35

1.5K 42 0
                                    

Čvrsto pripijena za svaki atom njegova tijela, mozak joj nije registrirao puno događaja koji bi se mogli popratiti krajnjičkom oka i na koje je ona bila primorana s obzirom da je ona ta koja je priuštila nekolicini ljudi koji su je okruživali ovu dočaranu atmosferu. Davidova nepomičnost samo joj je odjekivala u ušima kao upozorenje da svojim radnjama omami njegove zadrte manire i natjera ga da uživa u trenutku koji mu je život pružao.

 I dalje je guckao sa tom prokletom kvadratičnom, staklenom čašom koja je bila namijenjena za obožavatelje Stocka kao što je čaša i naslovljavala, iritirajući u njoj onaj podzvik omamljenosti kojeg je tako duboko htjela sakriti u sebi. Nije ona bila pijana, ma kakvi. To se ljudima oko nje samo činilo.

„Monika, Igor!" David je pozdravio iza njenih leđa dok je ona i dalje istima stvarala razdjeljak između stvarnosti i onoga što je ona priželjkivala. Odavno joj se u osjetilima izgubila doza realizma da ona nije sama negdje u pripojenoj sobi sa Davidom i da mu ne može raditi što god joj se prohtjelo, pa se odvojila od njega, nevoljko i snuždeno, da bi pogledala u dva još uštogljenija lika nego li je to bio njen cimer.

„Ne spominji njegovo ime u istoj rečenici s mojim." S inicijacijama nervoze i pomahnitalosti popratila je identičan tog Davidovom, naglašavajući ono što je Mia i sama mogla pretpostaviti-da stvari među Monikom i Igorom ipak nisu donijele uroda ovih par nestašnih događaja između u kojima nije sudjelovala kao što je trebala samom činjenicom da je najbolja prijateljica dotične.

Snuždila se i prekinula Igora u njegovom adrenalinskom naletu da povrijedi ono malo ponosa što je ostalo u Moniki „Kako to da ste vas dvoje došli zajedno?"

Začudo, rečenica joj je imala smisla izgovorena na mah i nepromišljeno s obzirom na stanje u kojem se nalazila i Davidovom rukom koja ju je i dalje držala oko struka i pružala ravnotežu koju si sama nije mogla omogućiti. Monika joj se nije našla dužnom na odgovor pa je zubima zakačila donju usnicu kako se ne bi odala u svojoj ljutnji.

 Igor je pogledao brzim okom na Davidovu ruku „Kako to da ste vas dvoje tako bliski?"

Čovjek bi pomislio da će se Mia posramiti, ili pak da će David svoju čuvenu posturu promijeniti, no do toga nije došlo. Nadalje su stajali kao i prvobitno čemu ovo dvoje nije imalo prilike svjedočiti, a Mia se još i naslonila glavom na nazad jer joj je odjednom od svih tih pitanja, iako je bilo postavljeno samo jedno, vrvila glava nepotrebnim informacijama. Pa ona se samo htjela zabavljati.

„Tebi fali p-„ David joj je prekrio usta dlanom prije nego li je završila u svom naumu da se izjasni da Igor nema nikakvih interesa u odnos nje i Davida i da njegov nedostatak seksualnih zadovoljenja nije njena stvar. „Zanemari ju, ne zna ni gdje je. A ti zitto!" spustio je glavu da bi joj na trenutak popratio oči u kojima bi se mogao izgubiti ako ne reagira na vrijeme. Zato i nije trajalo dugo.

„Aha." Nešto je malo promrmljala i okrenula se prema Moniki nezainteresirana za razgovor kojeg su David i Igor namjeravali održati. Igor joj je ionako išao suviše na živce jer je samo mogla pretpostavljati taj stav ogoljenog ženskaroša koji skače sa kreveta na krevet i ne daje previše povratnih informacija nakon što te riješi kao križaljku. Odmah je stala na stranu svoje najbolje prijateljice da nije ni morala čuti što još to on ima za reći.

„Jel ti udobno tamo?" Monika joj se osmjehnula pa malo glavom nagnula u smjeru Davidova naručja u kojem se Mia udomačila kao da joj je tamo mjesto i tamo pripada.

