svaki put kada se dioptrija promijenila i plaćala sam različito. Za okvir i dva stakla sa zaštitom od grebanja, uz 10% popusta na gotovinu, nekih 70kn manje zbog dijagnoze i 3 godine bez kupnje novih, trenutne naočale su me stajale nekih 900kn (cca. 119€). To i nije toliko puno s obzirom da stvarno pazim i da ih mogu više godina.

11. Traže li te prijatelji da isprobaju tvoje naočale? Da, a to svaki put završi žmirenjem i riječima: "Kako ti vidiš kroz to, kao da imaš mikroskop!"

12. U čemu ti smeta ne nošenje naočale? Na nastavi tjelesnog nisam smjela nositi naočale, što je do nedavno bio veliki problem. Kada sam na bazenima ili na plaži, mogu zaboraviti na naočale. Katastrofa. Nakon nekog vremena se priviknem, ali nije isto. Još jedna stvar je bavljenje hobijem. Od malena plešem, a na smotrama neki selektori ne toleriraju naočale. Zbog velike dioptrije i sigurnosti mene i svih oko mene, smijem imati naočale, ali nije ugodan osjećaj kada svi upiru prstom. Imala sam crno bijele okvire kako bi se uklopili, ali sada to više nije problem. Zašto? Nabavila sam leće. U osnovnoj sam bila među rijetkima s naočalama, a i sada u srednjoj. Nije lijep osjećaj kada vam zbog toga govore da ste štreber i ismijavaju vas. Još sam k tome imala i bravice/zvjezdice/fiksni aparatić, sve što se moglo. Sada, ne biste me prepoznali.

13. Osjećaš li se hendikepirano jer nosiš naočale? Nekad se jesam, ali više ne. Ne dozvoljavam da me hendikepi zaustave u onome što volim i želim.

Sve o lećama sljedeći put! Hvala na čitanju, komentarima, vote-u. Bližimo 3K pregleda, što mi puno znači... Kada prijeđemo tu brojku, stiže specijal!

Dnevnik pitanjaWhere stories live. Discover now