nešto sitno

26

Grč joj se napravio u želudcu, nesvjesna muka joj se pridigla niz grlo. Osjećala je kako joj noge klecaju, a strah u kostima ju je tjerao da sjedne u sofu nasuprot njegova radna stola. Znala je u dubokoj podsvijesti da nešto opako iz njega slijedi čim mu je glas ravan, a postura tvrda. Čekao je da se snađe i bar dotakne površinom dijela rub stolice kako bi joj mogao približiti stvarnost u kojoj živi.

„Govori više!" nije mogla suzdržati nervozu. Mrzila je kad bi joj rekli ono 'moramo razgovarati' pa bi okolišali u nedogled umjesto da je sasjeku u trenutku i olakšaju joj cijelu situaciju. Preferirala je flastere koji se odljepljuju brzo i bezbolno.

„Ti si meni nešto htjela reći prvo. Možda bi bilo pametnije da si olakšaš dušu jer moje je ipak složenije." Prekrižio je ruke i laktovima dodirivao stol.

„U redu. Želim znati zašto sam kod Davida i molim te dosta ovog laganja. Ne mogu to više podnijeti." Govorila je svoju istinu.

„David je-„zastao je na trenutak i izdahnuo „dobro dijete. Uistinu jest, ali ima svoje mušice. Ne znamo ni Matija ni ja od kud njemu ideja da ti živiš kod njega i taj probni rok kojeg si je sam smislio u glavi, ali dozvolili smo to jer doista, ne možemo očekivati od vas nikakvu konekciju ako prvo ne proživite neke stvari zajedno. Znam da je sve komplicirano i da ništa iz prve nema smisla, ali je nužno. Da nije potrebno i korisno ja ovo ne bih radio i ti to dobro znaš." Okrenuo se na stolici pa vratio da vidi izraz lica svoje kćeri. Ostala je nepomaknuta.

„Ne razumijem te. Kako može biti nužno? Mislila sam da nemamo problema u tvrtci." Jedino joj je objašnjenje koje bi bilo smisleno palo na pamet, ali ni sama nije bila sigurna u njega. Da Bernard nema novaca, ne bi se i dalje vozio u limuzinama i krstario jahtama po Mediteranu.

„Svijet pravnika je jedno veliko i ružno mjesto. Borbeno, nadasve, ali i ružno. Sve ovo radim za tebe,vjeruj mi. To je sve što ti zasad mogu pružiti i jedina utjeha koju ti mogu dati. Premlada si za neke stvari i ne želim da se u njih miješaš." Namrštila je obrve. Uvijek ju je čuvao od svijeta kao da je u staklenki koja je lomljiva na svaki dodir i svaki taj dodir bi joj mogao nauditi. Zašto je toliko čuva u sjeni? I kakva je to sjena da je bolje da ona bude u njoj nego da vidi dalje od nje?
  
„I ti si nešto htio reći." Promrmljala je želeći se što prije maknuti iz tog razgovora. Nagnuo je glavu u njenom smjeru pa kimnuo potvrdno. „Jesam. To je nešto za što mislim da si spremna. Nadam se."

„Čekam." Uhvatila je zrak u sebi, neizvjesno.

„Petar, onaj tvoj mangup, sjećaš se njega?" uhvatio ju je nespremnu. Nije očekivala da će pokrenuti tu temu. Nikada do sada nisu. Samo ga je gledala.

„Naravno da se sjećaš. To mi nikada nisi htjela zaboraviti." Podsmjehnuo si je o brk „nikada nakon toga nisi čula za njega jer sam ga ja strpao u zatvor."

Mia se zagrcnula i naglo digla sa stolice „Molim?" hladan znoj ju je oblio po cijelom tijelu. Reakcija joj je bila za reklamu turske serije u najavi. Da se dalo snimiti osvojila bi oscara. „Kako misliš dao si ga u zatvor?"