Opalila se smijati i pridržala čašu na usta da se smiri „Ja bi se i pomaknula, ali ne mogu."

Podignula je obrvama što je posljedično vodilo do Monikine navale histerziranog smijeha koji više nije bio suzdržan „ Ohoo, hoo, mala ga ide u napad. Nema čekanja."

„SHHH!" pokrila je prstom preko usana, oči raširene skupa sa zjenicama u realizaciji da bi David u slučaju saznanja o samoj glasini mogao maknuti ruke s nje. „Pobrini se ti bolje za ovog-„ malo ga je škicnula pa vratila pogled prema svojoj najboljoj prijateljici „da ga ne bi ja naučila kako sa ženama."

„Ma ti ćeš ga učit tako pijana." Zamahnula joj je rukom na samu pomisao. „Napila si i Davida nekim čudom. Ja ne znam tko će dulje izdržati, a navodno ste vi ti koji trebaju ispratiti sve ove ljude." Podsjetila ju je na najtužniju kumulaciju događaja i jednu od negativnih natuknica koje je vodila pri organiziranju cjelokupne zabave. To što će se brzo morati otrijezniti i što je već dosad trebala paziti na grupe kako joj ne bi štogod razbili ili izazvali nerede.

„Ali imaš mene." Monika ju je prekinula u razmišljanjima „žrtvovat ću se za tebe, ali samo ovaj put!" upozorila ju je vrlo neprimjetno za tuđe oči, samo jednim izjedajućim pogledom koji joj je dovoljno govorio neovisno o njenom stanju opijenosti.

„Najviše te volim na svijetu ovome bubu jedna!" tepala joj je meškoljeći se, jer ipak je dobila priliku da se prepusti strastima i riješi seksualnih frustracija koje su dolazile od Davidove vanjštine. To nikada, ali nikada ne bi priznala trijezna, niti poželjela trijezna, ali pijana. Pijanoj Miji je David bio za poželjet i malo licnut da ga samo okusi na trenutak.

„Jesi ti siguran da ove dvije nisu lezbe?" čulo se Igorova nesigurnost kroz galamu folklorne muzike i Senidah koje je obarala u pozadinskim zvučnicima. Tek tad joj je došla volja do poskoči do plesnog podija, a Igora je ignorirala iz relevantne činjenične osnove da se ona njemu nema što objašnjavati i da mu je već dokazano koliko ona nije naginjala na tu stranu od seksa s Monikom do Mijina ponašanja prema Davidu. To, dakako, nažalost, jer bi joj možda bolje bilo da je samo lezba i da bude s Monikom. Sigurno bi joj svijet bio lakši da ne trpi muške hormone i njihove prevrtljivosti, ali šta će. Nije ona kriva što ju sve na Davidu tako iznenadno pali.
Skupila je neku snagu van svog tijela jer ga u unutrašnjosti nije mogla imati i podigla leđa sa Davidovog naručja „Idemo! Obećao si mi ples!"

„Ne, Mia! Nisam ja ništa obećao." Glavu je držao u istoj ravnoteži s njezinom kako se tijelom naslonio na biljar, a ona stajala među njegovim nogama. „Rekao siii!"

„Mia ja ne plešem." Prestravila ga je sama pomisao da ide među ta tijela i radi s nogama što točno?

Mia je uzela bocu viskija koju je zamijetila pored sebe i ulila u njegovu polupraznu čašu čisti viski, bez imalo ublažavanja unoseći svu svoju energiju u taj jedan jedini zadatak. Nasula je smeđu tekućinu do vrha čaše i odložila bocu negdje sa strane.

„To na eks i idemo! Večeras ti pokazujem kako se živi štreberčiću." Stala mu je u cijelo vidno polje te tako zaklonila svaki pojam o drugim osobama u prostoriji. Štoviše, čak i da je među njima bilo drugih objekata ili subjekata siguran je da bi ionako svu svoju pažnju pridao njoj.

