nešto sitno

5

Sve joj je bilo nedefinirano pred očima. Odsutno se podsmjehivala sama sa sobom i svojim forama koje su bile sve samo ne smiješne. Svima oko stola izgledala je simpatično, a u stvari je bila pijana.

Eksala je tri čaše vina i ukrala Davidov viski kada je otišao na wc, neprimjetno kao mačka. Mrzila ga je što ju je pustio samu sa dva uzvišena kretena, ali računala je na njega kao trećeg među njima pa se nije imala pravo na to žaliti.

Otac joj je izgledao kao siva mrlja, a Matiju nije ni vidjela. Amanda je pokušala razgovorati s njom u više navrata, ali kako ju je Mia spustila u svakom pokušaju, brzo se vratila šutnji. Izgledala joj je kao da ne pripada ovdje, za stolom punim mračnih tajni i intriga, sama njena pojava bila je kao ukrasna lampa u novo uređenom dnevnom boravku. Bila je samo detalj.

Mia se napila od srama, sve zbog krivice Davida i njegova prgavog stava. Nije se jednostavno mogao složiti s njom da završe s tom večerom što je prije moguće, nego je morao sve još dodatno zapapriti i pustiti ju da se sama snalazi.

"David ne zna ništa i preferirao bi da na tome ostane." Matija je uputio prijekoran pogled u Bernardovu smjeru. Njih dvoje opet nešto opako spremaju, pomislila je Mia na koju su skoro pa zaboravili ili kada su uočili u kakvom je stanju, pomislili da nije sposobna za dublja razmišljanja. Ona ih je nastavila promatrati, bar one sjene koje je uspjela razaznati.

"Potpuno se slažem s time. Neke stvari moraju ostati među nama." govorili su u šiframa, diplomatski. Bernard mu je kimnuo glavom i zapalio još jednu Handelsgold, izduženu cigaru, vadeći je iz svoje žuto-smeđe, ofucane kutije.

Nikotin je bio obiteljsko nasljeđe među njima, samo je Mia favorizirala jeftinije verzije jer nije imala potrebu trošiti toliko novca na ovisnosti, dok je njen otac uživao u raskošu. Tko zaradi taj troši.

"Igraju opasnu igru. Nisam siguran koji im je sljedeći korak, ali pretpostavljam da će ići na slabije. Vukovi se ne diraju." još dodatnih zagonetka koje nije mogla dešifrirati.

"Nećemo o tome ovdje. Ići ćemo u moju sigurnosnu sobu kada se stvari ovdje završe. Ne želim nikakve smetnje." Matija ga je upozorio. Zvukovi opasnih, crvenih sirena odzvanjali su joj u glavi. Činilo joj se kao da to ide dublje nego li je ona mogla zamisliti.

"Bitno je da smo korak naprijed. Činjenje ili ne Bernarde, oboje smo to sami tražili." pogledavali su se međusobno kao da pričaju na nekom svom jeziku kojeg nitko drugi osim njih ne razumije. I doista nije. Ako je Mia bila zbunjena, Amanda je izgledala kao dijete kojeg tek uče brojeve u osnovnoj školi. Zakašljala se kako bi im vratila pozornost, a u tom se istom trenu i David napokon ušuljao nazad.

"Pa sad kad smo konačno svi na okupu, htio bih nazdraviti našem novom partnerstvu, ali i obitelji." Bernard je započeo, sklanjajući cigaru iz ustiju i stavljajući je na sivozlatnu pepeljaru. Pepeo je sam otpao na dno, a Mia ga je promatrala u čudu, zapanjena i potpuno uništena.

Cerekala se tiho na situaciju i očev ljutit pogled. Ah, on je uvijek nešto ljut. Baš joj je bezveze i nezanimljiv. Ona nije ni slušala šta to opet sere u nedogled. Ne može ona njega toliko pratiti i ostati usredotočena. To je skupa vještina.

Bernard je nastavio "Prije svega, htio bih naglasiti da je naša odluka donesena, a vas dvoje ćete ju kad tad morati prihvatiti. Samo je pitanje vremena, a kako bi se referirao na prijašnja zabadanja, Davide" okrenuo se prema njemu "moja kćer samo izvoljeva i vjeruj mi na riječ nije ni približna tim stvarima. Godinama je zaljubljena u tebe." Mia se trznula iz svoje oaze alkohola registrirajući njegove doskočice.

Skočila je u stolici izbjegavajući Davidov užareni pogled sa njene lijeve strane. Pa pokopala ga je još više u njihove zamke.

"To nije istina. Zašto lažeš?" napala ga je pred cijelim restoranom teturajući se sa stolice. Ustala je, jedva u vidnom polju i stanju, uzrujana i izvan sebe da bi on to mogao reći. Tako olako, tako podmetački zlo i tipično.