Dnevnik pitanja

Nakon 2 godine...

Bokić!

Sve se zahuktalo prije nešto više od 2 godine; korona, lockdown, pandemija, potresi, novo normalno. Naučila sam da planiranje nije uvijek dobra opcija i da treba cijeniti svaki dan, svaku slobodu kretanja i disanja bez filtra maske. 

Nisam imala pojma koliko će cijela ludost trajati, a kamoli da će utjecati na moju svakodnevicu i promijeniti neke moje navike. Vrijeme je da sve stavim na hrpu, zbrojim i oduzmem i napišem što se sve u mojem životu promijenilo unatrag dvije godine. 

Zanima me koliko se toga promijenilo u vašem životu.

Za početak, loše strane:

LIJENOST - Prije pandemije, svaki moj dan bio je ispunjen aktivnostima koje mi nisu dozvoljavale da budem lijena. Od kako se sve prebacilo na rad od doma, nije se moglo van, postala sam ljenija. Nikako da se riješim ove loše navike, a najviše mi smeta što se ocrtava i na moju produktivnost u školi i faksu. 

KILAŽA - U prvom valu, točnije na ljeto 2020., bila sam čak motivirana dovesti se u red. Imala sam najnižu kilažu jer sam svakodnevno trenirala i bila izuzetno zadovoljna sobom. Kako su nas vraćali u školske klupe i natrag slali kući, izgubila sam rutinu jer sam se svaki dan prilagođavala na novu situaciju. Od 2021. moja se kilaža povećala i stvara mi određene probleme u smislu samopouzdanja. 

PRIŠTIĆI - Kada napokon dovedem lice u red, moram nositi masku po 8 sati, znojiti se, kihati u masku i zaboraviti na čisto lice. Osim toga, moj stres se često manifestira kao prištići, a sve je uzrokovano pravilima i preporukama stožera koja su mi onemogućavala rad bez maske. 

ONLINE NASTAVA - Svaka niža ocjena apsolutno je moja greška, međutim, u gradivu imam ogromnu rupu. Početak online nastave bio je, nećemo se lagati, jadan. Apsolutno sve smo obrađivali sami, a kod nekih predmeta koji su me naprosto zanimali, izostao je element predavanja profesora koji je potreban za razumijevanje. To mi je žao, što nisam imala priliku slušati predavanja o meni zanimljivim temama. Osim toga, smeta me što se ta praksa precrtava i na obrazovanje danas, u smislu da se neki dijelovi ostavljaju da učenici sami obrade. 

NAPAD PANIKE - Za osobu koja je uvijek dosta smireno reagirala na podražaj, napad panike bio je veliki šok, pogotovo kad se počeo ponavljati u banalnim situacijama. Pretpostavljam da je nedostatak interakcije i općenito događaja uzrokovao moje napade panike. Ono najgore jest da nisu prestali i događaju mi se u smiješnim okolnostima, a ne mogu si pomoći.

ANKSIOZNOST - Uvijek sam bila povučenija, ali čvrsta. Od početka pandemije, neki su se moji zidovi srušili i postala sam toliko ranjiva da mi je ponekad teško uopće misliti o tome i razaznati u čemu je problem, zašto sam tjeskobna, pasivna, odsutna... 

A sad i dobre strane:

LICE - Kada smo normalno išli u školu, uvijek sam bila našminkana jer mi je svaki milimetar lica prekrivao prištić. Kada je počela online nastava, nisam se šminkala i zapravo sam shvatila koliko je stanje zapravo komatozno. Počela sam koristiti kreme za njegu lica i od tada je situacija puno puno bolja. Ima dana kada nemam ni jedan prištić, što mi daje i samopouzdanje i osjećam se bolje.

OBITELJ - Kako smo neko vrijeme svi bilo doma, cijele dane, nadoknadili smo svo vrijeme koje inače odlazi u nepovrat. Svaki dan smo igrali neke društvene igre i generalno se družili. Lijepa opuštena atmosfera kakvu nemamo ni kad su praznici. Drago mi je što smo iskoristili pandemiju za nešto takvo. 

NOVE VJEŠTINE - Kretanje je bilo ograničeno, ali Internet nije. Kreativnosti nije bilo kraja, bavili smo se svime i svačime, isprobavali neke trendove, usavršili se u npr. pripremanju nekih kolača, TikTok plesu, sklekovima, trčanju, kartaškim igrama, trikovima...

DRUŽENJA - Kao osoba koja inače nije sklona čestom druženju s ljudima, nakon pandemije cijenim i veselim se svakom izlasku jer jedno vrijeme nismo znali kada će to opet zabraniti. Da nije bilo pandemije, ja danas ne bih imala ekipu za druženje nakon faksa, ne bih se usudila isprobati nešto novo i zabaviti se. 

ONLINE NASTAVA - Budimo iskreni, online nastava spasila nas je u puno situacija. Na ovoj je listi zbog vještina koje sam stekla za vrijeme online nastave, znanja i mogućnosti koje sam imala, kao i nepotrošenom benzinu. Ne ponovilo se, ali neke dobre stvari trebalo bi ostaviti. 

SAMOPOUZDANJE - Zbog nekih stvari imam manje samopouzdanja nego prije 2 godine. Međutim, puno videa i članaka o različitostima i nesigurnostima pomogli su mi oko osvješćivanja da je uistinu najvrijednije ono što nosimo u sebi, a ne na sebi. Prije pandemije nisam izlazila iz kuće bez BB kreme, obrva i maskare. Danas izlazim van bez trunke šminke, sa tri kratera na čelu i živo mi se fućka. 

Najdraža činjenica mi je da se kao osoba nisam promijenila. U svakom sam trenutku bila dosljedna sebi, nisam podlegla pod trendove koji su se mijenjali kao ludi. Izašla sam iz cijelog ludila baš kako sam i ušla, bez blajhanih šiški, sa cijelim obrvama i osmjehom na licu.