 Bila je predivna, a nije se ni trudila, najmanje se trudila njemu biti predivna. Jedva da je nosila na sebi neku šminku kojom bi istaknula te svoje velike oči i raštrkano duge trepavice, obraze uvijek blijede, ali od sve te opijenosti danas ipak malo crvenkaste da ti odaju onu njenu toplinu tijela koja je izlazila iz nje. Na sami njen dodir su mu hormoni divljali, da ih nije znao pribrati, sam sebi dokučiti zašto i kako tako odjednom, a do sada nije tu bilo ničega.

„Znam ja kako se živi." Frajerski joj je dobacio, a da se tako uopće nije osjećao. Ispio je pred njom cijelu čašu pa joj još za inat ulio još jednu i ponovio istu radnju. Htio joj se dokazati pod svaku cijenu jer to valjda dečki rade kada žele pažnju jedne cure, pogotovo Mije. Nasmiješila mu se od jedne naušnice na uhu do druge „ Želiš li sada plesati sa mnom?" ponovno ga je upitala smijuljeći se obrazima.

 Ovaj David joj je puno bolji od onog obrambenog dječačića koji se skriva među zidovima kule i hladno dobacuje bombe kao da je u ratu sa svakim u svako doba.

Već ga je ona povukla za ruku bez da mu je dala vremena da se predomisli i nešto smisli da se izvuče. Progurali su se među masu, rukama vezani da se ne izgube u ljudima kojih ionako nije bilo puno. To je bio jedan od onih izgovora samo da se držiš za nekoga bez obzira što to nije bilo potrebno.

A i što tko zna što je potrebno kada ti je glava u oblacima, a misli razbacane?

Zaklopila je očima i stavila ruke oko njegova vrata primjećujući njegove koje su ju odmah pratile u stopu i grijale njen struk. Spustila ga je malo niže čvršće se držeći za njega kao da joj je jedina potpora u tom trenutku njenih koljena koja samo što nisu pokleknula na njegov dodir i vrtjela kukovima u ritmu koji ju je poveo.

Gledali su se u tišini, a oko njih nije bilo nikoga, ni jednog pogleda, ni jedne osobe, čak ni kada su ih par puta lupili ili se zabili u njih, njima to ništa nije smetalo.

„Ti bi mene u krevet a?" uhvatio je priliku da joj dostavi ono što je čuo, a pravio se da nije dok je razgovarala sa Monikom. Obrazi su joj poprimili žarku boju osramoćenosti.

„Mislim da ti to želiš više od mene." Riskirala je, kad je već bila ovoliko udubljena u tome, da mu se makar čini samouvjerena, mada je bila daleko od toga. Njena koljena su bila dokaz tomu, a njegovo čvrsto držanje potvrda.

„Jesi sigurna?" kako su samo tako otvoreno pričali o stvarima koje se samo dogode, koje se ne planiraju nego su rezultat želje i konkludentnih radnji. Približila mu se bliže tijelu i zaboravila na ples na kojeg ga je toliko silila prije minutu. „Čuješ ono što želiš."

„Mustro jedna." Prošaptao joj je tiho, ali dovoljno da ona registrira na takvu udaljenost i spustio svoje usne na njena tako hitro i željno, da joj je svo tijelo podivljalo od iznenađenosti.

Prihrlila mu je u stisak što je više mogla, stežući rukama oko njegova vrata i približavajući mu se podizanjem na prste nogama kako bi donijela ravnoteži u njihovim visinama. Napokon da je on nju prvi puta poljubio, a ne ona njega, pomislila si je na prvu, ali brzo preokrenula tok misli i prepustila se da on bude prazan i bijel. Da ne misli ni o čemu osim o njegovim usnama na svojima i da uživa u njemu što je više mogla.

 Zaklopljenim očima, nagnuo je glavu prema njoj i produljio poljubac samo kako ju ne bi pustio iz svog naručja i samo kako se ne bi odvojili pa makar ostao bez zraka u međuvremenu. Okrenuli su glave svatko na drugu stranu i ovaj puta jezikom uhvatili jedno drugoga, prepuštajući se željama koje su im se krile negdje duboko u podsvijestima dviju različitih karaktera sa istim težnjama.

nešto sitnoWhere stories live. Discover now