„Smiri se i sjedni molim te." Naježila se da je jedva osjećala vlastite ruke. Nasuprot kojeg čovjeka to ona sjedi.

Nastavio je „On je razlog zašto smo tvoja majka i ja razvedeni i zašto je ona pobjegla iz Zagreba. Petar je napao tvoju mamu."

Srce joj je nekontrolirano kucalo, a misli joj kolale na sve strane. Moja mama nije u Zagrebu? Moj bivši dečko je napao moju mamu?

„Prisilno je-„ glas mu je puknuo, a on zatvorio oči kako ne bi pokazao slabost. Pred vlastitom kćerkom. Ni pred njom on nije imao takvu emociju. „Khm." Zakašljao se i uspravio natrag na sjedište. „Silovao ju je."

Mia je stajala ukočena na mjestu, oko sebe nije čula ni zvuk ni jauk ni automobile koji su trubili izvan prozorskih stakala. Gledala je u jednu točku i pokušala primiti informacije koje je upravo čula. Uhvatila ju je paraliza, cijelo stanje joj je utrnulo, zaleđeno pred očima.

 Bernard je dozivao njeno ime, a jedino što je osjetila na svojoj koži bile su kapljice suza, jedna za drugom, na njenim blijedim obrazima, kao lavine naleta, kao erupcija vulkana. Užareno i vrelo kao Vezuv kojeg je posjetila prije par godina.

„On je-on...mama." Mucala je nekontrolirano. Srce joj se stezalo, a slika njene majke kada je odlazila mutila joj se pred očima, u sjećanjima koja su joj jedina bila dostupna. „Zašto ja nisam ni..." nije mogla jednu suvislu rečenicu dovršiti.

„Polako, Mia. Polako." Bernard je klecao na koljenima pored nje i držao joj obje ruke u svojima. Nije ga ni primijetila kada se ustao i došao do nje. „Zašto ja nisam ništa znala?" prošaptala je jedva.

„Sonja nije bila u stanju, nikakvom. Nakon toga, stvari su bile drukčije. Za svih. Priznala mi je jedva jedvice, ja sam ga strpao u zatvor istog trenutka, a Matija me držao da ga ne ubijem. Kunem ti se Mia svime što imam, da tada nije bilo Matije ja bi ga golim rukama zadavio." Gledala je u oca koji joj je po prvi puta izgledao tako slomljeno, tako krhko. Nije znala kome više treba utjeha, njoj ili njemu.

„Ali razveli ste se? Zašto?" sve svoje misli je dijelila s njim.

„Ona nije bila u stanju uopće biti više u vili, a ja što god napravio nisam mogao doprijeti do nje. Nju je to psihički uništilo. Bila je u psihijatrijskoj ustanovi godinu i po. Posjećivao sam je ali me konstantno gurala od sebe. Nisam se znao nositi sa time, a nije ni ona." Miji su se polagano slagale kockice u glavi kao lego.

Svi njeni poslovni putevi, sve je to bila jedna ogromna laž. A ona je svo to vrijeme mislila da ju nitko ne voli i da za nju nitko ne mari. Koliko je sebična bila. Radila im je drame samo kako bi im napakostila, a oni su prolazili kroz duplo gore stvari bez da su joj ikada proturječili.

„A Amanda?" Bernard je uzdahnuo i digao se na noge. „Amanda je tu da zaboravim. Da se ne propijem i ne prokockam sve što imamo. Već sam dovoljno problema napravio ovoj tvrtki, vjeruj mi, jedina sigurnost su ti Horvatovi. Koliko god to primitivno zvučalo."

I onda joj je kao iz vedra neba, sjevnulo pred očima- Petrovo obavještavanje Davida kako plan ide savršeno i kako je nakon Bernarda ona na listi osvete.

Pogledala je zabrinuto u oca, ali mu nije imala snage priznati da ih čekaju još veći problemi od onih koje trenutno proživljava.