nešto sitno

11

"Monika srce, izgledaš ko' krava na ispaši." bila je prva stvar koju je Mia uočila kada se spustila iz Davidove sobe. Prespavala je pola jutra, blažene subote koju je toliko čekala. Zapravo ne zna što ju je uopće zanimao dan kad bi ona ionako prespavala, imala predavanja ili ne. Kobno je bilo ono jučer, kobno.

"I od kud ti ovdje? Tko te pustio?" razgovarala je s njom kao da je brek na imanju, pa ga se mora otkačiti sa ograde kad idu negdje izvan dvorišta.

Monika je i dalje ležala razvaljena na sofi "David i to ne znam kako me nije zaskočio. Usrala sam se od samog pogleda. On mene stvarno ne voli."

"Ne shvaćaj to ozbiljno, on ne voli ni sebe." promrmljala je umorno. Trljala si je rame od ukočenosti. Ona dva sata što je provela na tom neudobnom kauču su joj pokazala koliko moderni dizajneri brinu samo o estetici. To sranje je tako tvrdo.

"A skužila sam da nije baš socijalan. Išao je po nešto. Nisam ga slušala." makla je jednu nogu više sebi kako bi i Mia mogla sjesti.

"I pustio te samo tako? Pa koliko si već tu?" trljala je oči da se brže razbudi.

"Manje od pet minuta. Rekao mi je da te probudim i da ti kažem da ne biš slučajno opet prišla njegovoj sobi. Šta priča on uopće?" Zbunjeno ju je gledala. Stavila je jastuk u krilo i nagnula se na rub.

" Spavala sam tamo. Za tvoje uši, bolje da što manje znaš. Sva smrdim na njegov parfem."

"Čekaj jebali ste se? KAD? ISUSE, ZAŠTO JA NIŠTA NE ZNAM!" derala se histerično i skočila mašući rukama. Bilo je prerano za njene mašte.

"Ne, ne." rukama joj je pokazivala da se vrati na mjesto "smiri se nismo spavali."

Nezadovoljna se opet vratila na kauč "Nego?"
"Nego, desila se Maca." pokazala je na pijesak i prazno mjesto na kojem ju je sinoć zadnji put vidjela.

"A zato je taj pijesak tu. Ima smisla. Još ja gledam, ovi trebaju na psihijatriju." kimnula je glavom da nastavi priču.

"Popišala mu se na plahte." cerekala se na samu pomisao "I gospodin nije htio prići blizu pa sam ja morala preuzet stvar."

Monika je umrla od smijeha jedva nalazeći dah. Prasnula je u smijeh još jednom "Boginja. Znala sam da ju volim s razlogom."

"Ti kažem."

"Znači nisu si baš sjeli?" upitala je očito.

"Nimalo. Ne znam ni gdje je uopće. Maca! Dolazi vamo!" digla se sa mjesta i tražila ju okolo. Sigurno je u kuhinji, ta je gladna i kad nije. Razmazila ju je.

"Aaa, i mislila sam." ušla je u kuhinju koja je bila povezana sa dnevnim boravkom tako što je prostor između zauzeo visoki stol sa barskim stolicama. Maca je bila u sudoperu sa krekerima koje je uspjela srušiti sa police. Snađi se druže kad te nitko ne hrani. Ah, te mačke. Monika se prebacila na kuhinjsku ploču.

"Dramio je malo, ali završit će. Ja ne mislim živjet ovdje bez Mace." spustila ju je na dno i maknula krekere u zdjelu iz koje ona inače jede. Spustila joj je sve na pod sa strane i ostavila ju da na miru pojede.
"Slažem se."

"Kava?" otvorila je prvi kabinet iznad šporeta koji je naravno bio prazan. Jel taj čovjek uopće ima kavu?

"Imaš moku?" Monika se namještala na stolici. Malo je zaškripilo, pa se Mia odmah okrenula da nije nešto razbila. Ubit će ju David.

"Jel dobra ta stolica?" obje su pogledale na šaraf ispod nje. "Ma dobra je, to je David debel." Monika se nasmijala.

"I ovaj nema ništa u ovoj kući. Opća katastrofa. Ja ne znam kako on živi." otvarala je ladicu za ladicom i jedino što je našla je šećer, par začina i otvoreno brašno. Zalupila je zadnjom policom užasnuta.